Sigurno se u vašim kozmetičkim torbicama nalazi cijela paleta fantastičnih kozmetičkih proizvoda koji se kriju iza zvučnih imena poput Shise­ido, Kanebo ili Kose, a da niste ni zna­li da je riječ o cijenjenim japanskim tvrtkama koje su svojim doista kvalitetnim i tipično pedantnim stavom te neospornom azijskom estetikom osvojili svijet. Kako i ne bi kada je cijela ikonografija vezana uz japansku kulturu stvar ljepote kroz koju se provlače iznimno važni aspekti mode i kozmetike. Naravno, bez puno pogađanja svima je jasno da je riječ o prvom simbolu Japana, barem kada su u pitanju stranci, a to su sofisticirane gejše. Premda mnogi taj pojam poistovjećuju s prostitucij­om, takvo je razmišljanje u potpunosti neistinito, iako su se prostitutke u Japanu tijekom Drugog svjetskog rata nazivale geisha gi­rls i slično se odijevale, ali njihova uloga nije bila nimalo slična onome što prave gejše uistinu jesu. Riječ je o umjetnicama zabavljačicama koje su od svog djetinjstva bile pripremane za to zanimanje koje je zahtijevalo visoko obrazovanje vezano uz japansku kulturu. Naime, one su bile majstorice glazbe i plesa, poezije te, naravno, dobro poznate ceremonije čaja koja iziskuje veliko znanje. Odije­va­nje i općenito izgled bili su od presudne važnosti te su ljepoti i njegovanju pridavale veliko značenje.

Baš kao i svi u Japanu, nosile su kimono koji se opisuje kao jednostavan, a opet složen i elegantan odjevni predmet. Nosili su ga svi dru­štveni slojevi, iako se njegov iz­­gled mijenjao, naravno, što je društ­veni polo­žaj bio veći. Tako su siromašniji nosi­li običan kimono tamnih nijansi izrađen od grubog pamuka, a oni od teške i fine svile uk­rašeni simbolima životinja, cvijećem i ele­men­tima ja­pa­n­skog folklora bili su rezervirani za one bogatije, pa tako i za gejše. Ono prema čemu su one pre­poznatljive zacijelo je teatralno bjelilo na licu, odnosno, specifičan make up koji je, baš poput ceremonije čaja, bio pravi mali ritual ko­ji iziskuje veliku spretnost. Iz­nimno debeli sloj bijele maske (od rižina pude­ra), cr­v­e­ni ruž za usne te crni akcenti na obrvama i očima činili su osnovu kozmetičke rutine koja se odvi­jala prije odijevanja kako se ne bi zaprljao ki­mono. Plesna pedagoginja i vlasnica plesnog stu­dija Pulsar, Kristina Đa­nić, obožava make up te iako francuskim kozmetičkim kućama da­je prednost nad japanskim, estetiku tog pod­neblja smatra vrhunskim umjetničkim izričajem. Napisala Mirta Bašić Broz Snimili Romano Decker i Dejan Kutić Šminka Simona Antonović Styling Romano Decker Kosa Ante Pažanin za salon Glamour