Nose li mame sise? Nose. A dobre mame? I one isto. Kao i guzice, velike i male, plastične i prirodne. I duge noge i minice koje naglašavaju njihovu ljepotu. Nose i topiće, i kupaći kostim, i seksi donje rublje, a ponekad samo Chanel. Mama je, odlučivši postati mama, donijela odluku podariti život, pružiti ljubav, dom, zaštitu i sigurnost. Odlučila je posvetiti svoj život jednom potpuno novom, njoj nepoznatom biću koje tek treba upoznati, a koje već toliko ljubi da zaboli svako odvajanje iz njegova zagrljaja, pa makar nakratko.
Nevjerojatno kako je moguće od prvog trenutka bezuvjetno zavoljeti nekoga koga nisi ni upoznao. Prisjetiš se koliko ti je trebalo da upoznaš i zavoliš samog sebe, a sada - bez nedoumica i razmišljanja - znaš da jedina vječnost koju priželjkuješ jest ova s tvojim malim čovjekom. Mama je tu da ponudi vječnost - vječnu ljubav, pažnju, brigu i veselje.
Mama je tu i da je boli kad se odvaja iz zagrljaja jer mora na posao, kad se odvaja iz zagrljaja jer malenom biću više ne treba samo mama pa trči u zagrljaje onih kojima nije vječnost. Mama je tu i da je boli kad njezino maleno boli, kad padne i kad plače, pri svakoj temperaturi, kašnjenju iz škole. I kad se ne javi na telefon pa ona paničnom brzinom smišlja sve najcrnje scenarije.
Mamu boli i kada njezino maleno povrijede i uskrate mu sve one zagrljaje koji nisu bili vječni pa se bolno vraća u njezin zagrljaj. A mama živi za zagrljaje, ali ove bi si radije uskratila samo da njezino maleno ne boli, pa se moli da i ono pronađe zagrljaj u koji će juriti vječno.
Uvrede ženama toliko su učestale i općeprihvaćene da su postale gotovo neefikasne pa su zato bacili fokus na one koje ne mogu falit. Mudro zapakirane, obojene tonom dušobrižništva. Zato i zabole jer preispituju i diraju ono nama najvažnije, ono što i same svakodnevno preispitujemo. Majčinstvo.
“Jadna djeca tko im je majka”, “Gdje su ti djeca?”, “Takvima bi trebalo zabraniti roditeljstvo!”, “Bolje da kuha i brine se o toj djeci, nego što se stalno šepuri polugola”, “Kakva je majka, još su djeca dobro i ispala”... Popularan ‘mum shaming’ najotrovniji je pokušaj uvrede. Ne moraš biti celebrity mama da bi ga osjetila i na vlastitoj koži.
Kao da nije dovoljno što većina prostota i uvreda uključuje upravo majku, morali smo dodatno intenzivirati poniženje pretpostavkom majčinske nesposobnosti. Kao što rijetko čujem vulgarizam koji uključuje oca, tako se i rijetko iskazuje sumnja u očinske kvalitete. Nikoga ne zanima što otac odijeva, razgolićuje li torzo na Instagramu ili plaži, gdje izlazi, što pije, gdje su mu djeca, kuha li dobro ili uopće.
Biti mama podrazumijeva odricanje, biti tata nužno ne podrazumijeva isto. No biti mama ne poništava nas kao žene, našu osobnost, želje, ciljeve izvan majčinstva i kućanstva.
Majčinske kvalitete ne mjerimo tekstilnim metrom, baš kao ni moral, niti ih mjerimo brojem skuhanih ručkova, što opet ne isključuje našu želju da kuhamo svaki dan, kao ni da se odijevamo prikladno.
Uloga majke ne bi smjela poništavati ni sve ostale uloge, a pritom ne mislim samo na ulogu žene i ‘kraljice’ koju su nam mučki podmetnuli kako bismo se osjećale cjenjenije i zahvalnije te tako zatomili našu potrebu za ostvarivanjem i održavanjem ostalih životnih uloga.
Dobra majka je sretna majka. Ona nije samo majka. Ona je i kći, sestra, prijateljica, kuma, žena, djevojka, ljubavnica. Ona je i avanturistica, poslovna žena, želi i u klub, kino, kazalište, na plažu i na Ibizu te na drugi kontinent. I s djecom i bez. Dobra mama je ponekad sebična. Želi vrijeme samo za sebe, za nokte, frizuru, knjigu, čašu vina.
Želi sladoled samo za sebe, bombonijeru iz koje će potamaniti najfinije bombone, a klincima ostaviti one s tamnom čokoladom koje nitko ne voli, ali uvijek ih velikodušno ostave njoj jer mama je koš za neželjeno. Jednom me prijateljica mama povela u društvo drugih mama s ritmike. Nikad nisam osjetila toliku nepovezanost i nepripadnost kao s tim mamama.
Ako ne znate kada je vašem anđelčiću izbio prvi zubić i koji neartikulirani zvuk je prvi izazvao sveopću ekstazu u vašoj obitelji, nakon čega ste danima lamentirali krije li se njegovo značenje u pojmu mama, tata, baba ili dida, onda je bolje da ne idete na kave s mamama s ritmike.
Meni je i dan-danas potrebno nekoliko sekundi da se prisjetim datuma rođenja i koliko mi djeca imaju godina. Naravno, to ne znači da ste bolja ili gora mama, samo ste drukčija mama, koliko god vas mame s ritmike osuđivačkim pogledima i teškim uzdasima pokušavale uvjeriti u suprotno.
Sasvim je u redu ne zadovoljavati se isključivo ulogom žene, majke, kraljice, kao i ne zamarati se time što o vašim majčinskim vještinama misle susjedi, mame s ritmike, prolaznici i ostali nesudionici vašeg odnosa, kao ni ini nebitni ljudi jer - kako djeca kažu - svaka mama je dobra mama, a najbolja je moja mama.
