Da je skromnost vrlina velikih ljudi, dokaz je tenisač Borna Ćorić koji je nakon svih uspjeha u karijeri ostao čvrsto stajati na zemlji. Najprije se netom prije 22. rođendana popeo na 12. mjesto ATP ljestvice, a dva tjedna nakon toga s hrvatskom teniskom reprezentacijom postao je pobjednik Davis Cupa, drugog u povijesti koji je osvojila Hrvatska. Nakon što je trofej proslavio na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, gdje je uglas pjevao s brojnim navijačima, Borna se zaputio na zasluženi odmor u Dubai, koji mu je, kako nam je otkrio, jedna od omiljenih destinacija jer upravo tamo ima mir. Između predaha od sportskih obaveza i povratka treninzima, ovaj 188 centimetara visok šarmantni mladić pronašao je vrijeme i za razgovor sa Storyjem. Otkrio je kako se osjeća nakon povratka iz Francuske, kako provodi slobodno vrijeme, a dobili smo i dugoočekivani odgovor na pitanje ima li djevojku. 

Story: Nedavno ste se vratili kući s osvojenim Davis Cupom, drugim koji je izborila Hr­vatska. Jesu li se slegnuli dojmovi? Kakvi vas osjećaji preplave kad pomislite na taj događaj?

Još nije prošao dan a da se nisam sjetio Davis Cupa. To je bio najveći trenutak u mojoj dosadašnjoj karijeri i jako mi je drago što smo mi tenisači okrunili uspješnu sportsku godinu i još jednom razveselili hrvatske navijače. Teško mi je uopće opisati koliko mi znači sve što se događalo u Lilleu i Zagrebu. Oduvijek sam sanjao doček na trgu, a sada se to i ostvarilo. Nadam se ne zadnji put.

Story: O čemu razmišljate prije izlaska na teren? Imate li neki ritual kojim se oslobađate stresa?

Prije meča pokušavam maksimalno očistiti glavu i fokusirati se isključivo na igru koja me čeka. Razmišljam o protivniku, taktici i trudim se na teren izići maksimalno smiren. Kad je o ritualu riječ, to ovisi o turniru. Ako dobijem prvi meč, a prije njega sam napravio nešto neobično, nastavim to raditi tijekom cijelog turnira. Uvijek postoji mala doza praznovjerja, koja u konačnici zapravo dobro dođe za oslobađanje od stresa. 

Story: Osjećate li se na trenutak zvijezdom s obzirom na to da ste tako mladi postigli golem uspjeh, a samim time postali i uzor mlađim generacijama? 

Ne mogu reći da se osjećam kao zvijezda. Iako sam mlad, zapravo sam dugo u profesionalnim vodama, pa sam se više-manje naviknuo na taj svijet. Osjećam dozu odgovornosti koju uspjeh nosi. Jasno mi je da me mladi tenisači i ostali klinci gledaju i zato se trudim pokazati im da uvijek trebaju davati sve od sebe i biti pošteni prema sebi i protivniku. Sjećam se koliko su meni kao klincu značili Goran, Ljubo i ostali te koliko su utjecali na mene.

Story: Koliko je za uspjeh važno čvrsto stajati na zemlji? Tko vas spusti kada možda poletite u visine? 

To je jako važno. Po prirodi sam perfekcionist, pa sam zapravo rijetko kada potpuno zadovoljan stanjem stvari. Zbog toga mi je u glavi uvijek misao - može to i bolje. Naravno, događalo mi se da nakon dobrih partija malo poletim, a onda ulijeću članovi tima, obitelj, prijatelji ili život, pa se pokaže da tko visoko leti, nisko pada. No što sam iskusniji, lakše mi je realno sagledati stvari.

Story: Je li teško neprestano biti u punoj fizičkoj formi? Osjetite li ponekad zasićenje?

Već više od deset godina zapravo sam neprestano u punoj fizičkoj formi pa mi je to normalno stanje. Eto, sada sam imao desetak slobodnih dana, ali već nakon pet-šest otišao sam u teretanu odraditi lagani trening. Čudno mi je dugo biti bez fizičke aktivnosti. No mislim da apsolutno svaki čovjek povremeno osjeti zasićenje svojim poslom. Stvarno imam sreću jer radim ono što obožavam pa te faze zasićenja ne traju dugo. 

Story: Nakon Davis Cupa, zaputili ste se u Dubai na zasluženi odmor. Kako ste proveli godišnji? Jeste li napunili baterije? 

