Domaća kazališna, televizijska i filmska glumica, 43-godišnja Anita Matić Delić, čije je matično kazalište Kerempuh, osim po odličnoj glumi, poznata je i po nevjerojatnom kulinarskom umijeću. Svoje zdrave recepte svakodnevno dijeli s pratiteljima na društvenim mrežama, a sada je progovorila i o traumama iz djetinjstva koje je doživjela zbog svoje krhke figure.

'ŠTRKLJO! Tako su me zvali. Od rođenja sam bila mršava, a za sve njih i premršava. Mama je svašta pokušavala ne bi li mi nešto hrane ugurala u usta, a ja sam mrzila jesti. Bila sam zdravo, žilavo, mršavo dijete puno energije. 'Ako ovo ne pojedeš nećeš ići van s prijateljima!'. Po sat vremena sjedila sam za stolom i probavljala tu dosadu od hrane, taj gubitak vremena. Strine, tetke, susjede...svi redom su govorili: 'Ajme kako je mršavaaa!' I ureže se to u taj mali mozak i ostane tamo. A onda je u prvom srednje doletjela rečenica kao nož u leđa: 'Daj pogle ovu! Kad hoda čuješ samo klang-klang... KOSTURKO!!!', rekla je to najdeblja cura u školi pred dečkima iz razreda i slatko se nasmijala na moj račun, a ja sam se sakrila u školskom hodniku i plakala. Bila je to 1990. Tada nije bilo popularno biti izrazito mršava', započela je glumica svoju priču.

'Prvu minicu obukla sam u trećem srednje, usred zime, s tri para štrampli da mi noge ne budu štrkljave. Tada je vladala jaka muška parola: 'Bolje da ljulja nego da žulja'. Dečki iz mog razreda nisu spadali u tu skupinu muškaraca, sva sreća. A onda je došlo vrijeme društvenih mreža i selfija te je zavladala parola koju samo žene mogu smisliti: 'Nikad dovoljno mršava!' Jel'? Stvarno? A što to točno podrazumijeva 'dovoljno mršava'? Koliko je te mršavosti dovoljno za tebe da bi bila zadovoljna i sretna? Danas žene vole kad im se kaže da su mršave.To je kao da su uspjele u životu. Ako vam to znači uspjeh, ako ste jedino tako sretne i zadovoljne, ako vam to donosi mir i pozitivnu energiju onda putujte tom stazom do svoje sreće. Budite mršave, budite štrkljave, bucmaste, ugodno popunjene...budite što god ali samo zbog sebe, a ne zbog instalifea. Volim vas, žene moje drage! I ovo nije tužna priča o štrkljavoj djevojčici, ne ne. Ovo je priča o zahvalnosti za sve ono što je moralo biti na mom putu da bi vam danas, curica koja je mrzila jesti, sama izmišljala svoje recepte i dobila ogromnu podršku od svih vas. Hvala vam! P.S. Ma neka žulja, ma neka ljulja samo da smo zdravi, voljeni, sretni i u život zaljubljeni', napisala je Anita i dobila veliku podršku od svojih pratitelja.