Najljepši i najiskreniji komplimenti upućeni ženi dolaze od žena. Isto kao što i najružniji i najotrovniji dolaze također od žena.
Znate li da se upravo žene mogu ‘pohvaliti’ autorstvom većine seksističkih komentara tipa: “Rađaj djecu”, “Radije se primi kuhinjske krpe”, “Koja se normalna žena tako oblači?”, “Kurvetino!” i sličnih. Bez obzira na možebitni animozitet koji autori tog seksističkog sadržaja osjećaju prema određenoj osobi, takva komunikacija - osim što je izvan okvira pristojnosti i bontona - čini teško popravljivu štetu ženskom rodu.
Dok mi žene međusobno ne iskorijenimo riječi poput kurvetina i drolja, kao i ‘ideale’ u kojima je prava žena ona utegnuta u kuhinjsku pregaču i vješto barata kuhačom dok znatiželjna dječica priljubljena joj uz skute nestrpljivo iščekuju kojom će ih gurmanskom rapsodijom iznenaditi, ne postoji ni najmanja mogućnost da se muški rod otarasi premise naše inferiornosti i svrhovitosti žene isključivo kroz usluživanje primarnog iliti njihova spola. Za status drugosti prilično smo i same zaslužne.
Čovjek bi se iznenadio vjerujući kako ti atavizmi još čvrsto odolijevaju samo u manjim sredinama, naglašenog patrijarhata te među pojedincima neopterećenim potrebnim znanjem. No osjećaj drugosti toliko je ukorijenjen u društvu da se i kod emancipiranih, učenih dama često otme kontroli.
Mi žene radije pronalazimo krivca za našu nesreću u drugoj ženi nego u muškarcima dajući im tako svojstva svemoćnog poluboga i apsolutnog kontrolora igre. Uvijek će nam radije biti kriva neka prekratka suknja, dekolte, kurvetina, glupača, drolja, jadnica koja je dobra samo za kuhaču ili pak jadnica koja ne zna ni skuhati.
Oduvijek mi je bio misterij zašto prevarene žene zovu drugu ženu da se obračunavaju zbog prevarantskoga gada. Jedino razumljivo opravdanje bilo bi da djevojku upozori iz potpuno altruističnih pobuda da je lik gad. Ali ne, najgore uvrede i najiritantnije decibele žena će sačuvati za ženu, kao što će upravo ženskim razgovorima porasti svrhovitost riječi kurvetina i u najneizglednijim situacijama.
Ako upitate za razlog kategorizacije određene žene u kurvetinu, često i ne postoji neki lucidan stav. Ipso facto, nije ja pa je kurvetina. Svaki put kada ženu nazovemo kurvom, zacementiramo status muškog spola kao primarnog. Svaki put kada ponizimo drugu ženu, ponižavamo sebe.
Zašto uopće mrzimo druge žene? Čemu neprestane usporedbe i želja za kompetitivnošću? Zašto u ženama ne tražimo snagu, razumijevanje, solidarnost i redamanciju? Uvijek!
Mrzimo druge žene zbog muškaraca, one su nam potencijalna ugroza od gubitka željenog primata. Gadimo druge žene opet zbog muškaraca. Žene časte druge žene uvredama kako bi zaštitile svoj ugled. Ako nazovemo droljom neku ženu koja možda naizgled čini nešto neprimjereno i odbija ukalupljivanje, ograđujemo se od njezinih postupaka i ukazujemo da mi nismo kao ona. Drolja.
No zaboravljamo da nismo bolje od nje i da je pitanje vremena kada će muškarac koji rado barata omalovažavajućim riječima izvući i upravo za nas neku istoznačnicu iz svog uvredama bogatog fundusa riječi. Jedna drolja, svaka drolja. Nema te odjeće kojom se možete pokriti, nema te kuhače kojom možete obraniti svoju čast.
To je sorta muškaraca kod kojih nikad nećete izazvati poštovanje niti biste trebali pokušavati. Nisu vrijedni da zarad njih radimo protiv sebe samih. Sjetimo se da ipak razočarane, ostavljene, trčimo po utjehu drugim ženama - majkama, sestrama, prijateljicama. Žene nas razumiju. Ženama nismo pička i nismo maternica. Nismo ni sluškinja.
Možda nam ne može svaka žena biti prijatelj, ali ne mora nam biti ni neprijatelj. Prestanimo ih svrstavati u suparničke redove.
Uostalom, kada bi se svaka od nas počela zauzimati za druge žene bez obzira na različitosti svjetonazora, muški bi rod bio primoran mijenjati obrazac ponašanja i zadrtost stavova - ako ni zbog čega drugog, onda barem zato što bi u suprotnom ostao uskraćen za omiljenu fiziološku potrebu. Ako su zbog seksa i ljubavi naučili mijenjati gaće i čarape te pravilno usmjeriti mlaz mokraće u WC školjku, frajere možemo naučiti i nešto korisnijim stvarima.
Muški rod učimo poštovanju žena tek kada to pokažemo vlastitim primjerom. Muškarce prvenstveno odgajaju žene, njihovo nepoštovanje odraz je našeg prema vlastitom spolu.
Prije nekoliko tjedana doznala sam neke informacije koje su me u tom trenutku šokirale i povrijedile. Bila sam na djevojačkoj večeri i podrazumijevalo se da moramo biti lude i vesele. U tom trenutku bila sam jedino luda i samo sam htjela kući, dočepati se kreveta i tuliti sljedeća tri dana u svoju dekicu.
Pitala sam se kako je moguće da mi se tako nešto događa baš u trenutku kada trebamo slaviti ljubav, sreću, zajedništvo dviju uspješno pronađenih duša. Kako ću odglumiti veselje? Hoću li svima pokvariti zabavu? Ubrzo sam shvatila da se baš sve to tako trebalo dogoditi. Nijedan drugi dan ne bi bio prikladniji od ovoga kada sam bila okružena svojim curama, najboljim prijateljicama i drugim ženama koje sam upoznala tog dana. Bio je to u konačnici jedan od najzabavnijih dana u mom životu.
Jer nema tog muškarca koji može pokvariti nešto što tvoje žene ne mogu popraviti. I zato - čuvajmo naše žene.