U pompoznom opernom svijetu najveći pjevači, uz neosporan talent, nerijetko pokažu svoj zahtjevan karakter i veliku taštinu, ali 62-godišnji španjolski tenor José Carreras od samog je ulaska u opernu arenu bio potpuno drukčiji od drugih. Ne samo zbog svoje krhke građe nego i povučenog načina života koji baš i nije karakterističan za velike operne zvijezde. Ljubomorom i teškim karakterom, Maria Callas izluđivala je svoje suradnike, Luciano Pavarotti je na probama, osim smisla za humor, pokazivao i neugodne napadaje gnjeva, Plácido Domingo nosi titulu uobražene zvijezde dok je skromni Carreras, zbog nenametljivog ponašanja i velikog srca, zasluženo dobio naslov najvećega gospodina na opernoj pozornici. Svi koji su imali prilike raditi s njim opisat će ga kao vrlo pristojnu, humanu, optimističnu, neopterećenu opernu zvijezdu koja se na probama voli šaliti s članovima zbora, u teatar dolazi malim kombijem i uvijek pronađe vremena za druženje s brojnim obožavateljima kojima se obraća poput dragog prijatelja. Glazba i pjevanje za njega nikad nisu bili samo profesija, nego ljubav koja ga je začarala još u najranijem djetinjstvu.
Slavna tri tenora U društvu kolega i prijatelja Plácida Dominga i preminulog Luciana Pavarottija 1990. na velikom koncertu u Rimu Njegov vrtoglavi put prema uspjehu počinje u prosincu 1954., kad je na španjolskom nacionalnom radiju otpjevao svoju omiljenu ariju. Nakon velikog tenorskog debija s tada najvećim ženskim sopranom Montserrat Caballé 1970. u operi ‘Lucrezia Borgia’, svima je bilo jasno da 24-godišnji José Carreras neće ostati u sjeni velikih opernih imena. S nepunih 28 godina briljirao je u najzahtjevnijim opernim ulogama diljem svijeta koje su ga u narednim godinama vodile prema prijestolju najljepših glasova. A onda, kad je na njega zasjeo i kad su se njegovi brojni obožavatelji otimali za ulaznice predstava u kojima je nastupao, taj je glas iznenada utihnuo. Naime, u srpnju 1987., dok je u Parizu snimao operu ‘La Boheme’, José je patio od velike zubobolje i malaksalosti zbog čega nije mogao ustati iz kreveta. Rezultat detaljnih pretraga bila je dijagnoza akutne leukemije i obeshrabrujuće priznanje liječnika o samo deset posto šanse za preživljavanjem.
Druga bračna sreća S austrijskom stjuardesom Juttom Jäger tajno se vjenčao 2006. godine - Odmah sam se pitao zašto baš ja, ali kad sam vidio dječicu koja su oboljela od iste bolesti, znao sam da ona nema nikakve veze s nekakvom moralnom kaznom. Dvanaest sam se mjeseci, zatvoren u četiri sterilna zida, borio za život. Bilo je dana kad sam bio spreman odustati i prepustiti se lošim liječničkim prognozama, ali ohrabrujuća pisma predivnih ljudi to mi nisu dopustila. Djelomično me i izliječila želja da im se svima odužim - prisjetio se Carreras svojeg najmračnijeg životnog razdoblja koje je okončano u klinici Fred Hutchinson Cancer Research Center u Seattleu, gdje mu je uspješno presađena koštana srž. Uz tenorovu su se bolničku postelju mjesecima izmjenjivale dvije najvažnije žene u njegovu životu, supruga Mercedes Perez, s kojom je stupio u brak 1972., i ljubavnica Jutta Jäger, atraktivna austrijska stjuardesa. Pretrpan raspored operne zvijezde itekako je utjecao na brak s Mercedes i pridonio njegovu krahu 1992., ali i na djecu, danas 36-godišnjeg sina Alberta, koji je pravnik, i 30-godišnju kći Juliju, diplomiranu biologinju.
Duet za sva vremena Nastupao je i s pjevačicom Glorijom Estefan Unatoč razvodu i ozdravljenju, veliki se tenor nije žurio s novim vjenčanjem zbog čega ga je Jutta ostavila, udala se za austrijskog biznismena i s njim dobila trojicu sinova. U međuvremenu je Carreras utjehu pronašao u poljskoj manekenki Patrycji Woy-Wojciechowskom, a poslije je njihovu romansu opravdao njezinom zaluđenošću, svojom spontanošću i impulzivnom naravi. Neočekivani susret s Juttom u Beču 2004. pokazao je Joséu kako, unatoč prohujalim godinama, osjećaji prema njoj nikad nisu izblijedjeli. Par se napokon tajno vjenčao 2006. Kao što su se žene slavnog tenora suprotstavile njegovim manama i pogreškama, teška bolest ga je naučila suosjećanju sa svima koji se bore za život i zahvalnosti onima koji su mu i jednom rečenicom pomogli u bolnim životnim trenucima. Njima u čast Carreras je 1989. osnovao fundaciju za liječenje leukemije koja već godinama uspješno pomaže oboljelima diljem svijeta. Cijelu priču s više detalja o životu operne legende pročitajte u zadnjem broju magazina Story.
Napisala Ivana Čulić Snimke Rex; Getty/Guliver; Profimedia
