Sretna djevojčica koja je otkrila tajnu slave

U vrijeme ove depresije, kada je duh ljudi manji nego ikad prije, divno je znati da za samo 15 centi možeš otići u kino gledati osmijeh ove predivne djevojčice i barem na trenutak zaboraviti svakodnevne probleme - izjavio je 1935. američki predsjednik Franklin D. Roosevelt referirajući se na tada najpoznatije dječje lice na filmskom platnu, ono Shirley Temple. 

- Još od prvog filma koji sam snimala pod okriljem 20th Century Foxa znala sam kako ostaviti trag da te ljudi zapamte. Uživala sam cijelo vrijeme pa mi ni u jednom trenutku snimanja ništa nije bilo problem napraviti. Znala sam kako upamtiti svoje rečenice, kako biti potpuno koncentrirana te kako pratiti redateljeve upute - izjavila je glumica.

- Kada sam pitala majku zašto ljudi trče za mnom i viču da me vole, a ona mi je mrtva hladna odgovorila da ih moj rad čini sretnima. Zauvijek ću pamtiti te riječi - istaknula je jednom prilikom Shirley, koja je impresionirala publiku 1934. godine svojim prvim filmom ‘Stand Up and Cheer!’ i izvedbom pjesme ‘Baby, Take a Bow’.

Shirley je te godine snimila još sedam filmova i time zaslužila poseban Oscar za izvanredni doprinos filmskoj industriji. Tada je postala prvo dijete koje je ikada primilo takvu vrstu priznanja.  

- Riječi sreća ne treba nikakvo objašnjenje. Imati sreću u životu također ne treba dodatno objašnjavati. Imam sreće i to je sve - rekla je o sebi glumica.

U to je doba Shirley postala svojevrsna institucija i nacionalni ponos. Počeli su izrađivati lutke Shirley Temple, razne igračke nosile su njezino ime, dobila je čak liniju cipela i odjeće.

- Još sa šest godina prestala sam vjerovati u Djeda Mraza. Majka me odvela vidjeti Djeda Mraza u njegov kutak u jedan trgovački centar, a on je od mene zatražio autogram - izjavila je. 

Svi su zarađivali na njezinu imenu osim nje. Naime, njezino je ime korišteno u mnoge svrhe, ali nitko joj nije plaćao autorska prava. Kada su shvatili da je njihova kći premalo plaćena za svoj lik i djelo, roditelji su unajmili uglednog odvjetnika Lorda Wrighta. Nakon toga njezini su honorari povećani sa 50 na tisuću dolara tjedno, a majci, koja joj je bila frizerka, plaća je povećana za 250 dolara tjedno, s tim da je Shirley morala dobivati dodatnih 15.000 dolara za svaki dovršeni film.

- Vrijeme je novac. Uzaludno potrošeno vrijeme je uzaludno potrošen novac, a sve to vodi nevolji - tvrdila je Shirley.

Uvjeti u kojima su djeca tada glumila u Hollywoodu i način na koji su se odnosili prema njima danas bi bili strogo kažnjeni.

- U dvije godine znala sam snimiti po 26 filmova. Djeca koja su na setu bila nemirna, uključujući i mene, morala su za kaznu stajati na ledenom podu da se smire. Kad ni to ne bi upalilo, znali bi nas stavljati da sjedimo na ledenim blokovima koje smo zvali crnim kutijama. Na sreću, meni crne kutije nisu uništile mentalno zdravlje - otkrila je Shirley.

Unatoč neugodnoj borbi roditelja za zaradu njihove kćeri u doba Velike depresije, koja je tada potresala Ameriku, Shirley nije prestajala nizati uspjehe. Pjesma ‘On the Good Ship Lollipop’, koju je izvodila u filmu ‘Bright Eyes’, prodana je u više od 500.000 primjeraka.

