Dan Brown: Supruga ima golem utjecaj na mene

Autor romana ‘Da Vincijev kod’ te ‘Anđeli i demoni’, čija je filmska ekranizacija nedavno stigla i u naša kina, Dan Brown, čija su djela prevedena na više od 50 jezika, odlučan je u tvrdnjama da svojim djelima samo zabavlja ljude i potiče ih na promišljanje i raspravu. No svima je poznato da su njegovi romani uvijek u središtu kontroverzi. Nakon optužbi za plagiranje, koje je prije dvije godine uspješno pobio na sudu u Londo­nu, Brown osjeća sve veće samopouzdanje i okreće se razotkrivanju još jedne supertajne špijunske organizacije o kojoj ćemo iz njegovih rukopisa čitati već ove jeseni, u knjizi ‘Izgubljeni simbol’ (The Lost Symbol). Story: U knjigama se obračunavate s tajnim i opasnim društvima te vlad­i­nim organizacijama. Bojite li se za vlastitu sigurnost? Nimalo. Trudim se što pravednije predstaviti sve te organizacije, a ponekad čak i ublažim istinu koju znam o njima. I s velikom sigurnošću mogu reći da sam u tome i uspio. Primjerice, kad pišem o organizaciji Opus Dei, pišem i o onima za koje ona predstavlja najpozitivniji dio njihova života, no pišem i o onima kojima je Opus Dei prava noćna mora. Story: Zanimljivo je da ste bili na audijenciji kod pape... Mnogo je ljudi bilo na audij­e­nci­ji kod pape, nije to ništa posebno, a nije ni susret s njim. Bio sam u istoj prostoriji sa skupinom ljudi i papa nam se kratko obratio te nas blagoslovio. Za mene je mnogo zanimljivije iskustvo bilo kad sam, zahvaljujući prijatelju s dobrim vezama u Vatikanu, dobio priliku obići Nekropolu (kojoj je pristup vrlo ograničen) te vatikanske arhive i vatikansku knjižnicu. Ondje sam mnogo toga doznao i naučio. Story: Mislite li da će vam i nakon objave romana opet dopustiti da odete ondje? Mislim da su šanse jako slabe. Story: Smatrate li da bi knjige o profes­o­ru La­n­gdonu, povjesničaru umjetnosti, ikad bi­le napisane da niste oženjeni osobom te struke? Moja supruga Blythe ima golem utjecaj na mene. Njezino poznavanje povijesti um­jetnosti i njezina strast prema tom području u svakom mi slučaju podižu radni elan. Pisanje knjige iznimno je naporan posao i ne bih ga poželio ni svojem najgorem neprijatelju. Postoje dani kada definitivno pomaže što imam takvu osobu pokraj sebe. Supruga mi je naročito pomogla kada sam pisao ‘Da Vincijev kod’ s obzirom na to da je velika poznavateljica i strastvena obožavateljica Da Vincija.

Story: Zašto ste toliko oklijevali pri prodaji filmskih prava na svoje romane? U Hollywoodu postoji tendencija da se priča pojednostavi i izgubi mnogo na svome bogatstvu i naposljetku sve završi na automobil­skoj potjeri kroz Pariz, spektakularnoj pucnjavi te pregršt karate-poteza. Zato sam tražio da se angažiraju individualci koji mogu na­praviti pametan film te da ja imam potpunu kontrolu nad cijelim kreativnim procesom. Story: Što trenutačno čitate? Rijetko stignem čitati fikciju s obzirom na to da za svaku svoju moram pročitati puno povijesnih knjiga, biografija, drevnih tekstova... No mogu reći da me na pisanje redovito inspiriraju genijalac špijunskih romana Robert Ludlum, Jo­hn Steinbeck, zbog sjajnih opisa, te nenadmašni William Shakespeare zbog njegove famozne igre riječima. Story: Kako ste uopće počeli pisati romane? Jednog vrućeg ljetnog dana 1994., dok sam se izležavao na plaži na Tahitiju, ugledao sam ostavljen primjerak romana ‘Operacija Sudnji dan’ Sidneya Sheldona. Otvorio sam knjigu, pročitao prvu stranicu, potom i drugu, pa treću... Nakon nekoliko sati čitanja, kada sam došao do kraja, shvatio sam da i ja bez problema mogu tako pisati. Čim sam se vratio s odmora, počeo sam raditi na svojoj prvoj knjizi ‘Digitalna tvrđava’, koja je objavljena dvije godine poslije. Story: Vrlo ste škrti kad govorite o svojem privatnom životu. Kako izgleda vaš tipični radni dan i kako se najradije opuštate? Ako nisam za radnim stolom prije četi­ri ujutro, osjećam se kao da propuštam naj­pro­duktivniji dio dana. Na radnom stolu uvijek držim pješčani sat pa nakon 60 minuta pisanja uvijek napravim kratku stanku tijekom koje radim sklekove, čučnjeve i istezanje. Također volim i popularne gravity boots jer mi, dok visim sa stropa, kroz tijelo kolaju svježe ideje. Postao sam i pravi teniski fanatik. Igram tenis svako poslijepodne. Ako mi netko želi pomoći oko lošeg backhanda, molim da mi savjete fak­sira na moju izdavačku kuću.,