Često smo nakon ljubavnih brodoloma skloni raznim vrstama preispitivanja, procjenjivanja svojih odluka. I najčešće dolazimo do zaključka kako je onaj drugi, a ne mi, obično kriv ili odgovoran za prekid naše veze. No veoma rijetko dođemo do toga da problem možda i nije u drugome, nego baš u nama. I da se on krije mahom u jednoj običnoj istini – a to je da ne volimo dovoljno sebe. No kad to kažemo uglavnom ne znamo što bi to zapravo značilo voljeti sebe. I koga to, zaboga moram voljeti?
Možda bi odmah na početku trebalo malo pojasniti koji su to najvažniji odnosi u našem životu.
1. Odnos sa sobom (i svojim tijelom)
2. Odnos sa drugima
3. Odnos sa prirodom i okolinom
4. Odnos sa Bogom ili Univerzumom ili što god da nam to znači
No ovaj prvi odnos, sa sobom, zrcali sve druge naše odnose i manifestira se svakodnevno na svim razinama. U odnosima s drugima pokazujemo odnos kakav imamo prema sebi. Naročito to dolazi do izražaja u odnosima s bliskim osobama, do kojih nam je jako stalo – od roditelja preko prijatelja pa sve do partnera ili djece. I često problemi koje imamo u tim odnosima govore kako prije svega moramo poći od sebe pa čak i onda kada nam sve govori u prilog tome kako je ona druga strana napravila nešto pogrešno – bila netaktična, povrijedila nas ili izdala, ima mane i navike preko kojih je teško prijeći.…
Jer o našoj unutarnjoj snazi, izgrađenosti i odnosu koji općenito imamo o sebi ovisit će uvelike i kakav ćemo odnos ostvariti s drugima. I ne samo to, nego i kako ćemo doživljavati ono što drugi čine.
Psiholozi smatraju kako je odnos koji imamo sa samim sobom temeljni životni odnos, a u tome ljubav prema sebi najvažnija od svega. Ovdje se ne radi o nekoj narcisoidnosti ili egoističnoj usredotočenost isključivo na sebe i svoje potrebe – to je dio klišea kulture u kojoj smo odrasli, koja nam brani takvu ljubav - nego o tome da poštujemo i cijenimo sebe kao vrijedno i dragocjeno biće i da se prihvaćamo takvima kakvi zapravo jesmo, ovog trenutka sa svim svojim manama i nedostacima kojih smo ili nismo svjesni.
Osjećaj ljubavi prema sebi u sebi sadrži to bezuvjetno prihvaćanje sebe, a to znači samopoštovanje i svijest o vlastitim vrijednostima koje proizlaze iz te ljubavi. To je ključno za odnose s drugima jer onda nećemo gledati u mane i nedostatke drugih, onda nas neće mučiti ljubomora, posesivnost, mučna preispitivanja voli li nas partner dovoljno i nećemo imati toliku potrebu za kontroliranjem, prigovaranjem i optužbama, netrpeljivošću, nametanjem, kritiziranjem…
Što učiniti kada shvatimo da je razlog neuspjeha mnogih naših odnosa nedostatak ljubavi prema sebi? Zašto ne volimo sebe?
Neki će i ovaj put reći kako je opet djetinjstvo krivo za sve. Ali, kad je ljubav u pitanju, doista jest tako. Kako je ljubav prema sebi temeljna vrijednost i osjećaj pa kao takvo i prvotno životno iskustvo, ona obično stasa u našim najmlađim danima i izvire iz odnosa s roditeljima. Mnogi nisu dobili dovoljno pažnje i ljubavi svojih roditelja, doživjeli su favoriziranje braće ili sestara ili su bili izloženi zanemarivanju, kritiziranju, vrijeđanju, omalovažavanju što je utjecalo na razvoj (niskog) samopouzdanja i loše slike o sebi. Kasnije se javlja i krivnja, drugi veliki neprijatelj ljubavi prema sebi i iskustva poput kompleksa zbog fizičkog izgleda ili pak odbacivanja i maltretiranja vršnjaka, bolne ljubavne veze također mogu doprinijeti tome da još manje volimo sebe.
Pa od kuda onda krenuti? Upoznati sebe, to biće koje sada trebam početi voljeti, prihvatiti takvim kakav jesam. Slažem se da nije lako zavoljeti sebe, ali nije ni nemoguće. Postoje razne tehnike kojima možemo započinjati voljeti sebe i razvijati tu ljubav, liječeći tako krive slike o sebi i nedostatak sigurnosti i samopouzdanja. Napredak ćemo moći vidjeti tek onda kada o sebi počnemo razmišljati pozitivno, odnosno prestanemo sebe i druge gledati kroz negativne osobine. To može biti naša prva vježba. I kad sebi počnemo pridavati značaj, cijeniti se i poštivati, gledajući naš odnos prema sebi, i drugi će nas isto početi kopirati, odnosno poštivati. I kada konačno uspijemo prihvatiti da i drugi imaju mane kao mi koje nas više ne zamaraju i ne smetaju nam tada će nam se i odnosi s drugima promijeniti, jer nećemo gledati samo u njihove nedostatke.
Sve ono što imamo u sebi obično zrcalimo u drugima… I to je ta istina o ljubavi.
