Zbogom, i hvala

Prije pet godina na pitanje kako se vidi za dvadeset godina, Simo Mraović je odgovorio: “Bit ću mrtav.” Dodao je da će do tada živjeti svoj moto, a to je: “Kad drugima oprostiš i zaboraviš ono loše, to isto možeš oprostiti i zaboraviti sebi.” - Onda je čovjek lagan i pomiren sa svijetom. Bježim od prošlosti, uspomena, fotografija, živim za danas i sutra. Od prošlosti se umire brzinom svjetlosti. Poslje­dica življenja od danas do sutra je nezrelost i mladolikost - rekao je Mraović prije pet godina. Simo je umro na vrijeme: poživio je koliko samo živ čovjek može izdržati. Jer kako je rekao: - U jednom sam trenutku pomišljao da nasilno skončam život, ali bilo me sram pred prijateljima prib­jeći tako kukavičkom činu. Toliko su uprli da mi pomognu da sam i sam morao gurati iz sve snage. Da je samo do mene, ta bi priča odavno završila. Stoga mi je ponekad smiješno kada mi netko kaže kako mi se divi na hrabrosti i snazi kojom se borim protiv bolesti. I jedno i drugo dugujem prijateljima.

Živio je iz uljudnosti, kao Vil­liers: “Kao u kazalištu, na sjedalu u sredini parketa, zato da ne zasme­tate svojim susjedima, i dalje prisustvujete - iz pristojnosti, jednom riječju - prikazivanju neke drame napisane u zamornom stilu i sa sadržajem koji vam se ne dopada, tako sam i ja živio iz uglađenosti, ali i iz beskrajne ljubavi za život...” Unatoč tome što je bio shrvan, veli, dobro je živio. U podneblju u kojem se nitko nije rodio i umro u istoj državi, očevi nemaju što namrijeti sinovima, niti ih što naučiti: ni kako živjeti, ni kako umrijeti. Simo Mraović poživio je dovoljno dugo da nas nauči i jedno i drugo. U međuvremenu, napisao je nekoliko knjiga da imamo što raditi u međuvremenu. U ljudskom životu teško da je išta više moguće učiniti. Zato, Simo, zbogom, i hvala!

Tihi odlazakPjesnik je 16. prosinca izgubio višegodišnju bitku s rakom bubrega

Romano Bolković