Hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica, 43-godišnja Anita Matić Delić, čije je matično kazalište Kerempuh, nastupila je u brojnim filmovima i serijama, a jedna od najzahtjevnijih uloga bila joj je ona u predstavi 'Jedan sluga, dva gospodara', gdje igra ulogu muškarca. Kako se osjećala kao žena u tijelu muškarca, što joj je bilo najteže te kako se pripremala, ispričala je samo za Story.hr.

Na Instagramu ste nedavno objavili fotografiju uz koju ste napisali kako vam je, nakon što ste tri sata igrali ulogu muškarca, bilo potrebno da odjenete haljinu i osjećate se kao žena. Koliko vam je teško prebaciti se iz uloge u stvarnost?

Igrati istovremeno muškaraca i ženu veliki je izazov i sjajan je osjećaj moći se na sceni transformirati iz jednog lika u drugi. U ovoj hit-komediji u kazalištu Kerempuh 'Jedan sluga, dva gospodara' koju igramo već tri sezone, igram ženu koja se zbog nesretnih okolnosti mora cijelo vrijeme pretvarati da je svoj brat blizanac, opasan tip iz kriminalnog miljea, i igrati ga što uvjerljivije kako ju ostali protagonisti ne bi razotkrili. Redatelj predstave Vito Taufer na prvoj mi je probi rekao da ne želi stereotip s perikom i brkovima nego da polazište tog lika moram biti ja, s obje utjelovljene energije, ženskom i muškom. Ideja je bila ispoljiti autentičnu mušku energiju, a ne izigravati ju. Tražiti muškarca u sebi zaista je čudan osjećaj i u početku nije bilo lako, ali imala sam uz sebe sjajnog redatelja koji me je nenametljivo otisnuo u pravom smjeru učinivši da i sama povjerujem u 'svog' muškarca.

Kako ste se pripremali za ulogu muškarca? Gdje ste tražili inspiraciju i tko vam je davao savjete?

Inspiraciju za lik tražila sam na svim stranama koje me okružuju, pomno sam promatrala muškarce koji me okružuju, one koje poznajem kao i one koje bih vidjela na ulici, gledala sam filmove. Promatrala sam njihov hod, geste, govor... U jednom trenutku, dok sam hodala od kuće do kazališta na probu, osvijestila sam da hodam kao frajer i počela se smijati samoj sebi: 'Imam ga!'. Izbrisao se moj ženski hod i držanje i sad me i leđa bole jer sam se počela držati pogrbljeno kako bih 'ubila' svoju ženstvenost (hahahaha, sad moja maserka ima pune ruke posla). A najviše sam se zaprepastila kada sam na ulici ugledala tipa koji je isti moj lik: u motorističkoj jakni, mršuljav, duge plave kose i s malom bradicom. U predstavi mi, u transformaciji, pomaže i dva broja veće motorističko kožno odijelo i čizme, a kada mi moja maserka Iva zamasti kosu i zalijepi zulufe i malu bradicu, od tog trenutka sve moje kretnje i iza scene su muške. Jednom sam, šale radi, otišla u muški wc (hahahahahaa).... Kolege se nisu bunili.

Što vam je bilo najteže?

Najteže mi je bilo biti fizički gruba prema svom dragom kolegi Borku Periću koji igra mog slugu. Od mene se tražilo i da ga fizički napadam, udaram kad god stignem. Isprva sam udarala onako lagano, ženski a onda mi je Borko rekao: 'Slobodno me udari, ma još jače, samo udaraj!!!!'. I ja sam počela udarati. Naravno, sve udarce smo dogovorili i dobro izvježbali jer se takve stvari na sceni ne smiju prepuštati slučaju. A onda su mi dali i pištolj. Dva i pol sata hodam na sceni pogrbljenih ramena u motorističkom odjelu koje je valjda teško 12 kilograma ili ja barem imam takav osjećaj, imam zalijepljene zulufe, masnu kosu, mašem pištoljem, udaram. Nakon takve predstave tijelo mi je umorno i znojno od svega toga. Kada nakon predstave skinem kostim nekako s time skidam i tog muškarca sa sebe, omotam se u svoj ogrtač i sjedim kratko u garderobi da se 'ohladim'. Nakon tri godine igranja priprema za ovu ulogu je sve kraća jer smo se uloga i ja već 'spojile' tako da sada obučem kostim, stavim zulufe i on počinje živjeti.

Kako su vaši sinovi reagirali kada su vas vidjeli odjevenu kao muškarca?

Kada sam svojim dečkima pokazala fotografiju svoje transformacije u muškarca uopće me nisu mogli prepoznati. Stariji sin Val, koji je tada imao devet godina, pitao je: 'Je l' to tatin prijatelj?', a tada petogodišnji Adrian samo je 'buljio' u fotku i nije mu ništa bilo jasno, a još je više bio zbunjen kad sam mu rekla da sam to ja, na što je on rekao: 'Nisi ti'. Suprug Mario je rekao da će me na sceni gledati kao muškarca, ali izbliza ne dolazi u obzir! 

Je li vam teže igrati ulogu muškarca ili žene koja se u potpunosti razlikuje od vašeg karakter?

Izazov je igrati lik koji se u potpunosti razlikuje od mene same. To je ponekad teže ali sve ovisi o tome koliko je dobro napisana uloga i da li vas redatelj dobro vodi kroz proces stvaranja te uloge. Na žalost kod nas su redatelji skloni davati nam jedne te iste tipove uloga i rijetko vam se usude dati nešto potpuno suprotno od vas, a glumac vapi za izazovom. Ja sam imala tu sreću da sam i u kazalištu i na filmu iskusila upravo takve, od mene  potpuno različite likove. Jedna od najdražih uloga mi je lik Zrinke u filmu Ivana Gorana Viteza 'Šuma summarum'. E taj lik nema baš nikakve veze sa mnom i kada ga danas pogledam, a sniman je 2009. god, imam osjećaj da gledam neku drugu glumicu koja igra taj lik. Za to je 'kriv' redatelj i ja sam mu beskrajno zahvalna na tom iskustvu.

Jesu li i vaša djeca pokazala interes za glumom i kakvo je vaše mišljenje o tome?

Moj stariji sin Val, koji ima 12 godina, već četiri godine ide na dramsku u '4 SOBE'. On je sam pokazao interes za to, a suprug i ja smo ga podržali. Mislim da je druženje i rad u dramskim grupama jako korisno za djecu bez obzira čime će se oni kasnije baviti u životu. Na jesen ćemo upisati i mlađeg sina.