'DOBIO SAM DIJAGNOZU, CRNO NA BIJELO': Krešo Bengalka ekskluzivno za Story o borbi s teškom bolesti

Više ne ustaje iz kreveta kad se već debelo razdani, no ipak ujutro ostaje kod kuće dok su mu osmogodišnja kći Meli u školi i životna partnerica Tajana na poslu... Tih nekoliko sati provede za miksetom dok ne ode u školu po kćer... No prije više od godinu dana nije bilo sve tako mirno kada je riječ o njegovu psihičkom stanju.

Dobio sam dijagnozu, crno na bijelo, da imam depresiju te mi je prepisana terapija koja je, moram priznati, uspješna. Mislim da je onda i postavljanje moje dijagnoze bilo uspješno koliko god to bilo neuspješno za mene. No to je tako... Najgore stanje u depresiji je ono prvo i početno, kada se čovjek bori i želi se izvući iz toga. Važno je prihvatiti sebe da si takav, a to je meni bilo najteže.

Kako ste ovih dana?

Moram priznati da sam ovih dana dobro, zapravo puno bolje nego što sam bio prije. Moje psihičko stanje, naravno, uvijek ovisi o tome kako je moja obitelj, kći, partnerica, roditelji... Kad je riječ o novitetima u mom životu, objavio sam novi spot za singl sa Žuvijem, to je moj treći singl sa šestog albuma.

Koliko je teško živjeti s depresijom?

Mogu reći da je jako teško živjeti s dijagnozom kao što je depresija. Osim što uključuje vas, uključuje i druge ljude koji vas okružuju. To je sve začaran krug i nikome nije lako. Prije, dok nisam otkrio da imam depresiju, pokušao bih je ublažiti druženjem s prijateljima. S godinama su mi ti dragi ljudi postali teret, a moja tjeskoba počela je samo bujati. Najvažnije mi je bilo pronaći oslonac u obitelji, mojoj partnerici i kćeri da njima mogu objasniti svoje stanje i da nisam zdrav. Nažalost, ova tema je još tabu u našem društvu. Mislim da je danas puno ljudi tjeskobno i svi vode neke svoje bitke. Svi smo mi na nekom nišanu, od susjeda do ljudi iz trgovine kada idemo kupiti namirnice... Život s depresijom je svijet iz kojeg se čovjek teško izvuče. Prije bi mi borbu s tjeskobom i depresijom ublažilo, primjerice, piće, pokoje pivo, ali onda dolazimo do zaključka da je to konstantno odgađanje rješavanja problema i njegovo produbljivanje. To sigurno nije lijek, jer da je to lijek, liječnici bi prepisivali bocu viskija, a ne antidepresive.

Dakle, imali ste problem s alkoholom?

Nisam nikada bio alkoholičar da sam u tolikoj mjeri imao problem s alkoholom, ali dnevno bih znao popiti nekoliko piva i kada se sve to zbroji, tu nastaje problem. I toga sam se problema riješio tako što sam potražio liječničku pomoć. Psihijatru sam objasnio svoje probleme i mogu vam reći da mi je zaista pomogao.

Mislite li da je danas tabu odlazak kod psihijatra?

Kao što su depresija i ostale psihičke bolesti tabu, tako je tabu i odlazak psihijatru. Kada je netko anksiozan ili depresivan te nekome kaže da ide psihijatru, reakcije tih ljudi izazivaju još veću anksioznost i depresiju. To je još veća jama u koju čovjek upada. Dosta ljudi ne odluči se na takvo rješenje, a zapravo je otići psihijatru kao i otići zubaru, samo što se ne bave istim dijagnozama. Volio bih dodati i to da kada čovjek kao ja ima problema, nema drugu glavu koja će mu signalizirati da ima problem. Kao što je, primjerice, slučaj ako nas boli noga ili trbuh, glava, odnosno mozak će nam tada signalizirati da nas boli. Meni je trebalo više od godinu dana da skupim hrabrosti i odem kod druge glave, odnosno psihijatra po pomoć.

Što mislite što je izazvalo vašu depresiju?

Ne postoji tu jedan razlog. Riječ je o više problema koji su se godinama nakupljali. Tijekom života čovjek se samo nađe u naizgled bezizlaznoj situaciji. Čini se da su te životne situacije nerješive jer su u jednu ruku kompleksne.
Jesu li pisanje pjesama i rep vaš ispušni ventil?
Mogao bih reći da jesu. Zapravo, kada se najbolje osjećam, pišem najmanje pjesama jer tada uopće nemam potrebu za pisanjem. Ali kada sam lošije, onda imam potrebu za pisanjem i više sam okrenut sebi iznutra. Tada najviše pjesama iziđe iz mog bića. Pisanje pjesama ne bih nazvao ispušnim ventilom, nego traženjem pomoći od samog sebe. Kada napišem pjesmu i pogledam je iz nekoga drugog kuta, malo bolje shvatim svoj problem.

Što je sve utjecalo na manjak nastupa osim bolesti COVID-19?