- Istinski sam voljela ono što radim, i to od samih početaka. Sjećam se da je bilo mnogo zlih i okrutnih majki mojih kolega i prijatelja koje su štipale svoju djecu kako bi se rasplakala na setu za potrebe neke scene. Mene je moja majka okružila ljubavlju. I to mi je bilo dovoljno - priznala je u jednom od intervjua.

Opčinjenost talentom Shirley Temple bila je golema. Darryl F. Zanuck, producent i studijski voditelj 20th Century Foxa, svu je pozornost usmjerio na nju kako bi stekla zvjezdani status. Mnogi su govorili da je upravo Shirley najveća vrijednost studija. Čak dvadesetero pisaca okupljenih u studiju pod imenom ‘Shirley Temple Development’ bilo je zaduženo samo za pisanje scenarija filmova u kojima je glumila slavna djevojčica. Taj je tim napisao 11 izvornih priča i prilagodbi klasika isključivo za nju. U skladu sa statusom zvijezde, Shirley je, zahvaljujući producentu Winfieldu She-ehanu, dobila svoj mali grad u sklopu studija. Winfield je djevojčici izgradio četverosobni bungalov s vrtom, ogradom, drvom i ljuljačkom te kavezom sa zečevima. Zid dnevne sobe bungalova bio je oslikan muralom na kojem je bila prikazana kao lik iz bajke, sa zlatnom zvijezdom na glavi. Shirley je dobila i tjelohraniteljicu John Griffith, a potkraj 1935. Frances Klammie Klampt postala je njezina učiteljica jer se i obrazovala u studiju Foxa.

- Bila sam obasuta ljubavlju sa svih strana i jako mlada. Počela sam raditi s tri godine, i to mi je tada bilo normalno. Mislila sam da svi tada počinju raditi - objašnjavala je.

- Mislim da sam samo imala sreće. U vrijeme Velike depresije ljudima je trebao netko da ih razveseli, a to su najčešće bili psići i djevojčice poput mene. Mislim da se takvo nešto više neće ponoviti - priznala je.

- Kad bih kao mala vidjela nekoga u radnim cipelama, znala sam da ta osoba radi. Uvijek  sam bila zabrinuta za ljude koji su nosili uredne, blistave cipele - dodala je Shirley.

Broj filmova koje je snimala na godinu bilo je nemoguće pratiti pa su se roditelji uspjeli izboriti da ne snima više od četiri filma godišnje, a tjedna plaća porasla joj je na 2500 dolara. Godine 1937. snimila je ‘Heidi’, još jedan kinohit, a svakodnevna snimanja iscrpila su tada devetogodišnju djevojčicu. Sljedećih godina malena Shirley postala je tinejdžerica pa je sukladno tome njezin tim pokušavao raditi filmove prikladne toj dobi. Iako su svi silno željeli zadržati dječju vrckavost i bezbrižnost, Shirley je s vremenom postajala sve ozbiljnija, ali to nije, barem ne još neko vrijeme, ugrozilo njezinu filmsku karijeru.

- Oduvijek sam se ponašala kao šefica. Kao mala voljela sam naređivati - priznala je. 

Prvi njezin film u boji bio je ‘The Lit-tle Princess’, a na njegovo je snimanje potrošeno 1,5 milijuna dolara. Shirley je i dalje bila popularna, kako na filmskom platnu tako i kao muza mnogim umjetnicima, poput slikara Salvadora Dalíja. S navršenih 12 godina roditelji su, na osnovi ugovora sklopljena s filmskim studijem, kćer upisali u ekskluzivnu školu u Los Angelesu, a luksuzni bungalov u studiju prenamijenjen je u veliki ured u koji je povremeno dolazila.

- U dobi od 14 godina osjećala sam se najstarije. Nakon toga postajala sam sve mlađa - tvrdila je.

- Ideja da budem s vršnjacima u školi neko mi se vrijeme mnogo više sviđala od snimanja filmova. Valjda su mi nedostajali pravi prijatelji - požalila se.

