&!-- -->

Za samo 13 godina zaplivao je svijetom profesionalnih sportaša, a još i danas osjeća jednaku strast prema vaterpolu koji mu je odredio životni put. Zvuči nemoguće, ali je itekako moguće, uvjerava nas Vito Padovan koji je gotovo doplivao do kraja svoje blistave karijere. Nije lako oprostiti se od načina života koji je živio punim plućima. Svi uspjesi, trud, odricanja, usponi i padovi, sve ono što ga je obilježilo uskoro će biti zatvoreno poglavlje. No tog 41-godišnjaka na kojemu godine kao da ne ostavlja­ju trag, očekuje novi početak. Da, veseli mu se, ali ne namjerava se odreći vaterpola. I sada trenira dva­put na dan, a tko zna, možda će uskoro svoje iskustvo i znanje prenositi na neke mlađe klince. Upra­vo nam je to bio povod za ovaj intervju. Vitu smo uhvatili u Zagrebu, nekoliko dana prije odlaska na Korčulu, gdje će provesti ljeto. A hoće li to biti ljetovanje udvoje? Ne, Vito koji odaje dojam jednostavnog i simpatičnog muškarca još uvijek je slobodan, a već godinama ne silazi s liste najpoželjnijih neženja. Jako nas je zanimalo zašto je tomu tako, što nam je on pokušao objasniti. Story: Prvo da razjasnimo vaš status kad je o karijeri riječ? Bliži se kraj, nije definitivan, ali je blizu. Story: I kakav je osjećaj suočiti se s tim? Loš. Inače, nastavljam sa svakodnevnim tre­ninzima, čak moram priznati da treniram i više. Stalno sam u tom ritmu, koji je važan zbog fizi­čkog i psihičkog stanja. Story: Nikad nije došlo do zasićenja? Nikada. Drago mi je zbog toga jer mi je sport jako važan i znam da će tako i ostati. Story: Posljednje tri sezone proveli ste u Sau­dijskoj Arabiji. Pretpostavljam da je teško ukra­tko sažeti dojmove, ali želimo sve znati. To je jedan potpuno drukčiji svijet. Dolazite u zemlju koja ima određena pravila. Primjerice, u kafićima i restoranima žene i muškarci sjede u odvojenim prostorijama, žene ne smiju dolaziti na utakmice, voziti automobil... Ali bilo mi je lijepo, jedno bogato iskustvo. Story: Jeste li ikad prekršili neko pravilo? Nisam. Profesija mi nalaže da se moram pridržavati određenih pravila. Story: Jesu li vam ta pravila teško pala? Ne. Kad si sportaš, to je normalno. Nakon toliko godina morao sam prihvatiti puno pravila. Prihvatiš to kao jedino moguće i ne razmiš­ljaš o tome. Story: Jeste li u to vrijeme bili u vezi? Nisam. Story: Što vam je bila motivacija pred kraj karijere? Ljubav prema sportu oduvijek mi je bila motivacija, cijeli sam život posvetio tome i motivacije nikad nije nedostajalo. Story: Nikad niste požalili što ste tomu posvetili cijeli život? Ni u jednom trenutku. Da se ponovno rodim, sve bih ponovio. Bilo je turbulentnih razdoblja; i uspona i padova, i težih trenutaka, ali ništa ne bih promijenio. Story: Koliko vas je sve to izgradilo kao osobu? Postao sam prilagodljiviji, čvršći, jači. Primjerice, teško mi je bilo kad sam bio prvak svijeta, a nakon samo nekoliko mjeseci završio sam u klubu koji je bio u drugoj ligi. To je bio mali šok, promjena sredine, tada sam se selio u Italiju, ali i to me ojačalo. Da­nas kada gledam na to, shvaćam da je tako moralo biti i da je naposljetku sve dobro ispalo. Story: Kad nastupe krize, volite li imati nekog pokraj sebe? Dosta sam toga sam proživljavao i to mi ne predstavlja problem. Story: Gdje vam je bilo najljepše živjeti? Teško mi je odabrati između petnaest zemalja u kojima sam živio, svuda je bilo lijepo i posebno. Možda Nica, cijela