Oni su zaljubljeni u glumu te jedno u drugo, žive zajedno, a sada će se drugi put sresti i na kazališnim daskama. Kako usklađuju posao s intimom, otkrivaju u razgovoru za Story
Ovogodišnje ‘Bobijeve dane smijeha’ otvara predstava ‘Tajkuni’ u kojoj supružnike glumi stvarni ljubavni par - Ana-Marija Percaić i Hrvoje Klobučar. Glumci su prvi put u teatru surađivali u predstavi kazališta Histrioni ‘Francekova teta’, a upoznali su se godinama prije na snimanju jedne serije. Tko se tog prvog susreta sjeća, a tko ne, ali i utječe li privatni život na ono što predstavljaju na pozornici, otkrivaju 44-godišnjak i 32-godišnja Zagrepčanka.
Story: ‘Bobijevi dani smijeha’ počinju i završavaju predstavom ‘Tajkuni’. Je li poseban osjećaj ili na to gledate kao samo na novu premijeru?
Hrvoje: Baš smo neki dan razgovarali o tome da smo uzbuđeni kao da nam je prva izvedba, iako smo odigrali 25 predstava.
Ana-Marija: Postoji uzbuđenje, ali smo opušteni. Predstava ima svoj život, već smo upoznati i s reakcijama, pa jedva čekamo otvorenje ‘Bobijevih dana’ i zagrebačku premijeru.
Story: Predstavu ste prvi put izveli u Gospiću. Koliko se premijera ondje razlikuje od zagrebačkih?
Hrvoje: Prilično se razlikuje, to smo vidjeli na turneji. Doživjeli smo da publika reagira tamo gdje nikad nije, odnosno da izostane reakcija ondje gdje smo se naviknuli na nju.
Ana-Marija: No predstava je živo tijelo, u tome i jest čar kazališta.
Story: Kako je došlo do vašeg angažmana?
Ana-Marija: Redatelj Zoran Mužić vidio nas je u predstavi ‘Francekova teta’ i rekao da moramo igrati te uloge, da smo savršeni za to. Na početku nam je to imponiralo, a onda smo shvatili da Hrvoje igra nesposobnog tajkuna, a ja njegovu ženu koja ga, kad shvati da je on napustio tajkunski način života, napušta, pa ne znamo što bismo mislili.
Story: Miro Gavran rekao je da su ‘Tajkuni’ oštra satira o našoj suvremenosti i karakterima. Jesu li likovi temeljeni na stvarnom životu?
Ana-Marija: Da, to nam je pomoglo u kreiranju likova. Sad svaki lik ima život i karakter. Nije to neka muka, pogotovo kad imaš divne kolege s kojima gradiš priču i odnose. Franka Klarić i Zijad Gračić glume sindikalnog povjerenika i njegovu skromnu ženu, potpuni kontrast našim likovima. Kada se poklopi takav dobar tim, onda se stvar slaže sama od sebe.
Story: Ogledaju li se u likovima neki dijelovi vaših karaktera?
Hrvoje: Nesposoban tajkun i sponzoruša? Pobogu, nadamo se da ne!
Story: Koliko vam je važno raditi na predstavama koje kritički gledaju na naše društvo?
Ana-Marija: Jako važno! Zadaća kazališta i jest kritički promišljati i progovarati sa scene. Cilj je bio da nakon ove predstave, čija tematika nije bezazlena, publika ode dobro raspoložena i nasmijana. Ipak je to komedija. Problematiku i poduzetničke navike našeg doba publika ionako već poznaje iz stvarnog života.
Story: U ‘Tajkunima’ glumite bračni par, ima li njihov odnos ikakve sličnosti s onim kakav je vaš odnos privatno?
Hrvoje: U svaki lik glumac unese dio sebe, to je normalno. Naravno da vam nećemo reći koje smo osobine posudili našim likovima, pa nismo ludi. Šalu na stranu, nemam baš puno osobina nesposobnog tajkuna.
Ana-Marija: Samo ću reći da mi je najdraži dio kad Jozefina luduje po stanu, a muž Karlo je uspješno ignorira i meditira. Taj dio izazove i najviše reakcija publike. »ini se da je to neko opće mjesto prepoznavanja.
Story: Razlikuje li se suradnja na ovom projektu od vaših prijašnjih?
