"Ne odgovaram na egzistencijalna pitanja, nećemo o teškim ni dubokim temama, kvantnoj fizici ni ičemu sličnom, ostanimo površni. Eventualno može jedno pitanje o Bogu" - čim je ušao u prostoriju, rekao je šarmantno, ležerno i s osmijehom od uha do uha, sasvim u stilu Tonyja DiNozze, lika iz televizijske serije ‘NCIS’ po kojemu je glumac Michael Weatherly i najpoznatiji. Kako će poslije objasniti, nimalo mu ne smeta što ljudi ne pamte njegovo pravo ime, već ga znaju kao DiNoz-zu, smatra to privilegijem. U Dubrovnik je stigao kao poseban gost konferencije televizijske industrije New Europe Market, a s novinarima se družio čak tri puta - najprije na partyju nakon otvaranja NEM-a, na kojem su mu se pridružile supruga Bojana Janković i kći Olivia, zatim idućega dana na konferenciji za novinare, a na kraju smo s njim razgovarali i nasamo. Donosimo sažetak svih druženja, tijekom kojih se najviše razgovaralo o njegovu najnovijem projektu, televizijskoj seriji ‘Bull’ u kojoj tumači glavni lik, doktora Jasona Bulla, voditelja tima za analize suđenja. No 48-godišnji se glumac rado raspričao i o supruzi, sinu Liamu i kćeri Oliviji, ali i bivšoj djevojci Jessici Albi, prvoj supruzi glumici Ameliji Heinle i njihovu danas 21-godišnjem sinu Augustu te očinstvu prije dvadeset godina i danas.
Story: Prvi ste put u Dubrovniku, jeste li imali prilike iskusiti njegovu zabavnu, uzbudljivu, seksi stranu?
Da znate da jesam! Čak sam uspio otići na piće sa suprugom, bila je predivna večer i bilo je jako lijepo i seksi jer je ona prelijepa, uzbudljiva i seksi. Ali, kao što znate, mi imamo petogodišnju kćer i trogodišnjeg sina. I jutros je moj trogodišnjak odlučio da je jogurt idealan za gađanje sestre. Čišćenje jogurta u hotelskoj sobi bilo je malo manje zabavno i manje seksi. Ali bili smo poslije na plaži i to je bilo prekrasno, odlično smo se zabavili i uživali u moru. Moj sin, osim što voli bacati jogurt i gledati ‘Bull’, tek uči plivati i danas je prvi put plivao u slanoj vodi. A ima i veoma dug jezik, jednog će dana to biti seksi, ali zaista, ima nevjerojatno dug jezik, poput Genea Simmonsa iz Kissa, može njime dotaknuti vrat. I kad pliva, jako je sladak, izgleda poput psića jer mlati ručicama isplaženog jezika i viče:“Tata, sol, slano je!” I pije more. Neus-pješno sam mu pokušao objasniti da će zbog toga poslije dobiti proljev. Na sreću, mama je sad ‘in charge’, tata ima važan intervju (smijeh).
Story: ‘NCIS’ neprestano se reprizira u Hrvatskoj, u našim ste domovima svake večeri, to je vjerojatno najdulja serija u povijesti američke televizije. Je li vam nakon 13 godina dojadilo ili ste se pobojali da će vas stalno angažirati za isti tip uloge, da ljudi više neće znati vaše pravo ime, već će vas znati samo kao agenta DiNozzu?