ta obala je fantastična. Možda i zato što podsjeća na našu, iako je naša sigurno ljepša. Story: Nikada se niste poželjeli skrasiti na jednome mjestu? Evo nekako polako i to dolazi. Bilo je dosta lutanja po svijetu, tako da ćemo vidjeti što će biti, no prvo moram okončati svoju karijeru. Story: Godinama živite sami, je li vam dosadio taj momački život? Ne, iako sada imam neke druge prioritete. Uostalom, barem me starost neće pitati gdje mi je bila mladost. Story: Obavljate li kućanske poslove sami? Naravno, u svemu sam se već izvježbao. Story: Čime biste se željeli baviti? Razmišljam o mnogo toga. Želio bih ostati u svijetu sporta, možda ću raditi s djecom. S obzirom na to da su današnji klinci previše vezani za kompjutore, želja mi je ukazati im na dobrobit sporta. Bilo bi mi drago kada bih i malo uspio u tome. Story: Godinama ste na listi najpo­željnijih neženja. Je li moguće da vas nijedna žena nije uspjela mak­nuti s tog popisa? Moguće je, jednostavno još nije naišla prava osoba. Story: Jeste li to sami odabrali ili se to jednostavno dogodilo? Ma ne, nisam odabrao, takve stvari dolaze same od sebe. Jednostavno nisam ni s kim pronašao taj neki sklad. No to ne znači da se to ne može dogoditi danas, sutra... Na to ne možeš utjecati. Story: Jeste li ikada bili blizu braku? I nisam baš. Story: Je li vas to ponekad zabrinjavalo? Za­pravo, kakav je vaš stav o braku? Nije me zabrinjavalo. Sve manje vjerujem u brak zato što mislim da ljudima danas to ne znači mnogo. Današnji je ritam života takav da se zanemarujemo. Možemo mi puno pričati, ali u stvarnom životu sve je drukčije. Ljudi se rijetko viđaju i čini mi se da je prisutno neko nezadovoljstvo - kako kod žena, tako i kod muškaraca. Razilaze se i u razmišljanjima, stavovima, ciljevima, u mnogočemu... Story: Mislite li da se ljudi uzimaju zdravo za gotovo i da su neke vrijednosti iščeznule? U potpunosti se slažem s tim. Osjetio sam i na svojoj koži da puno ljudi donosi sudove o meni a da me nisu upoznali, što mi je jako tužno, usudio bih se reći i primitivno. To su, recimo, neke stvari koje mi jako smetaju. Nažalost, to se događalo, ali ne mogu protiv toga. S druge strane, to je cijena onoga što sam odabrao za životni put. Ne uzbuđujem se previše oko toga, više se uzbuđujem zbog površnosti koja vlada među ljudima. Nezamislivo mi je kritizirati nekoga koga ne poznaješ. Story: Predlažem da vas onda malo upoznamo pa mi otkrijte jeste li zahtjevni u vezi? Mislim da malo i jesam. Story: Što tražite u vezi? Ništa posebno, važna mi je opuštenost, da nema forsiranja, onda sve ide svojim tijekom. Svi problemi; od najmanjih do najvećih, tada se mogu riješiti. Mislim da je jako važno pustiti da se neki odnos odvi­ja prirodnim tijekom. Story: Pretpostavljam da ste doživljavali pritiske pa govorite iz vlastitog iskustva. Tako je. Story: Dakle, teško se vežete uz nekoga ili se nikada niste toliko zaljubili da vam taj pritisak nije smetao? Bilo mi je teže zbog čestih izostanaka, a veze na daljinu ipak su malo teže. Nedostaje vre­mena za bolje upoznavanje, a ipak morate prove­sti određeno vrijeme s nekom osobom. Ljeta koja su meni slobodna su euforična, a ako dvije osobe strast ne mogu prenijeti i u zimu, onda veza ne može opstati. Story: Čime vas žena može osvojiti? Samo jednostavnošću. Story: Osvajate žene ili možda volite da sup­rotna strana preuzme inicijativu? Istina je da su danas žene