Magazin Story ovog svibnja slavi svoj 22. rođendan.
Brend koji je obilježio domaću scenu, tijekom svih ovih godina je donio brojne priče - od lijepih preko tužnih do skandaloznih, a svojim je vjernim čitateljima donosio i razne ekskluzive. U slavljeničkom mjesecu prisjetit ćemo se nekih od naših ekskluziva, kako onih najsvježijih tako i onih na koje ste možda i zaboravili.
'Iskreno, meni ovo baš i ne treba', rekao nam je prošlog svibnja uz osmijeh Nenad Tatarinov nakon što smo se našli na čašici razgovora. Objasnio nam je da je i prije bilo novinarskih upita, ali da je, eto, ni sam ne zna zašto, prelomio i odlučio u ekskluzivnom razgovoru za Story otkriti svašta o svom obrazovanju i životu dok je bio u ‘anonimnim’ poslovnim krugovima visokog hotelijerstva, hedonizmu, ali i o svojim najvećima ljubavima - supruzi Maji Šuput s kojom se romansa razvijala dvije godine prije nego što su se vjenčali i sinčiću Bloomu koji nas je sve osvojio.
Ovaj svjetski putnik i rođeni Puljanin jako je ugodan sugovornik, a u neformalnom razgovoru realno nam je pričao o svakodnevici, prisjećajući se i nekih zanimljivih prijateljstava poput onog sa svjetskom gastronomskom zvijezdom Nusretom Gökçeom koji je u Sukošanu boravio u vrijeme otvorenja Marine Dalmacija. Što za njega znači romantika, je li mijenjao pelene i što je po njemu najveća vrijednost - govorio je iskreno i muški.
Htjeli to ili ne, postali ste dio domaće celebrity scene. Ništa se vas nije pitalo?
U potpunosti se mene ništa nije pitalo. Dogodilo se pukom slučajnošću. Mislim da je Maja nekoliko puta pričala o našem prvom susretu i počecima kad uopće nisam vidio taj dio javne priče. Jednostavno kreneš da bi te u nekom trenutku sva ta svjetla zabljesnula. Odjednom si na pozornici. Oduvijek sam bio poslovno orijentiran i nikad nisam tako iskakao, niti me je to zanimalo. Uostalom, Maja je bila VIP gošća u našem hotelu, imala je tretman kao i ostali gosti, a dvije godine nakon prvog susreta jednostavno nam se dogodila ta energija.
Godi li vam ova društvena pozicija?
Ne razmišljam o tome. Kao što sam spomenuo, u prvom trenu te zabljesne, ali onda počneš plivati. Uostalom, ne mijenja suštinu.
A suština jest?
Čovjek. Temeljna osobnost. Istina, svi se mijenjamo s vremenom i zbog raznih okolnosti, nitko ne ostaje isti, u suprotnom znači da nisi ništa naučio. Vjerujem da se ponašam kao i prije. Naposljetku, da nije Majine pristupačnosti i otvorenosti, ne bismo ostvarili kontakt, u suprotnom ne bi došlo do kemije. Ona ima poseban šarm koji se ne nalazi često. Ima osjećaj za ljude, a to je izbrusila tijekom 20 godina života na pozornici. Čim ugleda nekog u publici - ‘prepozna ga’.
Rekli ste mi da, što se vas tiče, možete biti samo Bloomov tata.
Maja je uvijek transparentno komunicirala svoj život. I danas obožava podijeliti svoje oduševljenje kada Bloom bilo što novo napravi. Zato je iznimno popularan, pa je i uloga njegova tate sama po sebi dovoljna. Biti tata je poziv, a jedina valuta koju ne možemo kupiti je vrijeme. Zato se trudimo u tom vremenu napraviti kolekciju divnih uspomena.
Ipak, iza vas je ozbiljno obrazovanje što vas je dovelo do visokih menadžerskih pozicija. Kako se odvijao vaš put?