Ne, nikad se nisam brinuo zbog toga, dapače, bio sam vrlo sretan što su mi davali slične uloge i što sam bio prepoznat po imenu lika. To sam doživio kao privilegij. Moja supruga to vidi kao malo manje zabavnu stvar. Primjerice, kad smo usred neke svađe i netko priđe, u trenutku se pretvorim u finu i ljubaznu osobu. I čim taj netko ode, nastavim raspravu - a ona poludi. Nikad se nisam umorio od DiNozze. No ostario sam, postao sam prestar za taj lik. Sada imam 48 godina, a kad sam došao do 44., pomislio sam: joj, moja koljena proizvode zvukove dok se penjem stepenicama. A DiNozzo treba biti taj adolescent u tijelu odraslog čovjeka, hiperaktivan, zabavan. Imam taj aspekt u sebi, volim ljude, imao sam prekrasan život, kad bi sad sve došlo kraju, rekao bih: hvala na vožnji, bilo je apsolutno fenomenalno, moja djeca, karijera, sve je u mom životu bilo super. Ali stigao sam do točke u kojoj sam osjetio da sam prestar da nastavim igrati taj lik te sam zaključio da je bolje da odem prije nego što me zamole da odem. Kao kad ste na zabavi i razmišljate - da naručim još jedno? Ne, bolje da odem prije nego što dođe policija. Sa CBS-om sam čak dvije godine razgovarao o tome kako će taj odlazak izgledati, htio sam im dati dovoljno prostora da bude bezbolno. I onda su mi došli s prijedlogom za ‘Bull’. U pripremi sam imao dva projekta. Jedan je bio remake ‘Persuadersa’ o kojem sam razgovarao s prijateljem Johnom McNamarrom, to bi se možda snimalo u mjestu poput Dubrovnika, a drugi je bio ‘Thrilling Cities’ prema knjizi Iana Fleminga, za koji bih snimajući obilazio cijeli svijet. Oba projekta bila su međunarodna i za oba sam smatrao da bi ih bilo zabavno raditi. Moja je supruga reagirala: “Znači, bio bi puno odsutan?” Ona me voli. Znate, kad su Stinga i Trudy Styler pitali kako to da njihov brak toliko traje i uspješan je, Sting je samo gledao u pod, a Trudy je rekla: “On je stalno na turneji.” Tako održavate stvari dobrima, to je tajna sretnog braka.
Story: Vaš lik u seriji ‘Bull’ opisuju kao bistrog, brzog, genijalnog manipulatora. Kako ste se pripremali za ulogu Jasona Bulla?
YouTube je fascinantan izvor, puno sam istraživanja radio online. Proučavao sam mnogo analitičara suđenja i savjetnika za porotu. Uključujući i dr Phila. Također sam gledao dokumentarac o O. J. Simpsonu jer sam smatrao da je vrlo konstruktivan s obzirom na to kako se odvija suđenje za ubojstvo i kako je kad se prikažu obje strane. Uz to, on prikazuje i činjenicu da se ništa ne odvija u vakuumu, sve je u kontekstu dana, vremena. Nevjerojatno je koliko tijek dana ima veze s tim hoće li netko biti osuđen ili oslobođen. Mislim da je ‘Bull’ odlična serija jer pokušava objasniti ljudsko ponašanje u kontekstu vremena. A kod porote je uglavnom glavni motivirajući faktor strah. Ako predstavimo teoriju da određenom svjedoku ne treba vjerovati, jedan od alata koji se najčešće koristi je strah. Samo treba uplašiti porotu, ništa više.
Story: Dr. Jason Bull temelji se na stvarnom liku, Philu McGrawu, doktoru Phillu kojeg svi znamo iz ‘Oprah Winfrey Showa’. Jeste li znali za taj dio njegove karijere?
Da, sjeo sam s dr. Philom kad smo počeli raditi na seriji. ‘Bull’ je vrlo neobična serija. Rade je lik koji je napisao film ‘Donnie Brasco’, ‘Kviz’, ‘Housea’ i ‘Ubojstva’, zatim čovjek koji je producirao ‘In Treatment’ i koji je ujedno sin Gabriela Garcíje Márqueza, Rodrigo García - zamislite da vam je to dio stvarnosti - zatim Steven Spielberg, dr. Phil i lik iz NCIS-a. To je stvarno čudan čušpajz. A ispada da je to bio recept za dobru seriju.
Story: Spomenuli ste Stevena Spielberga koji je jedan od producenata ‘Bulla’, kako vam je bilo raditi s njim?