Iznimna popularnost glumice nekima je bila nevjerojatna pa su mediji počeli smišljati teorije zavjere vezane uz Shirley. U jednoj od njih tvrdili su da Shirley kao djevojčica zapravo ne postoji nego je riječ o 30-godišnjoj glumici patuljasta rasta koja se, kako bi stekla što veću popularnost, predstavlja kao djevojčica. Zatim su neki pretpostavljali da Shirley nosi periku, a neki su pak tvrdili kako je nemoguće da djevojčica u ranoj dobi stalno ima sve zube. Od-ređeni su mediji čak došli na ideju da su joj zubi odmah izvađeni i stavljeni umjetni, a istina je bila da je Shirley gubila mliječne zube kao i njezini vršnjaci, ali za potrebe filma nosila je posebno napravljene proteze. Neki su u svojim dezinformacijama išli toliko daleko da su čak od Vatikana zahtijevali da se istraži je li Shirley uistinu dijete. Mnogi su tvrdili da Shirley nije prirodna plavuša nego da joj kosu boje od malih nogu. 

Također, dok je snimala film ‘Rebecca of Sunnybrook Farm’ razboljela se i nije dolazila nekoliko dana na set, što je bilo dovoljno da mediji objave priču kako joj je otpala kosa zbog čega ne može nastaviti snimati. Obožavatelji bi joj prilazili i čupali je za kosu kako bi provjerili je li prava.

O njezinoj se kosi oduvijek brinula majka. Ispirala bi joj kosu octom i sapunom od bjelokosti, zatim bi je uvijala u platnene krpice kako bi dobila prstenaste uvojke, a za to bi joj vrijeme otac čitao ‘Čarobnjaka iz Oza’.

- Bila sam premala da bih se opterećivala pričama koje su tada kružile o meni. Kada ih danas čitam, baš se dobro nasmijem - otkrila je jednom prilikom.

- Muškarci su mi znali reći da su me voljeli još dok su imali sedam godina pa sam ih znala upitati zašto mi se onda nikad nisu javili. žene su mi često prilazile vičući: “Znaš li što imam?” Tada bih im odgovorila: “Znam, originalnu Shirley Temple lutku”. Ista se priča stalno vrtjela u krug - prepričala je glumica koja je u to vrijeme postala najtraženija i najpoznatija holivudska zvijezda nakon Clarka Gablea, a jedno je vrijeme bila više fotografirana od predsjednika Roosevelta.

- Svašta sam željela postati u životu, od inspektorice FBI-ja do prodavačice ukusnih pita. Toliko sam to željela da su mi u studio doveli  čovjeka koji je radio pite, a ja sam ih vozila  kolicima po setu i prodavala. Imala sam osam godina i bilo je sjajno jer su svi od mene kupovali pite, a ja sam ih jela besplatno - prisjetila se zvijezda koja je imala i svoju emisiju na radiju i televiziji.

- Da mogu krenuti ispočetka, ponovila bih sve još jednom i ništa u životu ne bih mijenjala. Vjerojatno bih sada ja plaćala nekome da radim sve što sam imala priliku raditi - rekla je. 

Nakon nekog vremena Temple je napustila filmski studio u kojemu je odrasla i postala zvijezda te potpisala ugovor s MGM-om, gdje je snimila nekoliko serija, uključujući i jedini film ‘Kathleen’ čija radnja prati nesretnu tinejdžericu. No za razliku od prethodnih, taj njezin film nije polučio velik uspjeh. Glumica je potom prekinula kratku suradnju s MGM-om i potpisala novi ugovor s United Artistsom, gdje je snimila još jedan neuspješan film - ‘Miss Annie Rooney’. Nakon toga neko vrijeme nije  glumila nego se posvetila obrazovanju i dobrotvornom radu.

