Razmišljajući o odgovoru na pitanje jedne moje čitateljice koja je pitala kako pronaći pravu ljubav i postoji li ona više danas u meni se otvorio cijeli spektar misli o fenomenu ljubavii čovjekove vječne potrage za njom. Jer ljubav nije opipljiva stvar, to nije nešto za što bismo se mogli uhvatiti pa da nas drži cijeli život, nešto što bismo mogli pronaći negdje. To je duboki osjećaj, više stav, koji se javlja kada dvoje ljudi vjeruje da žele biti zajedno i dijeliti intimnost, bliskost, poštovanje i slične stvari. To se rijetko događa odmah, iako ima istinski lijepih priča koje govore da su znali da se vole čim su im se pogledi sreli. Prava ljubav je nešto što se događa polako i traje dugo, možda čak i cijeli život.
Pronaći trajnu vezu može biti teško, pogotovo ako na umu imamo ideju o savršenom partneru. No svi imamo grešaka. Čak i ako pronađemo nekoga tko se može mjeriti s našim idealom naš partner može odlučiti da se mi ne mjerimo s njegovim. Kad to shvatimo naša potraga za idealnom ljubavi počinje ispočetka. U toj potrazi za pravom ljubavi važno se upitati nekoliko pitanja: kakva su vaša očekivanja kad uđete u vezu? Pristupate li svakoj vezi kao da će trajati vječno ili dopuštate da se stvari polako razvijaju? Žurba u intimnu vezu može uplašiti partnera dok dopuštanje partneru da vas prvo upozna može dovesti do trajnije veze.
Digitalno doba, s druge strane, sa sobom donosi i veliki spektar "prihvatljivih" pojedinaca iz cijelog svijeta. Nekim ljudima ovaj masovni popis otežava želju da se skrase i zaljube u samo jednu osobu, jer je izbor prevelik i kako se odlučiti? Zauzetost je postala neka vrsta 'statusnog simbola' današnjeg društva, onima koji su toliko zauzeti ostaje malo vremena za njegovanje odnosa koji će dopustiti ljubavi da se razvija i procvjeta u konačnici. Ako, pak, nisu spremni izdvojiti vrijeme za zaljubljivanje njihove će veze vjerojatno ostati površne. Postoci stabilnih brakova, kažu najnovije statistike, konstantno padaju u posljednjih nekoliko godina jer tzv. milenijci prihvaćaju drugačiju paradigmu normalnosti u odnosima, ne traže svi "pravu ljubav", jer nemaju stav da su 'stereotip' braka i ostanak samo s jednom osobom do kraja života i njihov neophodan životni cilj. Kako danas sve više uživamo u plodovima neovisnosti u odnosu moderni muškarci možda neće osjećati potrebu za "spajanjem u brak" radi financijske sigurnosti kao što je to u prošlosti to bio jedan od najčešćih modela bračne zajednice. To je rezultiralo time da danas sve manje ljudi aktivno traži pravu ljubav, dobar i kvalitetan odnos, što je dovelo do nove 'paradigme' – odnosno do toga da više skoro da i nema tog idealnog partnera "na tržištu". I to zato što od jedne osobe očekujemo da nam pruži sve ono za što je nekoć bilo potrebno cijelo selo - osjećaj sigurnosti, stabilnosti, ekonomskog i obiteljskog kontinuiteta, erotičan i senzualan odnos, super intimnost, podršku i poštovanje i mnoge druge stvari. No stvarnost je takva da je teško željeti ono što već imamo te se naša težnja za ostvarivanjem sigurne ljubavi sukobljava s potragom za strašću koja u duljem odnosu nedostaje. Jer kad nekog volite kakav je to osjećaj?
