Laura Dern, 50-godišnja glumica javnosti posebno poznata po ulozi u filmu 'Jurski park', svojoj je 12-godišnjoj kćerkici Jayi Harper napisala emotivno pismo i izazvala lavinu komentara. U kratkom vremenu pismo je postalo toliko popularno da su njene riječi prenijeli brojni fanovi na svojim društvenim mrežama. Lijepa plavokosa glumica za rujanski broj časopisa InStyle svojoj je kćerki savjetovala na što mora posebno obratiti pažnju koračajući kroz život. Brojni roditelji iskazali su posebno oduševljenje i poštovanje prema glumičinim riječima i složili se kako je tijekom života najveća odgovornost dobro odgojiti vlastito dijete. 'Draga Jaya, u posljednje vrijeme mnogo razmišljam o tome što danas znači biti žena. Snažna žena u svojoj koži koju nitko ne pokušava etiketirati. I kao dio tog procesa, prisjetila sam se vremena kad sam bila u tvojim godinama. Sedamdesete su bile, u kulturološkom smislu, novo vrijeme. Za razliku od žena u generaciji moje bake, kojima se govorilo da mogu odabrati tek nekoliko životnih puteva, moja majka i njene prijateljice bile su dio revolucije u kojoj su jasno izrazile da nisu zadovoljne ograničenjima – one su željele sve. Iako je društvo to počelo prihvaćati, pretpostavljalo se da će oni koji isprobaju sve, ipak doživjeti neuspjeh. Provela sam dobar dio života govoreći sebi: Ok, bit ćeš glumica, ali ćeš se morati odreći svega drugoga pa nećeš imati uspješnu vezu ili bit ćeš majka pa ćeš se odreći glume, udata sam, stavit ću karijeru na čekanje, bit ću dobra žena i podržavat ću svog supruga. Ali tad sam shvatila da se ne smijem ograničavati. Život je strašan, ali je predivan. Nikad nećeš sve napraviti kako treba, zabrljat ćeš, ali to je dio otkrivanja samog sebe. Postoji ogromna sila koja utječe na tvoju generaciju – zove se društvene mreže, i glumi ti majku u istoj mjeri kao i ja. Ta druga majka je jako utjecajna i govori ti da je tvoja vrijednost određena brojem ljudi koji te prate. Ona također određuje što je lijepo i što život čini zabavnim. Ono što društvene mreže daju mladim djevojkama poput tebe su dvije priče – bijela i crna. Na jednoj strani ekstrema je sve savršeno i svi su okruženi prijateljima , drugi kraj spektra pretvara depresiju i usamljenost u nešto vrlo glamurozno.Ali želim da znaš da se većina života odvija u sivim prostorima između blaženstva i teške tuge. Želim da imaš vjeru u sebe, želim da možeš razgovarati s prijateljima o svojim i njihovim sivim zonama bez osuđivanja. Imat ćeš uspjehe i neuspjehe u istoj mjeri. Oba iskustva su vrlo važna, oba isukstva te definiraju kao osobu. Istina glasi: sve je sjelo na svoje mjesto u trenutku kad sam se predala neredu života moja čežnja za umjetnošću, moje glumačke vještine, kao i sposobnost da budem prijateljica i majka.... Moraš pronaći svoj put i ispisati svoju priču bez toga da budeš prisiljena na ono za što misliš da je najlakši šut do uspjeha, ili ono što će se svidjeti većini. Želim da živiš u prostoru koji je tvoj slasni nered, priča mora doći od tebe.'
