Kako zavoljeti sebe bez krivnje, žrtve i kajanja

Um uvijek sluša ono što si govorimo iznutra i zato bismo ga trebali učiniti svojim prijateljem. Možemo naučiti svoj um što da govori o nama, a zbog svoje upijajuće prirode on to i može prihvatiti. Zato bismo konačno trebali prestati govoriti si slijedeće stvari:  

Što drugi govore i misle o meni je istina
Ne dopustimo da nam netko drugi uništi snove. Ako samo jednom učinimo nešto što drugi misle da ne možemo više nikada nećemo biti pod utjecajem drugih, u negativnom smislu. Tko nam uopće ima pravo suditi? Nitko i ne živi naš život. I zato zaboravimo što drugi misle o nama, govore o nama pa nam onda to određuje naše raspoloženje prema sebi. Uvijek će biti onih koji nas neće voljeti, poštivati ili prihvatiti, isto kao što će uvijek biti onih koji će nas istinski voljeti, prihvatiti, poštivati. Fokusirajmo se na ono što sami mislimo o sebi i na ono što samo mi u svom srcu znamo da je ispravno.

Kako bih se osjećala vrijednom i drugi moraju prepoznati moje vrijednosti
Uvijek trebamo raditi ono što mislimo da je ispravno za nas. Imati svoj integriteti znači biti svjestan svojih vrijednosti, vrlina, posebnosti i činiti pravu stvar bez obzira na sve, čak i onda kada nitko neće saznati što smo učinili ili ne. Život uvijek pronađe svoju ravnotežu. Nemojmo očekivati da ćemo dobiti zauzvrat sve što dajemo, niti da će svaki trud koji uložimo biti prepoznat. I nemojmo očekivati da će se naša ljubaznost uvijek prepoznati ili da će našu ljubav shvatiti svatko koga sretnemo. Ukoliko varamo sebe nećemo dostići ni uspjeh, ni sreću, ni mir u sebi. Činimo nešto zato što vjerujemo da je to prava stvar, a ne kako bismo udovoljili drugima, konvencijama i klišejima društva u kojem živimo, jer ćemo uvijek biti u ropstvu takve kolektivne svijesti. Činimo ispravne stvari čak iako nas nitko ne gleda. Budimo oni koji mijenjaju svijet u bolje mjesto za život. Nije istina da se i mala gesta ne računa…

Moram sve razumjeti inače se ne mogu promjeniti
Ne moramo sve razumjeti kako bismo započeli s promjenom, trebamo samo vjerovati u nju, u krajnji cilj, u dobro, u svjetlost na kraju tunela. Ponekad najveći snovi koji postaju stvarnost su zapravo snovi za koje nismo ni znali da ih imamo. Nema pogrešnih skretanja u životu, postoje samo putevi za koje nismo znali da ih trebamo odraditi. Nikada ne možemo biti sigurni što je iza ugla - moglo bi biti sve ili ništa, usprkos tomu nastavimo hodati smjelo i hrabro prema cilju koji smo si postavili i jednog dana ćemo shvatiti da smo se popeli na sam vrh najljepše planine.

Ne mogu im oprostiti
Praštanje je jako važna stvar u našem životu. Kada nekome oprostimo zapravo dajemo sebi obećanje da nećemo držati u sebi mržnju, ogorčenost i strah. Oprost ne znači da je ono što se dogodilo opravdano, to jednostavno znači da smo se pomirili s boli i otpustili je i da smo ju spremni zaboraviti i krenuti dalje sa svojim životom. Oprost nema veze s oslobađanjem kriminalca od njegovog čina. Oprost znači osloboditi sebe od tereta gorčine koja izjeda.

Sama sam, nemam nigdje nikoga
Bez obzira koliko se jadno i usamljeno nekad možemo osjećati oko nas su i mnogi drugi koji proživljavaju iste emocije. Uvijek postoji netko tko nas može shvatiti jer prolazi kroz isto iskustvo. Sljedeći put kad odlučimo srediti svoj život i očistiti svoj prostor počnimo s intelektualnim prostorom kojeg ćemo očistiti od starih laži i negativnog stava o sebi kojeg smo tako često recitirali. Sada je vrijeme da to prestanemo činiti, okrivljavati sebe i kritizirati i zakoračiti konačno u svijet pozitivnih misli, svojih prirodnih afirmativnih vrijednosti i zadovoljstva. Jer to je mjesto gdje stvarno pripadamo, to je mjesto gdje želimo živjeti svoj život.

Kolumnistica Lidia Černi međunarodno je certificirani NLP Life Coach, psihoterapeutkinja i hipnoterapeutkinja te direktorica Centra Pozitiva (Centra za pozitivne vrijednosti i osobnu izvrsnost) i od sada odgovara na vaša pitanja vezana za ljubav i odnose. Pitanja šaljite na email: centarpozitiva@gmail.com