Bio sam jako, jako, jako sretan što sam dobio priliku upoznati Stevena Spielberga. I potpuno je drukčije kada nekog takvog upoznate slučajno, u liftu, i kad netko takav s vama želi sjesti i razgovarati o poslu. To je bilo pomalo zadivljujuće. Prvo što mi je rekao bilo je: “Svidjela mi se tvoja audicija za ‘Minority Report”. E sad, to je film otprije nekoliko godina s Tomom Cruiseom. I pomislio sam - ali ja nikad nisam išao na audiciju za ‘Minority Report’. Onda sam pomislio - o ne, on misli da je angažirao nekog drugog! I kako da sad to odigram? Jako želim ovaj posao, ne želim da me ne angažira zato što je zapravo htio Michaela Warthena. Ili je mislio da je uzeo Colina Farrela, što se dogodilo? Ali, pokazalo se, i to je nešto što je specifično za Bullovo promišljanje, da pamtimo, s jedne strane, dobre stvari koje su nam se dogodile ili, s druge strane, one koje su toliko zastrašujuće da ih pamtimo samo kako ih više nikada ne bismo ponovili. Dok stvari koje nisu imale velik učinak na nas, manja razočaranja, zaboravljamo. Kao kad s desktopa kompjutora sklonite stvari koje nisu važne i smetaju vam. Na kraju sam otkrio da sam uistinu bio na audiciji za ‘Minority Report’ i posve zaboravio na to jer nisam dobio posao. Ispada da obraćamo pozornost samo na stvari koje osnažuju naša iskustva. A kad ste u poroti ili glasate za kandidata na izborima ili birate zubnu pastu u supermarketu, skloni ste odabrati stvari koje osnažuju viziju i predodžbu koju imate o sebi. Ova zubna pasta čini da se osjećam kao osoba koja jesam. I to su fascinantne stvari, zato mislim da će ‘Bull’ kao serija dugo trajati. Sve dok imam kosu. To je još jedna važna stavka na televiziji.
Story: Prilaze li vam odvjetnici s komentarima da to što prikazujete u ‘Bullu’ nije realnost američkog pravnog sustava, da ljude ne možete tako čitati i da je nemoguće tako manipulirati drugima?
Kratak odgovor bi bio - da. Smiješan odgovor je iz vremena snimanja pilot-epizode za ‘NCIS’. Imali smo taktičke savjetnike, među kojima je bio i bivši federalni agent, bivši marinac i NCIS-ov agent sa 20-godišnjim iskustvom. Snimali smo scenu u kojoj svi imamo pištolje u rukama i pancirke na sebi, i trebamo ući kroz vrata i razvaliti teroriste. Mark Harmon se okrene taktičkom savjetniku i pita - kad vi to radite na terenu i trebate upasti u prostoriju, koji je protokol, kakva je točno procedura, tko ulazi prvi, što kažete? A taktički savjetnik, nakon dulje stanke, kaže: “Ja nikad nisam izvukao oružje.” To je televizija i ponekad morate razigrati stvari. Kad razmišljate o TV seriji ‘24’, naravno da se zapitate: Molim?!? On nije spavao 24 sata i spasio je svijet? Svake sezone? Mora da pije puno kave. Slično je i s ‘Bullom’, imamo zgusnute vremenske odrednice i imamo puno pojednostavljenih istina. Ali trudimo se kloniti pojednostavljivanja. Neke su me stvari osupnule dok sam radio na ‘Bullu’ i nije riječ o trikovima, nego o čistoj psihologiji, razumijevanju zašto biramo kako biramo. Tako i činjenica da mjesto koje zauzimamo u obitelji ima veliku važnost kad smo u poroti ili smo dio bilo kakve grupe koju netko pokušava pročitati ili njome manipulirati. Srednja djeca drukčija su od jedinaca, drukčija su od najmlađe djece, a ono je drukčije od najstarijeg djeteta. Sve se svodi na hijerarhiju, na to gdje ste bili tijekom odrastanja. Ako ste najmlađe dijete, jedini način da preživite jest da vam treba pomoć cijelo vrijeme. Najstarije dijete uvijek bude najlošije tretirano, na njega se viče, njemu se brani. Drugo i treće dijete više nisu toliko pod pritiskom, roditelji se opuste, reagiraju otprilike: “Ma, on je dobro”. Zanimljivo je otkrivati i početi razumijevati kako ljudi razmišljaju i zašto. Ne umara me rad na ‘Bullu’.
