Jedno od najtoplijih ljeta u posljednjih pedesetak godina već je daleko za nama. Hladili smo se tko kako stigne, u mom slučaju vruće ljeto gašeno je iznimno zanimljivim vinima, no o njima ćemo nekom drugom prilikom s obzirom na to da tijekom jesenskih večeri (a i dana) ipak pijemo nešto putenija, mekša i punija vina. Da me ne biste pogrešno shvatili, ne biram vina prema kalendaru, godišnjem dobu ili nekoj drugoj zadanoj formi, oslanjam se isključivo na emociju u trenutku kada mi vino kao ideja proleti umom. Zlatne boje jeseni i prohladne večeri često me vode prema jednoj od najrasprostranjenijih hrvatskih sorti, znate već, graševini. Iako često (nepravedno) smatrana običnom i dosadnom, u jednu ruku i zapostavljena na našoj modernoj restoranskoj sceni, graševina stoljećima naše jesenske dane boji sjajnim raspoloženjem i veseljem. Upravo se graševini redovito pristupa s dosta predrasuda inspiriranih neznanjem. Htio bih s vama podijeliti impresije koje ova karakterna sorta u meni budi, a siguran sam i u mnogima od vas. Mislim da u vinskom svijetu nema sorte koja ima više sinonima od graševine. Treba biti Sherlock Holmes da se na osnovi svih silnih imena kojima se graševina koristi definira gdje ona treba izvaditi svoju putovnicu i domovnicu. Idemo redom: aminea gemela, biela sladka, bielasladka grasica, glasica, grasavina talijanska, grasevina, graševina, grašica, groshevina, italianski rizling, laški rizling, nemes olasz rizling, olaszrizling, olasz rizling, petit riesling, petracine, rakusky rizling, riesler, riesli, riesling, riesling italian, riesling italico, risling italyanskii, risling vlashskii, rismi, rizling italico, rizling vlašský, talianska graseviana, talijanski rizling, vlasak, italian riesling, ryzlink vlašský... Graševina je sorta koja vinogradaru ne zadaje puno glavobolje. Odgovaraju joj gotovo svi tipovi zemlje koje nalazimo u kontinentalnom dijelu Lijepe Naše. Relativno jednostavna za njegovanje, otporna na visoke i niske temperature. Sigurnost ulijeva i stabilan prinos, odnosno kvaliteta grožđa, naravno ako su vinogradi zdravi. No da nije sve tako relativno i jednostavno, pobrinuli su se lokaliteti, bolje rečeno mikrolokaliteti. Upravo mikrolokacije koje su pružile dom graševini definiraju potencijal njezine kvalitete (i drugih sorti, naravno), a vinogradar (i vinar) ima zadatak taj potencijal pretočiti u vino. Pokazalo se da su južni i jugozapadni obronci slavonskih brežuljaka mikrolokacije koje graševina najviše voli. Upravo s tih pozicija dolaze najopojnije i najbogatije hrvatske graševine. Napisao: Aleksandar Noršić CIJELI ČLANAK KAO I TOP 5 NAJBOLJIH GRAŠEVINA POTRAŽITE U TISKANOM IZDANJU StoryGourmeta u prodaji od 29. listopada