Jedna od omiljenih televizijskih i radijskih voditeljica, Karmela Vukov Colić, uz brojne poslovne i obiteljske obaveze, putovanja i pisanje kolumne, pronašla je vremena i za omiljen hobi - kuhanje i kreativnu izradu raznih predmeta i pomagala. Tako je nastao i blog CiaOKarmela na kojem voditeljica dijeli brojne recepte i praktične savjete. Samo za Story.hr Karmela je otkrila kada se javila ljubav prema kuhanju, dogode li joj se ponekad nezgode dok kuha te postoji li određena hrana koju nikako ne voli.
Jeste li se kao mali voljeli motati po kuhinji? Kako se i kada javila ljubav prema kuhanju? Prenosite li tu ljubav i na djecu?
Da, još sam kao petogodišnja klinka u seoskoj kuhinji moje bake mijesila kolačiće od domaćih jaja, sira, brašna... Bili su tvrdi i neukusni, ali ih je moj djed ipak poslušno grickao hvaleći unučicu na sva usta. Prvi sam ozbiljni ručak skuhala u prvom razredu osnovne, prema receptu iz nekog dječjeg magazina. Pamtim i danas te 'teleće odreske u bijelom luku'. Ispali su baš ukusni! I moja djeca imaju neke svoje omiljene recepte, neke stvari koje spremaju baš super: Rea je majstorica lazanja i američkih keksa, a Noa bez problema skuha ukusnu tjesteninu s tikvicama ili, primjerice, brownie.
Koja je najveća 'katastrofa' koja Vam se dogodila u kuhinji?
Pa, u već spomenutoj bakinoj kuhinji, vježbala sam okretati palačinke u tavi. Ispočetka su letjele posvuda - bilo ih je i na podu i na stropu...
S obzirom na to da ste zaposleni i majka dvoje djece, kako pronalazite vremena za pisanje bloga, osmišljavanje recepata i sl.?
Dođe to kao izvrstan ispušni ventil - odmak od ludog tempa svakodnevice, mjesto gdje možete dati mašti na volju, razmahati se idejama i kreativnošću i skuhati ili napraviti nešto čime ste baš zadovoljni. Recepte prikupljam od prijatelja iz restorana, po sjećanju na neka davna ukusna jela koja sam probala tko zna gdje... I igram se namirnicama, kuhačama, loncima, ali i tkaninom, škarama, bojom i kistovima.
Jedan dio Vašeg bloga posvećen je djeci i kućnim ljubimcima? Kako ste došli na tu ideju?
Imam i djecu i psića. S djecom sam (i svojom i tuđom) uvijek nešto izrađivala, nešto im smišljala, organizirala tematske rođendane, proslave, radionice keksa za sobove djeda Mraza... Taj se dječji dio nametnuo sam po sebi, a onda sam shvatila da ni kućni ljubimci ne bi trebali biti zakinuti, premda taj dio ne punim onako često kao ostale dijelove bloga. Uglavnom kad napravim neki dar za ljubimca nekog od meni dragih ljudi, to i objavim.
Puno putujete. Koliko na tim putovanjima posvećujete pažnju gastronomiji? Koje jelo Vas je posebno impresioniralo? Postoje li neka jela koje ste prvi put probali 'vani', a nakon toga ih uvrstili među omiljene recepte koje pripremate kod kuće?
Svakako, tu sam jako proustovski nastrojena. Okuse nekih jela imam na nepcu i dan danas, iako su prošla desetljeća od kad sam ih kušala. Pitu od špinata na dokovima Johanesburga, juhu od kruha uz lisabonsku obalu Teja, bostonsku juhu od vongola i krumpira, pravu američku pitu od jabuka sa sladoledom od vanilije, šči u jednom moskovskom restoranu ili juhu od luka s Montmartrea. Sva sam ta jela pokušala 'rekonstruirati' i na stranici.
Kupujete li neke začine ili egzotične namirnice na putovanjima? Pronalazite li sve namirnice koje su Vam potrebne u RH? Ako isključimo sol i papar – bez kojih začina ne biste mogli živjeti?
Obavezno! Bez iznimke! S putovanja se vraćam puna začina, novih recepata i raznih kuhinjskih pomagala. Danas i u nas, manje-više, možete nabaviti sve, ali desetak godina ranije stvar je bila bitno drukčija. Što se začina tiče, luda sam za cimetom, pravom vanilijom sa Šri Lanke, chilijem i curry prahom - tom fenomenalnom mješavinom začina. I kopar! Kopar obožavam!
Koje namirnice uvijek možemo pronaći u vašem frižideru? Koji obrok je trenutno omiljen na Vašem meniju?
Nema stalnih mjesta. Povrće se nabavlja prema sezoni, domaća jaja, maslac, kefir. Nikad nije isto.
Radili ste zimnicu? Što ste sve pripremili?
Rajčicu sam skuhala u Hrastinu, u dvorištu drage Ilonke koja uzgaja povrće bez ikakvih otrova i pesticida. Kuhali smo ga jedno popodne u velikom kotlu na drva i uza sve se i dobro družili. Uz to, kiselila sam krastavce, napravila pinđur, marmelade, a spremam se ukiseliti i patlidžane po receptu Fodorove punice, drage bake Ivke.
Postoji li neka hrana koju ne volite? Neko jelo koje Vam je bilo grozno?
Ne volim iznutrice, ne kuham krvavice, fileke i tome slično.
Možete li nam otkriti što danas planirate kuhati?
Baš smo spremili curry od povrća. S curryjem je, kao i s većinom stvari u životu: dobro ih je prespavati. Dan kasnije svi se okusi predivno prožmu. A prije toga, u čast Noinog rođendana, na stolu je bilo moje apsolutno najdraže jelo - zlarinska pašticada s njokima, koja me uvijek pretvori u djevojčicu i odvede u zlarinsku kuhinju tete Ojdane, tamo, četrdesetak godina ranije.
Autor: A.G. Foto: CiaOKarmela