Na Valentinovo je svoju svjetsku premijeru na Filmskom festivalu u Berlinu doživio 'S one strane', film redatelja Zrinka Ogreste. Film je dočekan s oduševljenjem, a kako je bilo na njemu raditi opisali su nam glavni glumci Ksenija Marinković i Lazar Ristovski. U Berlinu je bila i mlada glumica Tihana Lazović koja također glumi u filmu, a ujedno je bila i dijelom programa Shooting Stars koji na Berlinaleu predstavlja deset najboljih europskih mladih glumaca
Ksenija Marinković
Story: Kako vam je bilo raditi na filmu 'S one strane'? Film 'S one strane' je za mene jedan od poslova koje mogu nazvati vrhunskim. Zbog svega;ozbiljnosti kojom se pristupilo temi, zbog predivne, zahtjevne i slojevite ženske uloge i zbog svih ljudi koji su u tom projektu sudjelovali. Story: Što vas je privuklo tom projektu? Privuklo me to što su Zrinko Ogresta i Mate Matišić, obojicu iznimno cijenim, odlučili zajedno napisati scenarij iako su ljudi koji imaju različit pristup mnogim stvarima. Strašno mi se to svidjelo. Story: Kakva su vam očekivanja nakon Berlinalea? Očekujem da će gledatelji prepoznati i prihvatiti film i gledati ga sa strašću s kojom smo ga mi radili!Story
Lazar Ristovski
Story: Nedavno ste rekli da vam je rad na filmu 'S one strane' jedno od ljepših iskustva. Što vam se posebno svidjelo? Uvijek su ljudi ti koji posao mogu učiniti lijepim ili ružnim. Zrinko i Ksenija su bili i sjajni suradnici i dobri su ljudi, ali važnije od svega je to što na kraju imamo vrhunski rezultat. Iskrenost koju je Zrinko emitirao u radu s glumcima, kako ljudska, tako i umjetnička, to je što plijeni i što imponira. Ali da nije ovog sjajnog rezultata, možda bih govorio drugačije (smijeh). Story: Osim glavne uloge i koproducent ste filma, znači li to da vam je taj projekt i bitniji nego ostali? Više puta sam bio u poziciji da budem i producent i glumac. Time je odgovornost veća, ali je i zadovoljstvo mnogostruko veće. Drago mi je kad mogu kao producent završiti film jer znam da će od njega mnogi imati koristi. Story: Što vam znači festival u Berlinu? Obišao sam skoro sve velike svjetske festivale. Našetao se crvenim tepisima i osvajao najveće nagrade, tako da me je opčinjenost tom vrstom uspjeha napustila. Radujem se, ali samo u granicama normalnog. Nema euforije. Znam kako je to biti na velikom festivalu. Ono čemu se još uvijek radujem je samo snimanje filma. Proces stvaranja. Pljesak publike mi više ne znači mnogo. Najviše se veselim zbog Zrinka, koji je ovim filmom zaslužio jedan ovako veliki festival.Story