Akademske ciljeve koje sam si zacrtao u mladosti ostvario sam u relativno ranoj fazi. Završio sam Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, što mi je bilo prirodno jer sam iz Istre. Volim ljude, smatram da su jedino bogatstvo na Zemlji, kao i odnose s njima i upoznavanje. To je fenomenalno, a to možeš ako imaš empatiju, voliš slušati. Što pogotovo vidiš kad putuješ u druge zemlje. Tijekom studija imao sam sreću što sam bio stipendist na Brijunima. To mi je bila odskočna daska i obaveza završiti fakultet na vrijeme, pogotovo zbog stipendije. I tu sam upoznao turizam i ugostiteljstvo, od najsitnijih poslova do operative. Dok sam još radio ondje, završio sam Executive MBA u Italiji, što me dovelo do raznih projektnih poslova za strane korporacije i turske Dogus grupe. Fenomenalna tvrtka, konglomerat koji objedinjuje nekoliko industrija. Svojedobno je bila u najvećoj turističkoj ekspanziji na globalnoj razini.
Koliko dugo ste radili u Dogus grupi?
Pet godina. S aspekta turizma radio sam na razvoju D-Resorta Šibenik. S timom sam ga operativno sastavio i poslije prepustio projekt. Dakle, izgradili smo objekt, pozicionirali ga i sastavili sjajan tim. Iznimno sam ponosan što je dosta tih istih zaposlenika i dalje tamo. Zanimljivo je da je Šibenik bio prvi projekt demilitarizacije, jedan od rijetkih koji je uspio. Srušili smo vojni objekt i pretvorili ga u hotelski resort. Mislim da će se mnogi kolege složiti, dolaskom stranih investicija vizura Šibenika promijenila se nabolje. Famozno je kako se taj grad mijenja. Kada smo tek došli ondje, pratila ga je neka industrijska energija unatoč njegovoj bogatoj povijesti i strašnom potencijalu. I vidite ga sad!
Zašto ste otišli iz Dogus grupe?
Ponosan sam što smo postigli uspješnu priču, i to radom u tako sjajnoj korporaciji čiji forte, govoreći o turizmu, počiva na filozofiji kvalitete i odnosa prema čovjeku. No splet poslovnih obaveza jednostavno te obuzme i htio to ili ne, nemaš fokus na onomu što ti je u određenom trenutku prioritetnije. Vrijeme ti uvijek kaže jesi li donio dobru ili pogrešnu odluku. Ali nema pogrešne odluke, iz svake nešto naučiš.
Dakle, prošli ste državnu upravu, inozemnu veliku korporaciju, pojedinačne projekte i sad...?
Razvili smo Majushku - sjajna platforma i odlična priča. Iznimno smo na nju ponosni, poput bebe nam je. Doduše, stalno pokušavamo stvoriti i nešto novo. Nije lako, ali u sljedećem razdoblju Majushka priprema nove sjajne projekte. Uz Majushku, ponosan sam na partnerski odnos s uspješnom agencijom za nekretnine Eurovilla s kojom imamo predivan ured u Rovinju i sjajnu ekipu u Istri, gdje osim poslova u posredovanju pri kupnji nekretnine želimo stvoriti novi oblik u samom segmentu prodaje i razvoja nekretninskog poslovanja.
Jeste li često u Istri?
Vrlo često, a nikada dovoljno. I privatno, obiteljski, jako sam povezan s tim krajem, tako da mi je šaroliko što se tiče boravka i odlaska na radno mjesto.
Hoteli su Maji i vama zajednička ljubav?
To nas je i spojilo. Volimo istraživati nova mjesta, okuse. Doživjeti nešto novo. To je jedno što ti ostaje.
Hvata li vas panika od godina?
Nekada da. Realno prolete, ali većina nas u određenim godinama kada malo prevrti film vidi da je ipak nešto dobro napravila i postigla. Pa ima i kod mene nešto. Najgore bi bilo da nema ništa.
A nisu ni 40. više što su nekada bile.
Istina. Život se produljio, ali bojim se da će mlađe generacije u 40. ulaziti s Tik-Tokom u ruci i komentirat će što su prije dvije godine gledali na toj mreži. Od tehnologije treba uzeti najbolje... A malo rintanja nikoga nije ubilo, naprotiv. Nije stvar samo novca, nego izgradnje karaktera, stjecanja socijalnih vještina. Najgore je, po meni, kad čovjek nema posao. Pa i ako radi negdje, govorim iz iskustva, ključ je da direktor ili menadžer prepozna na kojem će mjestu njegov djelatnik moći dati najbolje od sebe. I zato moraš voljeti ljude, razgovarati, biti otvorenih vrata, po potrebi tata i mama. Zahtjevno je to, znam, i događaju se zasićenja, ali kad vidiš da se trud isplatio, da tvojim tim funkcionira - sve to dobiva smisao.