Strah od predanosti jedan je od najvećih problema među onima koji traže ljubav - bilo vlastiti strah bilo strah partnera. Kad se jedan ili oba partnera ne žele obvezati teško je osjećati snažnu ljubav. Iako je dobra ideja polako stvarati odnose, nagovaranje nekoga na odnos nije dobra ideja. Prava se ljubav s vremenom razvija, ali dopuštati partneru da vjeruje da je ovo ozbiljna veza kad ona to nije pogrešno je i često je veliko opterećenje za onog tko je pod takvim pritiskom. Većina nas zna je li to prava i trajna veza u roku od nekoliko mjeseci. Ako u svom srcu znamo da ne postoji šansa za stvaranje takve veze dobro je to prekinuti. Ako prekinemo vezu na pristojan i dostojanstven način možda ćemo moći ostati prijatelji…. Bezglavo skakanje u bilo koju vezu može biti jako glupo iz nekoliko razloga. Možemo pomisliti da smo nekog, eto, odmah zavoljeli, ali već nakon nekoliko dana intimnosti stvarnost može pokazati kobnu grešku. Možemo otkriti da zaista ne znamo puno o toj osobi i da to nekad može biti zastrašujuća činjenica, puno razočarenja zbog puno, puno očekivanja. Intenzitet strastvene veze može brzo splasnuti ostavljajući nas da se upitamo kamo je ljubav nestala? No prava ljubav nigdje ne odlazi, upravo je to ta razlika između prave i lažne, nije otišla jer je nije ni bilo. Nikako ne bismo smjeli brkati prave stvari, prave vrijednosti za one lažne – odnosno ljubav s požudom. Ljubav je duboka želja, zapravo stav da drugome damo sebe u najboljem smislu te riječi, da brinemo za nekoga koga volimo i želimo s njime redovito provoditi cijelo vrijeme, davati mu svoje vrijeme, dijeliti s njime svoje osjećaje i želje, ostvarivati s njime bliskost simptomatičnu upravo za tu vrstu ljubavi. Požuda rijetko traje neko dulje vrijeme i često nas ostavlja gorkima, praznima i iskorištenima. Ljudi koji su redovito u ovoj vrsti veze vjerojatno i vjeruju da prave ljubavi više nema i da ju je tako teško pronaći.
Veliki dio rješenja za pronalaženje prave ljubavi je biti otvoren prema sebi, ne dopustiti da nas 'prtljaga neuspjelih veza u prošlosti' učini ciničnima, gorkima i obeshrabrenima u pronalaženju nove ljubavi. Dopustimo si taj 'rizik' da ponovo volimo čak i ako ponovo možda riskiramo neuspjeh. Bez rizika nema nagrade, prava je ljubav vrijedna svake sekunde pronalaženja, jer kad pronađemo onog za koga vjerujemo da ga možemo voljeti svaka kalkulacija prestaje i naše srce se prepušta uživanju u procesu zaljubljivanja. Pronaći pravu ljubav moguće je ako odvojimo vrijeme da nekoga upoznamo. Prava trajna veza ne može se stvoriti odmah. Zajednički rad izvrstan je način da saznamo jesmo li kompatibilni s drugom osobom. Bez obzira na visoke stope razvoda, učestalost izvanbračnih afera i činjenicu da je monogamija brod koji tone žudnja za pravom ljubavi nije nestala. Povijesno gledano monogamija je bila izvana nametnut sustav kontrole ženske reprodukcije, a vjernost glavno uporište patrijarhalnog društva i bilo je povezano s porijeklom i vlasništvom. U današnje vrijeme itekako ima veze s ljubavi. Kako brak više nije ugovorna obveza već pitanje srca vjernost postaje istinski uzajamni izraz iskrene ljubavi i privrženosti. Sada želimo da nas naš ljubavni odabir voli, da za nama žudi, da ga zanimamo. Danas se jedno drugome povjeravamo, želimo biti najbolji prijatelji i strastveni ljubavnici. Nije to prije bilo tako. Ako dakle u našoj novoj ljubavnoj vezi kvalitetno provodimo vrijeme zajedno i razgovaramo o stvarima o kojima se ne slažemo, možda i nekad posvađamo, to nam može pomoći otkriti što nam je zajedničko. Ako to polako radimo, s ljubavlju i razumijevanjem, možda ćemo u svojim odnosima s drugima pronaći tu iskru prave ljubavi koju tako želimo, vrstu ljubavi koja će trajati cijeli život.