- Nisam ponosna ni na jedan svoj film u odrasloj dobi osim na ‘The Hagen Girl’ kojeg se nitko ne sjeća, ali upravo mi je on pružio  priliku da ponovno, nakon mnogo godina, zaista glumim - priznala je glumica koja se prvi put udala u dobi od samo 17 godina, i to za glumca Johna Agara s kojim je snimila filmove ‘Fort Apache’ i ‘Adventure in Baltimore’.

- željela sam biti prva cura u razredu koja će se udati. Od sedmog razreda bilježila sam  tko se od starijih učenika zaručio ili vjenčao. Meni je brak oduvijek bio u glavi - izjavila je.

Par je 1948. dobio kćer Lindu Susan, a 1950., samo pet godina nakon svadbene ceremonije pred 500 uzvanika, razveli su se i Shirley je dobila skrbništvo nad Lindom.

- Prvi mi se brak jednostavno dogodio. Bila sam premlada za njega - priznala je Temple.

Već iste godine 22-godišnja Temple upoznaje Charlesa Aldena Blacka, poslovnog čovjeka i časnika u Drugom svjetskom ratu, za kojeg se iste godine i udala, ovaj put na ceremoniji pred užim krugom ljudi u Charlesovoj obiteljskoj kući u Kaliforniji.

- Tako je Shirley Temple otvorila vrata Shirley Temple Black. Ova prva nikad nije naudila ovoj drugoj. Dapače, mnogo joj je pomogla, bile su velike prijateljice. Nema ništa veće od prave ljubavi - rekla je.

Par se preselio u Washington, gdje je Temple 1952. rodila sina Charlesa Aldena Blacka Juniora, a dvije godine poslije i kćer Lori.

- U životu sam imala tri karijere - bila sam glumica, supruga i majka. Ponosna sam na svoju prvu karijeru, ali i na druge dvije - duhovito je komentirala.

Osim navedenih karijera, Temple se okušala i u politici. Naime, nakon što se pridružila republikancima, 1967. kandidirala se za predsjednicu stranke u Kaliforniji nakon što je dotadašnji predsjednik J. Arthur Younger umro od leukemije.

- Bilo mi je dosta lažnog života, htjela sam se baviti nečim realnim, živjeti u stvarnom svijetu - rekla je.

Shirley je tri godine bila izaslanica u Ujedinjenim narodima pa je često putovala izvan Amerike, a neko je vrijeme radila kao veleposlanica UN-a u Gani.

- Većina ljudi u Gani nije znala da sam glumica. Poznavali su me samo po poslu koji sam obavljala u UN-u - tvrdila je.

Neko je vrijeme Temple Black bila i članica izaslanstava Sjedinjenih Američkih Država koja su se bavila problemima afričkih izbjeglica. Od 1989. do 1992. bila je veleposlanica u tadašnjoj Čehoslovačkoj Republici. I nakon toga aktivno je sudjelovala u međunarodnim poslovima, među ostalim, bila je članica Upravnog odbora Udruge za diplomatske studije te Nacionalnog odbora za odnose SAD-a i Kine.

- Radim 17 sati na dan i odgovorna sam za 108 članova ambasade - izjavila je tada glumica kojoj gluma više nije bila prioritet.

- Ne mislite li da su i političari glumci? Kada stanete ispred stotina ljudi i nije vas nimalo sram, znači da možete biti vrlo dobar političar - istaknula je Shirley.

Shirley je u mnogo čemu bila prva. Osim po nevjerojatnom uspjehu sa samo tri godine, bila je prvo dijete koje je osvojilo Oscar, prva na listi najpoznatijih zvijezda, najfotografiranija osoba, a u 44. godini bila je prva javna osoba koja je progovorila o raku dojke zbog kojeg je hitno hospitalizirana kako bi se podvrgnula mastektomiji. Kako u to vrijeme žene o toj zloćudnoj bolesti uglavnom nisu javno govorile, Shirley je to silno željela promijeniti pa je istupila u javnost kako bi time potaknula i druge oboljele žene.