Rekli ste mi da ima glamura i u mijenjanju pelena?
Zašto ne? To je lijepo. Skupljanje uspomena, najvrednije što imamo. I to koliko god te dan zamete nepredviđenim situacijama, kad ‘sitnica’ postane poteškoća, primjerice nema dadilje, a imaš sto obaveza. Doduše, i u tim kritičnim trenucima stvara se bliskost među ljudima. Sretan sam kada mi dan prođe glatko i po planu i pritom ne mislim ni na kakav glamur.
Mijenjate li pelene?
Naravno. Smatram da tu nema muško - ženskih poslova. To su normalne stvari.
Koliko svakodnevni život ubija romantiku?
Pitanje je što je romantika? Za nas je popiti čašu vina na kraju danu. Pogotovo smo to prakticirali kada bi Bloom u 19 sati išao na spavanje. Ali sad ide u ponoć. Što će on ići spavati tako rano, kad mu je lijepo s mamom i tatom?
Znači nema više te čaše vina?
Ima i dalje. Pa romantika može biti i samo šutnja, kad svako svoje radi a dovoljan je i usputan dodir koji ti pruža osjećaj bliskosti.
Tko ima više energija, Maja ili vi?
Maja je energetska zvijer, a energije su nam u potpunosti različite, ali su komplementarne.
Savršeno se nadopunjujete?
Da! Realno savršenstvo ne postoji, ali postoji želja, energija, iskra da nešto želiš postići s nekim. Kada dvoje dobiju dijete, to je životni projekt i često u želji da radiš najbolje, možda i griješiš, što je prirodno i ljudski. Smatram da za sve to treba uskladiti zdrav razum, želju, ljubav, razumijevanje. To ne bi trebalo omanuti...
Kakva je Maja kao mama?
Jako, jako predana. Kada završi s nastupom, poslom, jedva čeka doći doma i potpuno se posvetiti Bloomu. On je njezina sigurna luka. Jako je lijepo vidjeti tu posvećenost, ne kao otac i suprug nego kao čovjek. I racionalni smo ljudi, dvadeset dana nakon porođaja Maja je zbilja morala tjedan dana odraditi snimanje showa ‘Supertalent’. Tada sam dosta bio sam s Bloomom..
Kako ste se snašli?
Nisam paničar. Prirodno je da je dijete najviše povezano s mamom, a s tatom tu vezu razvije s vremenom. No zbog tih okolnosti brzo smo se povezali i ostvarili naš način komunikacije. U tom razdoblju Maja se ubijala da u svakoj pauzi između snimanja doleti s drugog kraja grada doma da ga vidi.
Kakav je Bloom dječak?
Presladak je, iznimno je veselo dijete, pozitivno. Mali smješko koji stalno pjevuši, ali kao i svako drugo dijete, zna kako tražiti svoje. Lako je s njime. Postoji karakter s kojim se beba rodi, ali na ponašanje utječu i uvjeti u kojima odrasta. Ako ulažeš u energiju i vrijeme sa svojim bebačem, sve ti se višestruko vraća.
Što kažete na njegov zvjezdani status?
Smijemo se. Maja zna čuti: ‘Ide mama od Blooma’. Pa se zapita je li ona nešto postigla u životu. Događa mi se da mi nepoznati ljudi kažu da ga prate ili me pitaju gdje je, je li došao? Onda se šalim da ga ne nosim u džepu.
Kako je izgledao vaš prvi susret s Majom?