Story: Koliko ste vi dobri u procjenjivanju ljudi, jeste li zbog rada na ‘Bullu’ postali bolji nego prije?
Ne mislim da sam posebno dobar u tome i mislim da sam taj nedostatak naslijedio od oca. Ali sam barem svjestan toga.
Story: Dajete li ljudima drugu priliku?
Ovisi o tome koliko su me prvi put povrijedili. Ako me netko prvi put jako uvrijedi i vidim jasnu namjeru da bude zloban i da se nimalo ne kaje, bez problema ću ga udaljiti iz života. Jer nije moj posao popravljati ljude. I to je nešto što sam naučio s godinama, prije dvadeset godina možda bih i pokušao. Sada to više ne smatram svojom zadaćom.
Story: Osim što tumačite glavni lik u seriji ‘Bull’, i producirali ste nekoliko epizoda. Je li to nešto čime se namjeravate baviti ubuduće?
Davnih dana, kad sam počinjao glumiti, nisam bio fasciniran samo glumom nego i cijelim procesom nastajanja serije. I vi kao medij dio ste procesa nastajanja nekog TV projekta - jer ako nitko ne zna da postoji, kao da ga i nema. Dok sam išao na audicije, kao nezaposleni glumac, casting direktorica mi je nakon neuspjele audicije, tješeći me, rekla: “Čak i dolazeći na audicije, ti si dio procesa u kojem redatelj shvaća što ne želi”. Vi ste jelo na meniju koje nismo naručili, ali svejedno, na meniju ste i to je također važan dio procesa. Uvijek sam stvaranju televizijskih projekata pristupao cjelovito. Mnogo ljudi je tu uključeno, ne samo članovi ekipe nego i ljudi s TV mreža, svi su oni različite ruke koje stvaraju projekt. Ako ste dovoljno dugo u televizijskom poslu, shvatite da to nije samo šminka, frizura i učenje uloge napamet. Imam produkcijsku tvrtku, bavio sam se i režijom, trenutačno smo usred vrlo uzbudljive godine jer smo uspjeli prodati neke projekte. Kao producent na ‘Bullu’, shvatio sam dosta toga o novcu, primjerice, koliko je sve skupo. ‘Bull’ snimamo u NYC-u jer ondje imamo manje poreze. ‘NCIS New Orleans’ nije se slučajno snimao u New Orleansu, nego zato što je to grad koji potiče produkciju. Uglavnom, produciranje televizijskih projekata ne svodi se na lika koji puši cigaru i viče: “Pokaži mi što imaš!” Ono te natjera da sagledaš širu sliku.
Story: U seriji ‘Bull’ vaš lik ponekad uzme gitaru i svira, vi privatno svirate klavir i gitaru, hoće li se taj glazbeni dio Bullova karaktera razvijati, biste li bili sretni kad bi Jason Bull osnovao bend?
Sjećate se filma ‘Fabulous Baker Boys’ s Jeffom Bridgesom i Michelle Pfeiffer? Ja sam ga gledao dok sam studirao i mislio sam da je Jeff Bridges najkul lik u svemiru. Jer on je lutao okolo i svirao sam u zadimljenim jazz lokalima, a Michelle Pfeiffer bi došla i gledala ga. Zamišljam da Bull odlazi navečer van i bude nekako uključen u glazbu. Mislim da ima muzikalnosti u njegovu liku. Uživam ga glumiti jer mislim da je malo sofisticiraniji od lika koji sam tumačio u ‘NCIS-u’. Slojevitiji je i ima dublje znanje o ljudskom životu, ponašanju, ljubavi, poeziji. Glenn Gordon Caron koji radi na ‘Bullu’ radio je ‘Slu-čajne partnere’ s Bruceom Willisom. Nakon toga je Bruce Willis počeo snimati albume. Ja vam obećavam da neću kao Bruce Willis snimati albume, ali možda bude pokoja pjesma.
