Dok radiš, vrijediš. To drži čovjeka i zaista je istina. Nekad godi malo odmora, ali besposličarenje dosadi. Zato sam, otkako sam u penziji, počeo igrati golf. To mi je bio izazov, nisam imao vremena prije. Za golf moraš imati najmanje tri sata dnevno. Sad sam se organizirao baš onako kako mi paše, priča nam umirovljeni voditelj HRT-a Branko Uvodić (69). Intervju s njime dogovarali smo mjesec dana jer, iako je u mirovini, to ne znači da miruje.Stalno vodi razne festivale i projekte.
'Zadnje sam vodio promociju knjige 'Sinovi' o Ćiri Blaževiću, Andrej Maksimović i Siniša Malus su autori knjige o generaciji '98., a i o Ćiri zapravo. Vodim i razne izbore za miss, festivale, brojne evente, događanja, bio sam i u Našicama na Danima slavonske šume... Posvuda sam. Sad ću raditi Sevdah u Lisinskom, bit će najprije u Zagrebu, dan nakon idem u Beograd i zatim u Sarajevo. Stalno je nešto', priča nam odlično raspoloženi Branko. Napominje kako će raditi dok god može.
'Dok ti to voliš i dok si zdrav, to je užitak. Meni je pokojni ćaća znao reći: 'Sine, pali svijeću svaki dan dragom Bogu jer ti je dao da radiš posao koji voliš, u kojem uživaš i od kojeg dobro živiš'. I bio je u pravu', tvrdi. Na svoju karijeru je vrlo ponosan, a dogodine će obilježiti 50 godina rada na televiziji.
'1974. je bilo moje prvo pojavljivanje, kao najavljivača, pa onda kao spiker i urednik. Ne mogu vjerovati da je toliko prošlo. Imao sam bogati put na televiziji, rijetki su koji su prošli 'od malog od kužine do prvog oficira na brodu'. Nisam bio kapetan, ali sam bio pomoćnik generalnog direktora i direktor marketinga, tako da sam prošao sve', ističe. Ono što mu je svakako obilježilo karijeru je serijal 'Lijepom našom'. Svjestan je da je rijedak slučaj na ovim prostorima da show, bolje rečeno, glazbeno-scenski spektakl, opstane 25 godina i da je gotovo svih tih godina u vrhu gledanosti, pa time ovaj uspjeh još više dobiva na značaju.
'Sve dvorane u kojima smo snimali bile su pune. Gotovo da i nema kulturno-umjetničkog društva u Hrvatskoj koje nije dobilo priliku predstaviti se kroz naš serijal. Žao mi je što je to stalo. Svakodnevno me na ulici zaustavljaju i pitaju: 'Gospon Branko, kad ćemo opet Lijepom našom?', kroz smijeh nam govori Uvodić i dodaje kako im uvijek odgovori da trebaju pitati nekog drugog, ali da bi on mogao već sutra krenuti. Emisija je bila medij ljudima koji su od zaborava čuvali ono što su naslijedili od starih, a iako je stekao uvjete za redovnu starosnu mirovinu pa mu više nisu produživali ugovor, rekao nam je kako je bio spreman ostati još neko vrijeme i uvesti novog voditelja u posao. To je i predložio bivšim poslodavcima, ali nisu ga poslušali.
Smeta mu što se kupuju američke emisije i što se tuđe cijeni više nego domaća proizvodnja. Ipak, time se nastoji što manje opterećivati i vodi aktivan život u mirovini. Ima vrlo sadržajne penzionerske dane, koje voli provoditi i s unucima, a ode i u Šilo na Krku, gdje ima apartman pa lovi ribe.
'S unucima bih volio malo više biti, ali kako su u Rijeci, onda čim se ukaže prilika, dođu kod djeda i babe. David je počeo trenirati nogomet, imamo tu igralište i veliki prostor na kojem se igramo kad dođe u Zagreb. Vole nas posjećivati, a odemo i mi kod njih. Sportski sam tip. Na televiziji uglavnom gledam sportske kanale, a prije sam igrao rukomet, streljaštvo, s društvom košarku, nogomet i tenis, a sad evo golf. Jedan moj prijatelj iz Beča, Pejo Gavrić, veliki dobrotvor hrvatskog naroda, pomogao je u pokretanju golfa u Zagrebu i da se izgradi igralište u Blatu. Stalno me zvao da idem s njim kad se to sve otvorilo, imao sam obveze, ali ostavio mi je opremu i rekao je kako je siguran da je to jedini način da počnem igrati golf. Nažalost, umro je, nije to doživio, ali zahvaljujem mu jer mi je ostavio toliko kvalitetne palice da i moj trener Darko kaže kako se takve danas ne izrađuju, nisu ni upola dobre kao ove kakve je meni Pejo ostavio', priča nam Branko za kraj.