Hrvoje: Zapravo nam je to druga zajednička predstava, u prvoj smo glumili zaljubljeni mladi par, a u ovoj supružnike koji se razvode. Zanima nas što je sljedeće...
Story: Kako pamtite vašu prvu suradnju na seriji ‘Ja, Che Guevara’?
Ana-Marija: Hrvoje ne pamti, ali zbog mira u kući kaže da se sjeća. A ja se dobro sjećam, bio mi je to prvi dan snimanja i imala sam veliku tremu, no Hrvoje se stvarno trudio olakšati situaciju i pomoći mlađoj kolegici.
Story: Ana-Marija, rekli ste da ste si međusobno najveći kritičari. Znači li to da ste uvijek brutalno iskreni ili se ponekad stvari ipak trebaju umotati u celofan?
Nema kod nas celofana. Celofan zagađuje okoliš. Brutalno smo iskreni. Sve se može reći na ovaj ili onaj način, ali ako to govoriš iz ljubavi - onda nema nikakvih problema.
Story: Utječe li vaš privatni život na posao? Moraju li ta dva svijeta biti razdvojena?
Hrvoje: Sve privatno ostane iza scene. Na sceni žive neki drugi likovi, neki drugi život. Ako se i dogodi da prije predstave vlada loše raspoloženje ili umor, to nakon predstave nestane. Scena te napuni pozitivnom energijom.
Story: Može li ista profesija biti i problem?
Ana-Marija: Odlučili smo da nam je to prednost. Razumijemo neke probleme bolje nego što bi to mogao netko izvan ovog svijeta, ali sve se to na kraju svede na karakter, toleranciju u vezi i koliko si spreman na kompromis. Veza je timski rad s uključenim emocijama.
Story: Ana-Marija, na Z1 vodite jutarnji program. Koliko vam glumačke vještine i znanja pomažu u voditeljskom poslu?
Zbog glumačkih vještina sam i dobila taj posao. Dvaput sam gostovala u emisiji ‘Svakodnevno’ kod Mirele Matković i odmah smo kliknule. Kad je postala glavna urednica Z1 televizije, nazvala me i rekla da želi mene u ulozi voditeljice jutarnjeg programa. Bila sam uvjerena da to nije za mene, kao glumica naviknula sam sa scene govoriti naučeni tekst, a ovo je tri sata programa uživo u kojem govorim u svoje ime. Bila sam u panici, ali Mirela me uspjela uvjeriti da je to posao za mene i hvala joj na tome. Program uživo savršena je vježba. Kad to svladaš, više te ništa ne može iznenaditi.
Story: Hrvoje, uz nove ‘Tajkune’, tu su sinkronizacije, šest predstava, kako sve stižete?
To je vrlo jednostavno, ujutro odem iz kuće i ne vraćam se dok sve ne obavim. Šalu na stranu, zna biti naporno, ali kada radiš ono što voliš, onda te posao puni, a ne iscrpljuje.
Story: Nosite li posao kući ili nakon izlaska iz kazališta prestaju razgovori o projektima?
Hrvoje: Grozni smo, uvijek nosimo posao kući. Razgovaramo o predstavama, likovima, uostalom i tekst treba naučiti. Gluma nije posao od 8 do 16, to je način života.
Story: Koliko je važno imati odmak od onoga što radite? Kako tada volite provoditi vrijeme?
Ana-Marija: Jako je važno to vrijeme. Nakon turneje otišli smo na Murter na gotovo mjesec dana, ondje imamo malu kuću pokraj mora. Hrvoje je svirao gitaru, lovio ribu, čitali smo knjige, kuhali, šetali psa. Odmorili smo mozak od svega i pripremili se za novu sezonu.
Story: Koji su vam poslovni planovi za naredne mjesece?
Hrvoje: Počeo sam obnavljati stare predstave u matičnom kazalištu Gavella, slijede nove podjele, sinkronizacije reklama i crtića.
Ana-Marija: Imam pet predstava u tri kazališta, jutarnju emisiju, u prosincu snimam film i imam dogovore za novu predstavu u siječnju iduće godine
Story: A privatni? Hoće li se možda čuti svadbena zvona?
Naravno da će se čuti, pa svako malo se čuju, mi smo na četvrtom katu i svake se subote baš lijepo čuju s crkve iz Primorske ulice...
