Jedan od najpoznatijih domaćih repera Krešo Kulašin poznatiji kao Krešo Bengalka iskreno je na TikToku odgovarao na pitanja svojih pratitelja, a jedno od njih ticalo se njegove zarade.
'A zaradiš od glazbe onako neku pristojnu lovu?', pitao je jedan.
'Prosječna hrvatska plaća je 1100 eura, ja zarađujem ispod prosječne hrvatske plaće. Jedva preživljavam od toga što radim, nemam neku zaradu baš, eto iskreno', odgovorio je potpuno iskreno.
'Radiš li onda i nešto drugo ili smo glazba?', zanimalo je drugog.
'Radim još i spotove, radim dizajn. Što još radim. To je to', odgovorio je Krešo.
'Prosječna hrvatska plaća 1100? Jesi lud bratko?', komentirao je treći.
'Brate moj, tako kaže Google, da je u lipnju prosječna hrvatska plaća bila 1122 eura. Ja ne znam je li to bilo, nemam pojma i briga me', odgovorio je Krešo.
'Nađeš neki poslić, zarađivat ćeš više od prosječne plaće',
'Brate to ti nađi. Meni zarađivanje ne zanima, zarada me ne zanima, želim raditi to što volim i živjeti od toga. To je moj cilj i ja sam u tom svom cilju uspio', uzvratio je Krešo.
Početkom ove godine Krešo je samo je za čitatelje magazina Story otvorio Pandorinu kutiju svog života i ekskluzivno progovorio o dijagnozi depresije koja mu je promijenila život, bivšim ovisnostima, svojoj obitelji, unutarnjim bitkama i problemima koji su se nakupljali godinama.
'Dobio sam dijagnozu, crno na bijelo, da imam depresiju te mi je prepisana terapija koja je, moram priznati, uspješna. Mislim da je onda i postavljanje moje dijagnoze bilo uspješno koliko god to bilo neuspješno za mene. No to je tako... Najgore stanje u depresiji je ono prvo i početno, kada se čovjek bori i želi se izvući iz toga. Važno je prihvatiti sebe da si takav, a to je meni bilo najteže', rekao je tada.
Tada nem je rekao da je puno bolje nego što je bio ranije, ali i da njegovo psihičko stanje ovisi o tome kako je njegova obitelj, kći, partnerica, roditelji...
'Mogu reći da je jako teško živjeti s dijagnozom kao što je depresija. Osim što uključuje vas, uključuje i druge ljude koji vas okružuju. To je sve začaran krug i nikome nije lako. Prije, dok nisam otkrio da imam depresiju, pokušao bih je ublažiti druženjem s prijateljima. S godinama su mi ti dragi ljudi postali teret, a moja tjeskoba počela je samo bujati. Najvažnije mi je bilo pronaći oslonac u obitelji, mojoj partnerici i kćeri da njima mogu objasniti svoje stanje i da nisam zdrav. Nažalost, ova tema je još tabu u našem društvu. Mislim da je danas puno ljudi tjeskobno i svi vode neke svoje bitke. Svi smo mi na nekom nišanu, od susjeda do ljudi iz trgovine kada idemo kupiti namirnice... Život s depresijom je svijet iz kojeg se čovjek teško izvuče. Prije bi mi borbu s tjeskobom i depresijom ublažilo, primjerice, piće, pokoje pivo, ali onda dolazimo do zaključka da je to konstantno odgađanje rješavanja problema i njegovo produbljivanje. To sigurno nije lijek, jer da je to lijek, liječnici bi prepisivali bocu viskija, a ne antidepresive', rekao je.