Vraćanje u novu stvarnost nije lako i svatko to ‘odrađuje’ na svoj način. No Nenad Sovilj kao da nikada nije ni ušao u svijet karantene i lockdowna. Tome najbolje svjedoči i njegova najnovija kolekcija koju je predstavio ekskluzivnim druženjem na terasi Oleander hotela Esplanade, na kojem smo s ovim kreativcem nazdravili nekom novom početku.

'Imam osjećaj da su mnogi zaboravili vrijednost ručnog rada'
John Pavlish, Mladen Šarić 



Večer kada ste predstavljali kolekciju bila je vrlo izazovna za vas. Imali ste zdravstvenih problema, preciznije, bol u leđima bila je gotovo neizdrživa. Unatoč tome, održali ste predstavljanje. Svaka čast na srčanosti! Jeste li zadovoljni izlaskom kolekcije Metamorphosis?

Izložba je trebala biti održana u travnju, no lockdown je učinio svoje. Priča je počela inauguracijom Zorana Milanovića, kada je prof. dr. Sanja Milanović nosila prve naušnice i prsten iz kolekcije koju sam taman tada počeo raditi.
Kada organizirate ovakvu vrstu predstavljanja, trebate misliti ne mnogo faktora. Nažalost, to je trebala biti puno veća izložba s više od 200 uzvanika jer je ipak riječ i o proslavi 15 godina mog rada, ali sve je zbog situacije izazvane koronom završilo na press only eventu, na kojem je bilo nekoliko mojih prijatelja i uistinu najboljih klijenata. Jako sam zadovoljan i drago mi je što nisam u posljednji tren odustao zbog bolova, kao što sam u jednom trenutku pomislio. Bilo je opušteno i atmosfera u kombinaciji s mojom scenografijom na ionako predivnoj Oleander terasi hotela Esplanade bila je divna.

Koronakriza definitivno je promijenila naš život. Kako ste organizirali poslovnu stranu svog života posljednjih mjeseci?

Korona me naučila da se ljudi lako mogu prilagoditi novim uvjetima. Tako sam odlučio ne biti ‘žrtva’ svojih dućana pa sam zatvorio sve na obali gdje su se gosti posljednjih nekoliko godina promijenili, u mojem slučaju na lošije. Ostavio sam onaj glavni u Zagrebu, preuredio ga na način koji potpuno odražava moju estetiku te stvara atmosferu prikladnu mojim klijentima i svima koji uživaju u lijepom. No skratio sam radno vrijeme pa sad dućan radi od srijede do petka od 15 do 20 sati te subotom od 12 do 15 sati te po dogovoru s klijentom. Ujedno je povećan dio u dućanu gdje ja radim pa ću biti na raspolaganju svim klijentima koji se odluče bolje upoznati s mojim radom. Najveći posao i novost trenutačno je otvaranje Online Boutiquea u sklopu stranice www.sovilj.com. Najveća su mi strast stvaranje i kreiranje, naravno i rad s klijentima, ali život nije i ne može biti samo posao. Tu su obitelj, prijatelji, pas, a na prvome mjestu ja sam sebi koji se kao pojedinac mora naučiti ne temeljiti svoj život samo na materiji nego i na osobnom unutarnjem duhovnom razvoju, kako bih osjetio puninu života. Mislim da je Covid-19 došao kako bi nas sve tome naučio. I kako bi nas podsjetio da budemo zahvalni na onom što već imamo. To je proces koji se uči, ali nekad treba početi, zar ne?

'Imam osjećaj da su mnogi zaboravili vrijednost ručnog rada'
John Pavlish, Mladen Šarić 

Jeste li kolekciju stvarali u izolaciji?

Djelomično. Kolekcija je već prije izolacije stvorena u mojim mislima, a prva je dama nosila dva prva komada. Ostatak kolekcije nastajao je u vrijeme izolacije pa sve do potresa, koji sam dočekao u ateljeu u 6.30 sati, netom prije nego što sam se spremao ići kući leći. Nakon toga mi je trebalo nekoliko dana da se saberem pa sam nastavio raditi, ali sve je bilo otežano zbog nemogućnosti nabave bisera od mojih dobavljača iz Milana te usklađivanja rada sa zlatarima iz obitelji Kečkeš.

Zašto ste joj nadjenuli toliko simbolično ime? Je li riječ i o vašoj metamorfozi u nešto drukčijeg umjetnika, čovjeka i kreativca?

Sasvim slučajno, očito intuitivno s obzirom na promjene koje slijede na globalnoj razini. Počelo je još prije dvije godine, kada sam zavolio biser, kamen koji mi je tada bio najomraženiji i nikad ga nisam koristio u radu ili sam to činio rijetko, odnosno samo jednom u kolekciji Komet. Tada mi je rečeno da ja moram nositi biser. U detalje kako i zašto ne bih ulazio jer su ljudi vrlo skloni skepticizmu i banaliziranju. Uglavnom bilo mi je vrlo teško na osobnoj razini stvarati ogrlicu za muškarca s najženstvenijim kamenom. Biser je tako postao centar nove kolekcije pod imenom Metamorphosis, i to ponajprije tahićanski, južnomorski kao najvredniji te bijeli i crni slatkovodni biseri. Za mene biser simbolizira promjenu mišljenja i prihvaćanje pa je slogan kolekcije Metamorphosis: ‘Have you ever changed your mind?’ (Jeste li ikada promijenili mišljenje?). To se pitanje zapravo provlači cijelim našim životom tijekom kojeg rastemo i postajemo zreliji, mudriji, kvalitetniji samo ako promijenimo uvjerenje, prestanemo osuđivati, priznamo si tko smo (bez obzira na to što misle ljudi oko nas) i počnemo mijenjati ono što nas sputava, promijenimo mišljenje nabolje i time olakšamo svoj ego od težine koju stvara, npr. možda banalna činjenica da ne volite biser, komorač, dinju ili nešto puno kompleksnije poput ideje. Dajte priliku i prihvatite. Vjerujem da ćete popustiti i učiniti si život ljepšim. To je neki proces koji proživljavam cijeli život, ali sada ga prvi put osvještavam. Mijenjam se, pokušavam odbacivati višak.

'Imam osjećaj da su mnogi zaboravili vrijednost ručnog rada'
John Pavlish, Mladen Šarić 

Prošle ste godine u ovo vrijeme bili u svojoj morskoj oazi, na otoku Hvaru. Kako proživljavate ovo ljeto?

Posljednjih osam godina ljeto nisam proveo u Zagrebu, nego sam od svibnja do listopada bio na Hvaru te prošlo ljeto u Rovinju i radio. Moj odlazak na Hvar prije osam godina, iz ove perspektive, shvaćam kao veliku blagodat za bolje razumijevanje sebe, pa i društva. Mnogi su me divni ljudi upravo tamo na lakši ili teži način naučili da više cijenim i poštujem običaje te tradiciju malog mjesta i na tom sam iskustvu Hvaru beskonačno zahvalan. Ponekad ga mrzim, ali ondje su struje zraka ćudljive. Mislim da sam dobrodošao u to mjesto te se toplo nadam da sam i ja njima nešto dao. Volio bih kada bi i oni bili svjesniji u kojem dragulju žive, a koliko ga lako daju, najčešće samo za novac. Sigurno je da ću mu se vraćati jer sam ondje stekao velika prijateljstva te je postao nezaobilazan na mojemu putu. Naravno, i ove godine, čak već ovaj vikend. Planiram se više odmarati sa svojim novim prijateljem, kraljevskim pudlom Troyem. Zajedno ćemo prvi put obići Mljet, Lastovo i Šoltu. Većinu vremena ipak ću raditi u Zagrebu jer je već u prvih nekoliko dana nakon predstavljanja cijela kolekcija Metamorphosis gotovo rasprodana.

Jeste li optimistični kada je riječ o budućnosti domaće scene luksuza?

Ovo je vrlo teško pitanje, a od moje se prirode očekuje da budem iskren. Smatram da je ta riječ do te mjere pogrešno eksploatirana da bi se za uistinu pravo značenje luksuza trebala izmisliti nova. Luksuz je vrijednost koja ne mora imati nužno izravnu vezu s novcem. Najčešće ima, ali novac mu nije svrha. Društvo je danas u ozbiljnoj krizi identiteta te se brkaju pojmovi. Imati novca i kupovati brendirane stvari s vidljivo istaknutim logom ili imenom brenda nije luksuz nego neukus i malograđanština. Mnogi ljudi koji imaju mogućnosti konzumirati luksuz izgubili su kompas, djelomično zbog marketinških trikova kojima je profit jedini sustav vrijednosti. Luksuz se i uči jer postoji afinitet prema umjetnosti i estetici kojoj su postavke utemeljene još u pradavnim kulturama poput Grčke i Egipta. Pritom je tržište zasićeno stvarima koje su masovno izrađene u velikim serijama, a ne vrijede ni dvadesetinu maloprodajne cijene. Imam osjećaj da su mnogi zaboravili vrijednost ručnog rada.
Moj se optimizam krije jedino u činjenici da i dalje ima ljudi koji cijene svoju originalnost i stil, pa tako i moj jezik, kojima je čast nositi nešto što je ručno napravljeno i pomalo drukčije, nešto što ima kontekst te onih koji prepoznaju vrijednost materijala, kreativnog izričaja i energiju koju imaju kada nose moj nakit. On ima svoje značenje i predstavlja malu dragocjenu jedinstvenu amajliju. Uistinu mislim da ćemo se uskoro svi polako početi vraćati na neke tvorničke postavke pa ćemo se početi cijeniti, a pritom i naš planet te ćemo se prestati odijevati u plastiku, kititi bisernom prašinom i plastikom koja nam je prodana pod biser i slično. Tada ćemo možda, ovisno o mogućnostima, imati dva kaputa, ali od nekog prirodnog materijala. Početi učiti razliku između kvalitete i vrijednosti, slušati, mijenjati mišljenje - imati svoje, a ne tuđe. To je luksuz.