Nisam lik koji ne voli izlaziti među publiku. Volim svoju publiku, volim izići pred njih i obožavam nastupe. To je moja ‘hrana’ i daje mi poticaj za dalje. Utjecao je i COVID, ali i to što se bavim alternativnom glazbom, točnije tvrdom glazbom koja nije za svakog. Moja glazba nije ni komercijalna ni popularna. Ljudi koji organiziraju moje koncerte upuštaju se u rizik, a ne idu na sigurnu zaradu. Samim tim me i manje zovu. Dogodila se ta dulja faza bez nastupa koja je sve nas glazbenike poremetila, ali i vlasnike klubova. Zatvorili su svoju slavinu pa svi rade na sigurno i nešto što će im sigurno uspjeti. Zbog toga mi je teže doći do nastupa, a to i je jedan od razlog zbog kojeg sam još više depresivan. Eto, nekako sam to sada zamijenio time da s ekipom idem gledati Hajduk. Opet osjećam pripadnost nekoj masi, pronašao sam ravnotežu.

U stihovima progovarate o životu na ulici, drogi, prostituciji i svim onim temama o kojima se ne usuđuju baš svi govoriti. Mislite li da ste dobar uzor mladima?

Mogu biti uzor mladima po svom životu, a ne po stihovima. Mogu biti uzor mladom pjesniku u kompoziciji i pisanju, ali nikako ne nekom mladom tinejdžeru po pjesmama. Ono što radim u životu i kakav sam čovjek, time želim biti uzor. Hoće li netko iz neke moje pjesme nešto shvatiti ili pronaći neku svoju utjehu, to može svatko. Ne mislim da sam loš uzor, mislim da sam dobar uzor i da sam dosad mladima pokazao da se može živjeti i raditi ono što voliš i biti kreativan u tome.
U jednom videu na društvenoj mreži TikTok spomenuli ste i kockanje, jeste li ikada imali problem s tim?
Nikada u životu nisam imao problem s kockanjem, a nisam nikada išao ni u kladionicu. Od malih nogu to mi je predstavljalo nešto gdje običan čovjek neće ništa zaraditi. I kockarnice i kladionice sam uvijek doživljavao kao da nisu za mene, nisu otvorene da bih ja zaradio, nego netko drugi. Sva sreća da nisam nikada pokleknuo.

Jeste li imali teško odrastanje?

Svi smo mi imali teško djetinjstvo, pogotovo moja generacija. Išli smo u osnovnu školu dok je bio rat i u glavi su mi ostale urezane ružne slike. Zbog toga, u odnosu na druge, mogu reći da mi je bilo teško u djetinjstvu. Sve ostalo kao što je, primjerice, besparica, nije mi nikad predstavljalo problem u životu. Dio života bio sam dosta dugo ovisnik o marihuani, ali sam i to s vremenom uspio riješiti...

Načuo sam da srednjoškolcima pišete rime kako biste nešto zaradili. Od čega trenutačno živite?

To je sitna zarada, ne mogu to svrstati pod to da od toga živim. Najviše zarađujem od glazbe, streamova, vrćenja mojih pjesama, mojeg mercha, odnosno od majica i nastupa.

Kako se i kada rodila ljubav prema repu?

Rep sam otkrio i zavolio kada mi je bilo deset godina. Privukla me ta rep kultura, samo što tada nisam ništa znao niti razumio. Već sam u sedmom ili osmom razredu osnovne škole počeo pisati prve pjesme i bio ‘kolekcionar’ muzike. Tada nije bilo YouTubea... Rep scenu pratim više od 20 godina i to je ono što me zanima. Imao sam i druge faze u životu kada sam bio bubnjar u nekoliko bendova i slušao punk. Obilazio sam mnoge festivale i usko išao uz druge glazbene smjerove. Rep mi je, naravno, uvijek bio najveća ljubav.

Kako izgleda jedan dan Kreše Bengalke?

Moj dan izgleda tako što se probudim oko devet sati, a tada je moja kći u školi, a partnerica na poslu. Ujutro odmah trebam popiti tabletu za štitnjaču i nakon toga ne smijem jesti ništa pola sata. Skuham si kavu i odgovaram na komentare na TikToku, a zatim se uhvatim miksanja muzike. Oko 15 sati Vespom odem u školu po svoju kćer Meli pa se onda nas dvoje idemo prošetati uz neki dobar sladoled. Obično idemo kući nakon šetnje i uhvatim se kuhanja. U tome sam dobar, napravim nam ručak, a mojoj partnerici Tajani ako nešto ostane, pojede i ona... Nakon toga se ponovno uhvatim miksanja.

Koliko dugo ste u braku?

Nisam u braku, već sam više od deset godina u izvanbračnoj zajednici. Inače, mediji i javnost nikada nisu imali potrebu pitati i me istraživati neke velike detalje o mom privatnom životu.

Je li vam partnerica Tajana najveći oslonac i rame za plakanje?

Naravno, ona je moja žena i najbolji drug za sva vremena.

Je li vaša kći svjesna da joj je tata rep zvijezda? 

Ona razumije da joj tata nije baš uobičajen tata, ali baš zato sam joj drag. Za sve što radim na društvenim mrežama, kao što je na primjer TikTok, ona me savjetovala i predložila mi da otvorim profile. Realno ja sam cool tata, tata koji ima TikTok...

Koji vas vaš stih najbolje opisuje?

'Ima dana kad nemam, al’ nema noći da nisam...'

Kad vaša publika može očekivati novi album?

Novi album izlazi na jesen u obliku dvostrukog CD-a na kojem će se naći 32 pjesme, što je neuobičajeno. Mislim da će to biti prvi album u Hrvatskoj s tolikim brojem pjesama, a imam i dosta gostovanja na albumu. Pogurao sam i mlađu splitsku generaciju... Dotad će izići još tri singla sa spotovima.

Što za vas znači sreća?

Sreća znači imati mir u glavi i to se ničim ne može platiti, a ni kupiti.