Story: Iako tek djelomično, igrate lik koji se temelji na stvarnoj osobi. Je li vam to otežalo ili olakšalo posao?
Nisam ni minute mislio da igram Phila McGrawa. Nijednog trenutka nisam imao taj osjećaj odgovornosti, odmah sam to odbacio. Primjerice, glumio sam Roberta Wagnera u filmu, a poslije je on glumio mog oca u ‘NCIS-u’. Ali prije nego što sam ga upoznao, glumio sam ga u ‘The Mystery of Natalie Wood’. Čitao sam taj scenarij dok sam hodao s Jessicom Albom. Taman smo završili snimanje ‘Dark Angela’, a ona je počinjala filmsku karijeru, bila je jako, jako popularna, a ja sam nailazio na poteškoće. Radio sam, ali nisam bio u uzletu. Ona je radila ‘Sin City’, ‘Opasno plavetnilo’, ‘Fantastičnu četvorku’ i ‘Honey’. Isto se događalo u karijeri Roberta Wagnera i Natalie Wood. Kad sam pročitao scenarij, vidio sam poznate stvari. I znao sam na neki način kakav je osjećaj. Dobio sam taj posao, mogu igrati samo onaj lik koji ima neke dodirne točke, neki sličan aspekt. Ne mogu glumiti nešto što u meni ne postoji. Srećom, dovoljno dugo živim da znam kako je to kad želiš nekoga udariti, kako je kada nekoga voliš.
Story: Želite reći da s godinama i životnim iskustvom postajete bolji glumac?
Mislim da postajem.
Story: U čemu još postajete bolji s godinama?
U očinstvu.
Story: Prvog sina dobili ste vrlo rano, August danas ima 21 godinu, u kojem ste pogledu danas drukčiji otac petogodišnjoj Oliviji i trogodišnjem Liamu?
Imao sam 26 godina kad sam doznao da moj sin stiže na svijet. I u toj sam dobi znao da imam financijsku odgovornost, ali nisam zapravo znao kako se brinuti o svemu i na što staviti naglasak. Meni je tek sa 35 godina nešto kliknulo u glavi, gotovo se čulo. Tad sam postao svjesniji sebe i povezaniji sa svime. Suprugu Bojanu upoznao sam sa 38 godina i znao sam da sam opet spreman za obitelj i da želim pokušati. Naravno da se s vremenom mijenjaš. Sve se svodi na to da danas ne pokušavam raditi stvari koje ne mogu. I sad sam vrlo iskren o tome što mogu, a što ne, dok sam prije pokušavao udovoljiti svima, biti sve svima. Govorili smo već o položaju u obitelji. Ja sam srednje dijete i uvijek sam pokušavao svakoga usrećiti, svakome udovoljiti. Uz to sam podrijetlom Irac. Po ‘defaultu’ želim ljudima udovoljiti. Ali to uglavnom znači da se određeni stupanj nezadovoljstva pokušava maskirati kanadskom ili irskom uslužnošću. Naučio sam kako to sve strgnuti i reći - ovo je što ja želim, ovo je što ja mogu i ovo ne mogu, ovo je vrijeme koje imam, kako vam mogu pomoći. Radije to nego se pokušati uklopiti u tuđe planove. Shvatio sam da nitko ne radi sve savršeno i da ne možemo jedni druge gledati kroz takve standarde jer to je put da budete vrlo nesretni. Pokušavam biti uključiv i pun ljubavi za druge, ali tada ljudi misle da vas mogu iskorištavati, tako da ipak morate lupiti šakom o stol. I tad se svi poslože. I kao otac pokušavam pronaći tu ravnotežu. Oni znaju da ih vo-lim i dajem im svu moguću ljubav, ali uvijek im kažem: “Nemojte me naljutiti”. I pritom uključim ‘tata-glas’. Tako i u poslu. Iz NCIS-ovca sam se promijenio u Bulla jer više ne-mam Marka Harmona u blizi-ni. Ali zanimljivo je kako ljudi misle da si mekan ili luzer.