Kad smo se prvi put vidjeli, ona je već bila jako popularna na Instagramu, ali to nisam tada pratio. I ne slušam hrvatsku glazbu, iako prepoznajem većinu pjevača. Maja je sama po sebi fenomen. Nakon našeg prvog susreta i razgovora, postala mi je zanimljiva zbog interesa za restoranima, hotelima, gastronomijom, kao i zbog stila života. Danas pjeva u nekom selu, a sutra je u Saint-Tropezu. Kad smo otvorili resort u Šibeniku, koji je odmah imao prefiks najboljeg izbora, jedan od prvih gostiju bio nam je katarski emir - bila je to nemila operativa, a došla nam je i Maja na dan, dva. Sjećam se njezinih velikih sunčanih naočala, parea, bila je dašak južnoameričkih samba plesačica.
Tko je koga pozvao na prvi izlazak?
Kao što sam već spomenuo, naš prvi susret bio je poslovne prirode jer sam je došao pozdraviti kao menadžer, kako to već ide s VIP gostima. Tada smo načelno imali dogovor za večeru na koju ipak nisam stigao, ali sam joj poslao bocu šampanjca na stol. Godinu dana nakon toga nije došla u Šibenik nego u našu D-Marinu Dalmacija u Sukošanu. Ondje je i beach klub. Tada me je nazvala i pitala: ‘Direktore, možete li nabaviti pelikane?’ Mislila je na napuhance.
Jeste li joj nabavili pelikane?
Jesam!
I što je slijedilo?
Onda me 2017. nazvala iz čistog mira i pitala: ‘Direktore, imate li napuhance?’ Poklopilo se to s otvorenjem završnog projekta Peninsula bar u Šibeniku gdje smo priredili večeru za uzvanike. Pozvali smo i Maju. Iskreno, mislio sam da se neće odazvati s obzirom na to koliko je imala nastupa, ali došla je. I to označava naš romantični početak.
Maja mi je u jednom razgovoru, još dok je bila slobodna, rekla da primijeti mirišljive muškarce u lijepim košuljama. Koliko ih imate u ormaru?
Puno, ali najmanji je problem u broju. Veliki sam ljubitelj svega što je lijepo. Smatram da treba imati kulturu nečega. Na košuljama cijenim izradu, materijal, i to se odnosi na sve. I ne mora biti brendirano. Više me zanima priča iza samog proizvoda, kvaliteta.
Niste snob?
Nikad!
Gdje nabavljate košulje?
Uglavnom u Italiji gdje postoji niz sjajnih tvrtki i manufaktura odjeće. Imao sam sreću upoznati vlasnike raznih kompanija, a kad već pričam o brendu, ima jedan čije sve kolekcije pratim već desetak godina. Vlasnika sam upoznao dok je bio prodavač luksuznih tkanina i tada je otvarao trgovinu u Milanu. Danas je treća rastuća kompanija u segmentu luksuzne muške mode. Rade predivne stvari, a krasi ih poslovna ležernost.
Koliko posvećujete vremena sportu, zdravim navikama?
Volim biti aktivan, ali dođe razdoblje kad nisam pa opet sve dovedem u ravnotežu. Generalno ne mislim da treba biti rob izgleda. Važnije je zastati, udahnuti duboko, pogledati svoj put ispred, iza, maknuti se iz dnevne rutine - da nas ne samelje stres. A tijelo nam signalizira kad treba stati.
Koja je vaša filozofija?
Kada se ujutro probudiš, moraš imati voljni moment. Moraš imati onaj kik koji ti kaže a sada uzmi telefon i kreni, svi smo mi prodavači, nije bitno prodaješ li obećanje, doživljaj, hotelsku sobu, luksuznu vilu, stan projekt Majushku ili, naposljetku, samog sebe nekome, uvijek mora postojati strast, predanost u svemu. Strast i predanost u slaganju niza emocija koje će na kraju spojiti životne puzzle.
Kako temperament držite ‘pod ručnom’?
Tijekom karijere imao sam sreću surađivati s ljudima koji su nas učili kontrolirati i usmjeravati emocije. Ne volim skakati na prvu, nisam od onih koji će zapaliti i ‘kravu i štalu’, ali nikad ne znaš. Čovjek se upoznaje u situacijama u kojima još nije bio. Premda je uvijek najbolje sav taj žar i bijes usmjeriti u nešto konstruktivno.
Više obiteljskih fotografija Nenada, Maje i Blooma pogledajte u galeriji: