Promjena nakon više od 20 godina: 'Htjela sam se razvijati'

Nakon više od 20 godina u novinarstvu, Mirka Majoli je osjetila potrebu za promjenom. Kako nam je ispričala, htjela je napredovati i rasti, ali u nekom drugom smjeru - u modnoj industriji. Osnovala je brend torbi My My Concept iza kojeg stoje unikatni proizvodi od vlakana lišća ananasa. Kako je otkrila, još kao mala djevojčica je izrađivala rukama. Počela je s nakitom pa se prebacila na reastauriranje starih predmeta, a na kraju započela izradu posuda za biljke. Iako ih i dalje izrađuje, ljubav je ipak pronašla u modnoj industriji i izrađivanju torbica.

Odakle ideja za izradom torbi od Pinatexa? Gdje ste se prvi put susreli s tim materijalom? Koje su njegove prednosti? Izgleda vrlo slično koži…ponaša li se isto?

Zadnjih godina intenzivno razmišljam o ekologiji i podržavam sve što je vezano za održivi način življenja. Ne želim zvučati katastrofično, ali mišljenja sam da planeta uistinu ide u krivom smjeru i da je opasno narušen balans između prirode, čovjeka i kompletnog životnog i ekološkog sustava.

Kako sam ušla u poduzetnički svijet i počela, ne samo uživati u izrađivanju torbi već i zarađivati i živjeti od njihove prodaje, sa zanimanjem sam proučavala materijale, informirala se, učila, čitala. Htjela sam naći nešto što je drugačije, promišljajući da se jedino posebnijim, proizvodom možeš izdvojiti iz mase istih ili sličnih torbi koje se nalaze na tržištu. Zahvaljujući današnjoj dostupnosti informacija saznala sam i za neke materijale za koje do tada nisam znala. Među njima je bio i piñatex koji me posebno zaintrigirao. Kako materijal, tako i cijela priča o održivosti koja stoji iza njega.

Patentirala ga je Španjolka Carmen Hijosa koja je nakon 15 godina rada u dizajnu i proizvodnji proizvoda od kože u jednom trenutku otišla na Filipine kako bi tamo pomogla u razvoju kožne industrije. Šokirana utjecajem na okoliš uslijed masovne proizvodnje kože i kemijskog štavljenja, osvijestila je da se to ne može nastaviti, ali istovremeno znala da umjetne alternative koži nisu rješenje. Nastojala je stvoriti novi materijal koji bi se mogao proizvoditi komercijalno, ali da ima pozitivan socijalni i ekonomski učinak i održiv utjecaj na okoliš. Nastao je piñatex, materijal od vlakana lišća ananasa, dakle, lišća koja bi se inače ostavila da trunu na tlu.

Proizvodni proces započinje upravo na Filipinima gdje lokalni farmeri sakupljaju lišća iz kojih potom duga vlakna ekstrahiraju poluautomatskim strojevima. Ona se zatim prirodno suše na suncu, odnosno, tijekom kišne sezone, u pećima za sušenje. Suha vlakna prolaze postupak pročišćavanja kako bi se uklonile nečistoće i dobiva se tekstura slična paperju. Miješa se s prirodnim kiselinama i podvrgava mehaničkom procesu stvaranja netkane mreže koja čini bazu svih kolekcija piñatexa.
Zatim se taj polugotovi proizvod brodom šalje s Filipina u Španjolsku ili Italiju radi specijalizirane dorade, boja se isključivo prirodnim pigmentima pa je i asortiman boja ograničen, a gotov se materijal isporučuje proizvođačima diljem svijeta.
Piñatex ima strukturu sličnu koži, vrlo je čvrst, otporan, a istovremeno lagan i podatan. Što se duže nosi dobiva mekoću i finu patinu.

Je li svaka torba unikat? Kako izgleda tijek izrade? Šivate sami ili iza Vas stoji tim?

Svaka torba je unikat i jedna jedina. Nisam izradila dvije identične torbe, a ako me netko i traži da napravim baš onakvu kakve više nema, uvijek će se po nekom detalju razlikovati. Sve radim sama, tako da je put od ideje do realizacije proces koji traži vrijeme i strpljenje. Imam nekoliko šablona koje mi služe za osnovne dimenzije raznih modela, a nakon pripreme, krojenja, rezanja, slijedi šivanje koji je najizazovniji dio cijelog procesa jer je završni korak prema finalnom proizvodu. Imam nekoliko modela, a najviše interesa ima za ruksake koji se jednostavnim prespajanjem karabinera mogu nositi preko ramena, kao poštarske torbe.

Što se sve može sašiti od vlakana lišća ananasa?

Šarolikost primjene i mogućnosti piñatexa uistinu su nevjerojatne. Koristi se u modnoj industriji za izradu odjeće, Hugo Boss na primjer, od njega radi cipele. No, to je samo jedno od zvučnijih imena koje koristi piñatex u proizvodnji. Od njega se radi nakit, presvlači se namještaj. Autoindustrija je prepoznala njegovu kvalitetu i vrijednost pa kao izdržljiv i otporan materijal služi za presvlake autosjedala. Potražnja za njim sve je veća i drago mi je znati da se modna industrija okreće održivosti. Najbolji dokaz koliko je materijal kvalitetan jest velika potražnja za njim, tvrtka koja ga proizvodi sve je zalihe prodala i neće ga moći isporučivati sve do proljeća iduće godine.

Što je bilo presudno da se ostavite novinarstva i krenete u izradu torbica?

Prije ulaska u poduzetnički svijet više od dva destljeća bila sam novinarka u raznim medijima i bio to lijep dio života, no došla sam do točke kada me posao više nije ispunjavao. Shvatila da sam se uljuljala u jedan ustaljeni i učmali mikrosvijet, da više ne uživam u tome što radim i da sam u ambijentu u kojem želim boraviti. Htjela sam se razvijati, rasti, mijenjati, a to je značilo završiti jednu priču i otvoriti novo poglavlje. Kreiranje, izražavanje sebe kroz dizajniranje i stvaranje bio je put kojim želim ići.

Kako je biti poduzetnik u Hrvatskoj, i inače, a posebno 2020.?

Izazovno. I to će vjerojatno reći većina poduzetnika u našoj zemlji. No, upravo te izazovi tjeraju da daješ više od sebe, razvijaš se u raznim segmentima. Sam si svoj gazda, nikome ne polažeš račune, ali isto tako sve ovisi o tebi samom i koliko si se spreman davati u posao. Bitno je imati jasnu viziju, puno raditi i truditi se, biti uporan jer uspjeh ne dolazi preko noći.

Da se osvrnem na 2020. godinu i specifične okolnosti u kojima se cijeli svijet našao, rekla bih da će i to proći. Ono što danas djeluje teško, sutra će postati normalno. Sve poteškoće vidim kao pokazatelje iz kojih moramo učiti. Uvijek su  postojale razne krize i ni jedna nije bila zauvijek, sve su prošle, tako će i ova proći.

Iskoristit ću riječi koje je izgovorila upravo Carmen Hijosa, a to je da je najvažnije raditi ono što vas pokreće i održava na životu, otpustiti strah, imati plan i s apsolutnom strašću veseliti se svemu što donosi budućnost.

Koliko Vi osobno imate torbica u opticaju?

Iako to vjerojatno ne bih trebala javno izreći, ali ona “u postolara su najgore cipele“ dobro me opisuje. Puno proizvodim, stvaram, kreiram za druge, ali osobno sam se “zalijepila“ za jednu predivnu plavu pinatex tote torbu koja je uvijek uz mene. Za posebne prigode koristim jednu malu crnu, također od pinatexa. Ali zato je u mom dućanu uvijek u opticaju 50ak unikatnih torbi za prodaju.

Koja Vam je najdraža?

Svaka torba koji izradim je mojih ruku djelo i samim time mi je draga jer sam sudjelovala u cjelokupnom procesu njezinog nastajanja. Iako u proizvodnji koristim i druge materijale poput umjetne kože i slično, uvijek ću na vrh ljestvice najdražih torbi staviti sve načinjene od piñatexa.

Postoji li torbica koju priželjkujete?

Osobno ne, ali priželjkujem da ljudi prepoznaju ljepotu i kvalitetu torbi od ananasa jer riječ o fenomenalnom materijalu potpuno neopterećenom prolaznošću.  Želja mi je da ljudi koji nose moje torbe uživaju u njima dugo, a da je tome tako najbolje govore pozitivne reakcije zadvoljnih kupaca. Neke od njih već imaju cijelu kolekciju mojih torbi.

Koliko torbica govori o ženi?

Torba je poput odjeće ili cipela, odraz osobnog stila, načina života i brige o sebi. Volim vidjeti lijepo odjevene žene s dobrim torbama.