Moram priznati da jesam. Baš mi je dobro došlo malo se maknuti od svega i uživati. Opustio sam se i baterije su pune za početak priprema. 

Story: Kako ste se odlučili uopće za Dubai? Volite li više toplije krajeve?

U Dubaiju se osjećam dosta dobro, tamo imam mir, što mi nakon naporne sezone najviše treba. Teniska sezona više-manje prati ljeto pa sam zapravo većinu godine u toplijim krajevima, a to mi i odgovara.

Story: Bordighera vam je početkom godine postala drugi dom. Kako provodite vrijeme tamo? Izlazite li u klubove ili ste više kućni tip za igranje PlayStationa s društvom?

Bordighera je stvarno prekrasno mjesto. Kada smo počeli cijelu priču s Piattijem, nisam bio oduševljen što neću trenirati u Zagrebu, ali već nakon prvog posjeta sav je otpor nestao i sada uživam u svakom trenutku. Budući da sam tamo prije svega zbog treninga u Piatti Tennis Centeru, sve se vrti oko toga. Izlasci ne dolaze u obzir jer bih izgubio previše energije. Više sam za neke mirnije varijante, kućna druženja, film, eventualno dobar restoran. Rijetko igram PlayStation.  

Story: Jeste li zadržali neke stare navike i prijatelje iz djetinjstva? 

Naravno. Srećom, živimo u vremenu brze dostupnosti pa nije problem održavati kontakt sa starom ekipom, iako u Zagrebu provodim jako malo vremena. 

Story: Pročitala sam da se djevojke često na društvenim mrežama šale da će im se, kada doznaju da ste u vezi, slomiti srce? Je li vam to simpatično? Laska li vam toliki interes nježnijeg spola? 

Naravno da mi je to simpatično, iako mi nije drago slamati srca koja čak i ne poznajem. Kao i svakom čovjeku, imponira mi interes nježnijeg spola, ali trudim se biti realan jer sam svjestan da me te cure ne poznaju, nego imaju neku predodžbu o meni. Zato mi je puno važnije čuti pozitivne dojmove osobe koju sam upoznao, nego onih na društvenim mrežama. 

Story: Hoćete li nam otkriti je li netko uspio osvojiti vaše srce ili uživate u slobodi i koncentrirani ste samo na sportsku karijeru?

Ekskluzivna vijest: srce mi je osvojeno i posljednjih sam godinu dana u jako sretnoj vezi - s tenisom. Trenutačno sam usredotočen na tenis pa mi ne ostaje puno vremena za ljubav. Naravno, ne mislim da se karijera i ljubav međusobno isključuju i vjerujem da ću biti spreman kada se ljubav dogodi.

Story: Na Instagramu često dijelite trenutke sa sestrom Brunom. Jeste li oduvijek bili tako bliski ili je ipak to došlo s godinama?

Kao vjerojatno svaki brat i sestra, imali smo razdoblja kada se baš nismo obožavali, no to je bilo davno. Već smo dosta dugo bliski. S obzirom na moj način života, ne provodimo zajedno previše vremena, ali mobiteli odrade svoje. 

Story: Povjeravate li sestri svoje tajne? 

Nisam tajnovit tip pa joj o tome nemam što reći. Ali definitivno s njom dijelim sve što mi se događa u životu, naravno ovisno o tome koliko nam obaveze dopuštaju.

Story: Daje li vam ona ponekad savjete o ženama? A vi njoj? 

Kada je o ženama riječ, savjetuje me ako mi je to potrebno. Ja nju ne savjetujem o ženama, ha-ha. 

Story: Vjerujete li u muško-ženska prijateljstva? Mislite li da s vremenom jedna osoba uvijek razvije dublje osjećaje?

Vjerujem u muško-ženska prijateljstva. Naravno da je uvijek moguće da se iz takvog prijateljstva rodi nešto više. No vjerujem da postoje ljudi suprotnog spola koji imaju odličan odnos, ali se ne privlače na romantičnoj razini.

Story: Blagdani nam se bliže, imate li neku želju? Što biste voljeli pronaći ispod bora? 

Nije mi toliko bitno što ću pronaći ispod bora, važnije mi je da oko bora bude moja obitelj. Sebi želim zdravlje, jer dok god sam zdrav, sve je u mojim rukama. Vašim čitateljima, uz zdravlje, želim da svaki dan budu nasmijani, sretni i optimistični.