Story: Pomaže li činjenica da ste u braku s liječnicom interne medicine koja dolazi iz posve drukčijeg svijeta, je li isti posao bio otežavajuća okolnost u vezi s Jessicom Albom i vašem prvom braku s glumicom Amelijom Heinle? Jeste li Bojana i vi zapravo dokaz da se suprotnosti privlače?
Svakako pomaže što Bojana dolazi iz drukčijeg svijeta i stoji da je isti posao u mojim ranijim vezama bio problem. Ali uvijek su mi se sviđale neovisne, snažne, fokusirane žene. Svima im je to zajedničko. Nikad me nije privukla žena koja nije imala jaku osobnost. Sve su one borbene, ali moja je supruga ta koja je odnijela šlag.
Story: Jeste li bili u Srbiji s njom i djecom, govorite li u kući srpski?
Bio sam u Beogradu nekoliko puta, oni će uskoro ponovno, ali neću moći s njima zbog obaveza. Djeca znaju reći: “Volim te, mama”. I ja uvijek kažem isto: “Volim te, mama”.
Story: Što biste voljeli za svoju djecu - da krenu vašim ili supruginim stopama?
Gledao sam danas sina. On je živahno stvorenje. Ima predivan duh. Dok je pokušavao plivati, imao je veliki osmijeh, bez imalo straha. U njemu vidim da traži izazove i da je borac. To je divna osobina koja se ne može naučiti. Takvim karakterom pomaže i sestri, koja je plaha. Ali kad vidi kako stariji brat čini sve te stvari, bude impresionirana i sama se oslobodi. Da je bila jedino dijete, možda bi ostala zatvorena. Ali ona, s druge strane, voli zapovijedati. Ako on pronađe ono prema čemu ima strast, što god to bilo, bilo da želi raditi šalove, automobile ili biti astronaut, bit će odličan u tome. Za kćer vrijedi isto. Ona je jako metodična i uporna, može sjediti za umjetničkim projektom satima, dok god ne bude sigurna da je svaki aspekt projekta odrađen. Onda dođe Liam i prolije nešto po njemu.
Story: Jeste li ovako zamišljali svoj život, jeste li oduvijek željeli biti glumac ili ste imali i drugih želja?
Baš sam neki dan o tome razgovarao sa ženom. Ona je liječnica i za nju je taj put počeo kad je imala 18 godina. Jer dug je put liječničkog zvanja, to je proces koji traje jako dugo, od studija, stažiranja, rotacija..., to je život. S druge strane, kao vrlo mlad, oko 16. godine planirao sam lažirati svoju smrt. Bilo je ljeto 1984. i mislio sam - što ako samo ostavim hlače i lisnicu na plaži? Naravno, ponio bih drugi par hlača sa sobom, ne bih hodao uokolo u donjem rublju. Razmišljao sam - zašto ne bih učinio da izgleda kao da sam otišao plivati i nisam se vratio. I nestao bih. Raz-mišljao sam kako bih otišao u Australiju, imao sam čak i grozno lažno ime - Buddy English. I osnovao bih bend i nosio naočale Elvis Costello i postao bih misteriozna, nedokučiva rock zvijezda bez prošlosti. Kad imate 16, razmišljate o takvim stvarima. Možda sam bio i malo ‘high’. Nasreću, to je trajalo samo jedno poslijepodne.
Autor: Zrinka Ferina
Foto: Ime C NEM 2017, Guliver/Getty, Shutterstock, Profimedia