slobodnije. S jedne strane, to je dobro, a s druge, loše. Ipak su muškarci lovci, zar ne? Story: Koliko vam je seks važan? Jako. Story: Nikad vam nije palo na pamet zbog ljubavi žrtvovati karijeru? Ne. Mislim da je posao jako važan i da se apsolutno sve može uskladiti - i privatno i poslovno. Story: Koliko ste puta zapravo voljeli? Uistinu mi je teško na to odgovoriti. Story: Jeste li ikad bili povrijeđeni u ljubavi? I ja sam bio povrijeđen i nekoga sam povrijedio, ali to je normalno. Story: Koje pogreške ne biste ponavljali, a prije ste radili? Bio sam u različitim vezama i s djevojkama koje su bile iz različitih država tako da je svaka veza individualna i u svakoj nešto naučiš; iz svake izvučeš neku pouku. Uistinu je teško to globalizirati. Story: I gdje su žene najzgodnije, u kojem dijelu svijeta? Hrvatice su definitivno najzgodnije. Story: Jeste li trenutačno zaljubljeni? Nisam. Story: Dakle, Vito je slobodan muškarac? Da, trenutačno slobodan. Story: Kad je o ljubavi riječ, koliko su vam godine važne? Ni najmanje, to su samo brojke na papiru. Story: Jeste li ikad bili u ljubavnom trokutu i koje je vaše mišljenje o tome? Jesam jer su me različite situacije tjerale na to i mogu reći kako je to dobra prilika za upoz­navanje samog sebe. Story: Što biste voljeli promijeniti na sebi? Volio bih biti malo manje tvrdoglav. To mi je možda zbog toga što sam horoskopski Ovan, što ženama, koliko sam imao priliku čuti, i nije jako drago. Story: Najveća zabluda o muškarcima? Ne znam koja je, ali rekao bih da možda i nije uvijek problem samo u muškarcima. Mis­lim da postoji generalno nezadovoljstvo, da su žene nezadovoljne muškarcima. Mislim da s nekim treba pronaći sklad, a da bi se došlo do toga, potreban je trud s obje strane. Story: Vjerujete li u ljubav? Naravno, ona će doći. Mora doći. Story: Maštate li o djeci? Želio bih imati djecu, odgajati ih na normalan način. Ne bih ih pretjerano razmazio, trudio bih se pružiti im odgoj poput onoga kakav sam ja imao. Story: A kakav je to? To je spoj odgoja mojih roditelja i trenera Nikole Stamenice s kojim sam proveo dosta vremena i koji me naučio puno dobrih stvari izvan vaterpola. Imam divne roditelje i stariju sestru Gordanu koji su uvijek uz mene. Story: Jeste li konzervativni? U nekim stvarima jesam. Naime, previše slobode nije dobro. Story: Jeste li ikad skrenuli s pravog puta? I nisam baš, imam jako dobru intuiciju koja me rijetko iznevjerila. Story: Zbog sporta ste propustili neke stvari, niste živjeli poput svojih vršnjaka. Da, to je nešto što ti nedostaje, posebno u mladosti, u tinejdžerskoj fazi, kad ne proživiš to neko razdoblje, to neko ludilo. U tim sam godinama bio pod strogom disciplinom jer sam vrlo rano došao u reprezentaciju. Story: Mislite li da vas je poslije snašlo to ludilo? Nije, uvijek sam se dobro kont­rolirao, sigurno sada ne radim neke stvari koje sam trebao raditi s dvadeset godina. Sazreo sam kad je o tome riječ. Story: Kakav je Vito zapravo? Teško pitanje, to nitko ne zna. Story: Dakle, samo sami sebe poznajete? Ne otvaram se lako ljudima, dr­žim neke stvari za sebe. Ne mislim na nikakve tajne, ali oprezan sam. Story: Ne morate nam otkriti nikakvu tajnu, recite nam samo kako ćete provesti ljeto? More, sunce, Korčula, dragi ljudi... Story: A tko zna, možda se iznenadite pa se i zaljubite. Nikad se ne zna... Razgovarala Vedrana Čarapović Fotografije Matea Smolčić Styling Lea Krpan