Ranih 90-ih, kada su plastične operacije bile kuriozum koji se povezivao samo s pripadnicima estrade, ponekom glumicom i pjevačicom, pohađala sam srednju školu napučenu curama. Na početku četvrtog razreda dočekala nas je vijest koja bi danas srušila Twitter i rastopila instagramske filtere: Iva je operirala nos. Čim se pojavila, okružile smo je i skenirale u dotad nezabilježenoj tišini. Eksplodirale smo pitanjima – što je točno promijenila? Još je kvrgav. Šokirano nas je gledala kao da prvi put čuje za to njegovo obilježje. Brzo vadeći ogledalce, pokušala je zadržati hladnokrvnost dok ga je odmjeravala. „Pa uklonila sam tupasti vrh. Zar se ne sjećate, bio je golem?!“ Ne, nitko ga se nije sjećao, piše Elle.

Kako se percipiramo?

Prije nekoliko godina na svojoj sam se koži uvjerila u drastičnu razliku između svijesti o mojim fizičkim nedostacima, karakterne mane da ne spominjemo, u usporedbi s načinom na koji me percipiraju drugi. Imala sam dogovoren intervju s liječnicom u jednoj poliklinici. Taman sam zaustila djevojci na recepciji da trebam doktoricu, kad me prekinula i nasmiješeno dovršila rečenicu: „Radi uklanjanja hiperpigmentacija s čela?“ Da sam htjela takvu iskrenost od prijateljica, nikad je ne bih dobila, pomislila sam umirući od smijeha. „Sad kad to kažete, vjerojatno bih je trebala i zbog toga. Ali, među nama, više mi smetaju bore.“

Pokušajmo nemoguće, zaboravimo na trenutak na bore i zapitajmo se primjećuju li ih baš svi kao mi? Vjerovali ili ne, čak i famozna istraživanja pokazuju da su hiperpigmentacije i ostale diskoloracije nepravilno razasute po licu mnogo znakovitiji i vidljiviji pokazatelj starenja nego poneka udubina oko usana ili očiju, čela ili nosa. Oho, zaista ih je sve više.

Hiperpigmentacije nikad nisam smatrala problemom, iako ih imam više nego keltska pastirica, ali sve to nadoknađujem pedantnim detektiranjem novih bora i sve opuštenijeg profila. Umjesto površinskih, zabrinjavaju me strukturalne napukline duž i prijeko mog portreta. S tim sam mislima otišla na novi pomlađujući hit u Poliklinici Bagatin, o kojem sam pisala prije dva-tri broja. Ukratko, prilično složen tretman uključuje pripremu kože mikrodermoabrazijom i laserom za što bolju apsorpciju serumskog koktela od botoksa i hijaluronske kiseline. Mislila sam da nitko neće primijetiti razliku jer je cilj tretmana osvježen izgled, a ne transformirana struktura lica. Začudo, čak se i moja majka, oduvijek strog ali pravedan sudac moga izgleda, zapitala jesam li nešto učinila jer napokon izgledam kao da sam se naspavala. Zaključila je da zračim, a ona nije tip koji se olako razbacuje takvim kvalifikacijama.

Evo zašto. Prema naputku liječnika, nakon tretmana prionula sam na redovito nanošenje dnevne i noćne kreme da se koža što prije regenerira. Istraživanja pokazuju da laserski tretirana koža četiri puta lakše apsorbira aktivne sastojke iz njegujućih preparata nego laserom neokrznuto lice. Postoje i laserski anti-age aparati za kućnu upotrebu, poput Forea i Trije. Dovoljno je da nakon takvog laserskog mini zahvata nanesete kremu ili serum na bazi vitamina C ili hijaluronske kiseline pa da vam lice zablista kao da ste dobili na lutriji.

Dodatne korekcije

Razlike u načinu na koji percipiramo sebe i kako nas vide drugi nisu determinirane samo izgledom naše kože nego i kose. Ženama zrelije dobi, pogotovo nakon 40 i nekog rođendana više laskaju kratke frizure. Kosa duža od ramena dodatno ističe izdužene i opuštene linije lica.

Kada je riječ o boji, suzdržite se od pretjeranog posvjetljivanja, bilo da je riječ o pramenovima ili o intenzitetu boje ako ste svjetlokosi. Što je boja plavlja i platinastija, više će naglasiti tamne podočnjake i bore. Tajna je u nijansiranju prirodne ili nude nijanse, smatra francuski kolorist Christophe Robin. Zato se isplati potražiti vještog frizera koji će kreirati uvjerljivo prelijevanje nijansi koje izgledaju kao da su vaša prirodna koloracija umjesto karikaturalnog izgleda monolitno izlivene boje.

Posao ćete mu olakšati ako dva dana prije odlaska na farbanje premažete kosu njegujućim uljem, prekrijete je kapom za tuširanje i držite otprilike pola sata da se upije i regenerira vlasi. Ako ste svjetlokosi, birajte elegantne plave nijanse s podtonovima karamele ili zlata, a potamnjujete li se, pripazite da ne odete u crnilo, držite se kestanjastih nijansi.

Strah od starenja
Shutterstock, Imaxtree.com 

Iluzija selfieja

Prema podacima američke Akademije za estetsku i rekonstrukcijsku facijalnu kirurgiju, čak 55% liječnika bilježi porast pacijenata koji se odlučuju na operaciju jer žele uljepšati svoj izgled na društvenim mrežama. Trend pokazuje znakovitu tendenciju rasta od 13% u usporedbi s podacima otprije tri godine.

Iznenađen brojnošću djevojaka koje mu dolaze na konzultacije radi korekcije nosa zbog njegova nezgrapnog izgleda na selfiejima, američki plastični kirurg dr. Boris Paskhover proveo je istraživanje koje je potvrdilo ono što im je pokušavao objasniti. Fotoautoportrete ili selfieje izvodimo pametnim telefonima na udaljenosti dužine ruku od jedva 30 centimetara. Zato korijen nosa izgleda 30-ak posto šire nego što u stvarnosti zaista jest. Idealna udaljenost za postizanje što vjernijeg prikaza vašeg lica pri fotografiranju iznosi metar i pol.