“Iskreno, o braku i djeci ne razmišljam"

Autorica hit-romana ‘Banana Split’ Že­lja­na Gi­l­janović izdala je drugi roman ‘K­a­r­l­in način’ u kojem će se sigurno pronaći mnoge zaposlene mlade žene. Splićanka sa zagrebačkom adresom već je od stud­e­n­t­s­k­ih dana u metropoli i u sretnoj je vezi s novinarom i filmskim kritičarom Arsenom Oremovićem. Crnoko­sa 39-godišnjakinja obožava putovanja, sport, šetnje na Sljeme i život iz kojeg uvijek crpi inspiraciju. Story: Izdali ste knjigu ‘Karlin način’. Je li to nastavak uspješnog prvijenca ‘Banana Split’ i jeste li očekivali uspjeh vaše prve knjige? ‘Karlin način’ je nastavak ‘Banane Split’, ali napisan je tako da ga može čitati i onaj tko nije čitao ‘Bananu’. Čim sam završila prvu knjigu, njezin me kraj vukao da pišem dalje. Naime, glav­na je junakinja, Karla, na kraju prvog romana pron­a­­š­­la Markusa i sve se čini super. Ali što sad? Lako je započeti vezu, ali treba vidjeti hoće li ona uistinu profunkcionira­t­i. Dok sam pisala prvi roman, nis­a­m razmišljala o tome ho­će li biti hit. Jedino što mi je bilo u glavi jest to da to što pišem mora biti za­ni­m­ljivo, čitko i zabavno. Ve­se­lim se što je roman dob­ro prihvaćen. Story: Mnogi su komen­tirali da je glavni lik iz ‘Ba­nane Split’ zapravo antijunakinja. Je li i­z­građen po stvarnoj osobi? Antijunakinja? Ne znam, meni je simpatična. Njezina je narav slična mojoj, ali je ona jača od mene i njezini su događaji samo njezini. Ni o­stali likovi nisu preslika ljudi iz mojeg života, ali se u njima može pronaći poneka osobina mojih prijatelja i prijateljica. Story: Gdje crpite inspira­ciju za pisanje? Posvuda. U svome životu, u životu meni blis­k­i­h­ ljudi, ali i u životima žena općenito.

Story: Zašto ste odabra­li za junakinju S­p­l­i­ć­a­n­k­u koja živi u Zagrebu? Zato što sam ja Splićanka koja živi u Zagrebu pa mi je takav obrazac blizak. A svakako sam željela imati i dalmatinskoga govora u knjizi. Vo­lim taj govor; životan je, slikovit, prirodan. Story: Živite li slično kao vaše junakinje? Da, i ja pripadam tom profilu žena. To su m­o­derne žene u tridesetim godinama, obrazovane, situirane, u traženju životnog ispunjenja, bilo kr­oz ljubavnu vezu, putovanja ili slično. Ž­e­ne koje naprosto žele ugoditi sebi i izvući iz ž­i­vota koliko je moguće. Ali ne isključivo na mat­e­r­i­jalan način. Jednostavno žele biti sretne. Story: Što mislite, zašto je chick lit literatura popularna među ženama? Vjerojatno jer se bavi temama koje njih zaokupljaju. Pronalazak partnera koji nam odgovara visoko je na ljestvici prioriteta većine žena. Ali jasno, ne po svaku cijenu: sve su one spremne i na plan B - samoću. Story: Bilo je govora da će se snimati serija prema vašem prvom romanu. Ta je opcija još na snazi. Producenta imam, ali otkako sam napisala knjigu, nije bio raspisan natječaj za takvu vrstu serije. Story: Kako se jedna inženjerka elektroteh­ni­ke odlučila posvetiti pisanju? Vjerojatno je u meni dulje rovarila potreba da se izrazim. Konkretan je poticaj došao od mog prijatelja, književnika Miroslava Kirina, koji mi je nakon čitanja mojih e-mailova nemali broj puta rekao: “Hajde, počni već jednom pisa­ti za ozbiljno.” I, eto, počela sam. Hm, iako ne znam koliko je baš ozbiljno. Story: Jeste li zato zanemarili struku? Predajem račun­a­r­s­tvo u školi, tako da odavno nisam u struci u užem s­m­i­­­s­­lu te riječi. Ali pisanje nije nimalo utjecalo na m­o­j posao. Po­sao u školi je zah­v­alan zbog toga što v­a­m uz njega ostaje vremena za druge stvari i za sebe. A ja se, eto, dijelom n­ađoh i u pisanju. Story: Što na vaše pisanje kaže vaš dečko, novinar i filmski kritičar Arsen Oremović? Podržava me u pisanju i jako se radovao uspjehu moje prve knjige. Story: Kako funkcionira veza između pis­ca i n­o­v­i­n­a­r­a? Pa ni ne funkcionira kao veza pisca i novina­ra zato što se nismo spojili kao t­a­k­v­i, nego zato što smo se svidjeli jedno drugom. Story: Kako ste se upoznali? Jednog četvrtka u klubu Gjuro, za šankom, preko zajedničke prijateljice. Story: Tko je kome prvi prišao? Zahvaljujući njoj, nitko nije trebao nikome p­r­ići. Ali mislim da bismo počeli razgovarati i da nije bilo nje. Prvo te, jasno, nečiji izgled privuče. A čovjek je rječit, tako da nije imao nikakav ve­rbalni gaf, koji je inače tako čest u tim prvim ra­zgovorima. Inače, imamo sličnu sklonost ironiji, p­a­rodiji i humoru. Story: Vidite li se u braku? Iskreno, ne razmišljam baš o tome. Već dugo živim sama i priznajem da s­a­m se na to naviknula. Ali svak­a­ko mislim da je uspjeh b­iti u kvalitetnoj vezi koliko god trajala. Story: A djeca? Ne znam. Nisam o tome još počela ozbiljno r­a­zmišljati. Jedan dio mene se vidi s djetetom, jedan dio ne. Kad se ta dva dijela dogovore, reći ću vam. Story: Kako zamišljate idealan dan? U obiteljskoj vikendici na Visu: ustati se oko devet, pa red sunčanja, red kupanja, red dobre spize, red ljubavi, red čitanja (a može i pisanja), pa opet sve ispočetka.