- Moji su liječnici uvjereni da je rak uklonjen iz mog tijela. Jedini razlog zašto o tome govorim u javnosti jest želja da upozorim druge žene da obrate pozornost na bilo kakvu kvržicu ili nepravilnost na svome tijelu. Ako se rak otkrije na vrijeme, za njega ima lijeka - izjavila je tada.

Njezin istup u medijima naišao je na veliku podršku javnosti jer se nakon godina šutnje pojavio netko tko je postao uzor mnogim oboljelim ženama.

- Odstranili su mi lijevu dojku i sama sam se suočila s time. želim da to postane normalna stvar u našem društvu. Nije sramota biti bolestan, sramota je ne govoriti o tome i ne informirati javnost o tome kako se bolest može spriječiti - otkrila je.

Nakon toga Shirley je dobila više od 50.000 pisama podrške, a upravo su njezini istupi o bolesti otvorili put mnogim poznatim ženama koje su poslije oboljele. One su, ugledajući se na Shirley, pisale knjige o tome, uključujući u kampanju nekadašnju prvu damu Betty Ford te Margarettu Happy Rockefeller, suprugu guvernera New Yorka. 

Shirleyin trajni doprinos ženskom zdravlju istaknuli su nedavno i u jednom časopisu o zdravlju žena hvaleći je ne samo kao prvu javnu osobu koja je otvoreno govorila i pisala o karcinomu dojke nego i njezin doprinos u poticanju pokreta za žensko zdravlje. Prije nego što je Temple o svojoj bolesti javno progovorila, žene su dolazile u bolnicu ne znajući što ih čeka, a nakon rutinske operacije probudile bi se bez dojke misleći kako su došle samo na biopsiju. Razlog tomu bilo je to što su liječnici, ali i društvo, mislili kako žena ne bi mogla podnijeti informaciju da mora biti podvrgnuta mastektomiji. Takvo se mišljenje počelo mijenjati zahvaljujući Shirley.

- Morala sam to spriječiti. Nisam mogla slušati žene diljem svijeta, a i bliske prijateljice, kako nisu upoznate s onim što imaju u tijelu i kako se to liječi - objašnjavala je.

Shirleyin drugi suprug umro je 2005. od posljedica raka kostiju, upravo kada je par trebao proslaviti 55. godišnjicu braka.

- Charles je bio moj oslonac i najveći kritičar u svemu što sam radila. Neizmjerno mi nedostaje - rekla je nakon njegove smrti.

Nakon Charlesove smrti Shirley je ostala živjeti u njihovu obiteljskom domu u Was-hingtonu, gdje je preminula 10. siječnja 2014. godine. Uzrok smrti u medijima je objavljen dva mjeseca poslije, kada je obitelj obznanila da je umrla od kronične plućne bolesti. Bila je dugogodišnji pušač, ali nikada to nije isticala u javnosti jer nije željela biti loš primjer brojnim obožavateljima. 

- Oprostili smo se od izvanredne glumice koja je neizmjerno pridonijela filmskoj kulturi, a prije svega opraštamo se od voljene majke, bake, šukunbake i obožavane supruge koja je 54 godine uživala sa svojim suprugom i koji joj je neizmjerno nedostajao nakon smrti - objavila je njezina obitelj nakon smrti.

Glumica je mnogima ostala u sjećanju ponajprije kao zaigrana djevojčica širokog osmijeha i plavih uvojaka. Mnogi je se sjećaju i po nezapamćenom uspjehu koji je stekla s tri godine te činjenici da je mlađim naraštajima nave-liko otvorila vrata Hollywooda, ali i bila primjer kako se sve može kada se to uistinu želi.

- Imam samo jedan savjet za one koji žele nešto postići u životu i primiti priznanja za svoj rad: počnite na vrijeme, počnite rano - istaknula je Shirley.