Sebična sam, nestrpljiva, nesigurna, griješim, izvan kontrole i ponekad iznimno teška. Ali ako se ne možeš sa mnom nositi kad sam u najgorem izdanju, nikako me ne zaslužuješ kad sam u najboljem - jednom je rekla jedna od ikona 20. stoljeća Marilyn Monroe čija je obljetnica smrti nedavno obilježena. Svi je pamtimo kao jednu od najljepših glumica koje su ikad zabavljale obožavatelje preko celuloidne vrpce - prekrasnu plavušu šuškava i zavodljiva glasa, koja je svoje atribute ponosno pokazivala. Ali prije slave, 1. lipnja 1926., u Los Angelesu Gladys Pearl Baker na svijet je donijela Normu Jean. Već oko prezimena i identiteta oca počinju kontroverze koje su bile dijelom cijelog kratkog života buduće seks-bombe. Gladys je na rodni list upisala za oca svojeg trećeg djeteta (iz prvog braka imala je kćer i sina) Martina Edwarda Mortensena, ali je brzo nakon toga promijenila prezime Norme Jean u Baker (koje je nosio njezin prvi suprug). Oca nije imala, a uskoro je i majka shvatila da se ne može brinuti za kćer jer je bila nestabilna i sve do smrti više je vremena provodila u psihijatrijskim ustanovama nego kod kuće. Tako je s dvije godine Norma završila u skrbničkoj obitelji Alberta i Ide Bolender, gdje je ostala do sedme godine i gdje je umalo umrla. Naime, jednog dana Gladys se pojavila i zahtijevala da joj vrate kćer. Vidjevši da nije najbolje, Ida joj je zabranila pristup, ali je uporna majka uspjela utrčati u kuću i zaključati vrata. Nakon nekoliko minuta izašla je s vojničkom vrećom. Šok je uslijedio kad je Ida shvatila da je u vreću ugurala Normu Jean. Skočila je na Gladys i nekako uspjela osloboditi uplakanu djevojčicu. Iako je 1933. uspjela ponovno vratiti kćer pod svoju skrb, to je trajalo svega nekoliko mjeseci, kada je Gladys ponovno doživjela slom pa je buduća zvijezda poslana u dom njezine prijateljice Grace McKee. Ona ju je ipak poslala u sirotište na nekoliko godina, kad se ponovno vratila kod Grace koja se u međuvremenu udala za Doca Goddarda. On je nekoliko puta pokušao silovati djevojčicu pa je poslana na skrb Olive Brunings. Ali ondje ju je napastvovao Olivin sin. Kako bi to spriječili, poslana je kod Ane Lower koja joj je napokon pružila nekoliko bezbrižnijih godina. Psiholozi tvrde da su upravo zlostavljanje i seljakanje prouzročili Merlinkine ovisnosti i stalno isticanje seksualnosti. - Svijet oko mene bio je mračan i sablasan. Morala sam se naučiti pretvarati da bi sve bilo malo ljepše. Osjećala sam da nisam dio ničega i jedino što mi je preostalo bilo je pretvarati se i sanjati - rekla je Marilyn o svom djetinjstvu. Bijeg je našla sa 16, udajom za pet godina starijeg Jamesa Doughertyja. Sve je bilo dobro dok tijekom II. svjetskog rata James nije otišao u mornaricu, a Marilyn je radila u tvornici gdje su je primijetili fotografi. Ubrzo je postala tražen model, što James nije odobravao pa su se 1946., nakon četiri godina braka, i razveli. Nastavila je karijeru modela i počela dobivati manje uloge od kojih je za ‘Sve o Evi’ i ‘Džungla na asfaltu’ dobila pohvale. Popularnost joj je svakim danom sve više rasla, a s njome su se pojavili i prvi znakovi labilnosti. Prije uspjeha postala je platinasta plavuša, operirala nos, a na zahtjev šefa 20th Century Foxa Bena Lyona morala je promijeniti i ime. Prvo se trebala zvati Carole Lynd, a Norma je zahtijevala da se preziva Monroe jer je to majčino djevojačko prezime. Lyon je odlučio da će joj umjetničko ime biti Marilyn, što se bivšoj Normi Jean isprva nije svidjelo. S novim imenom zvijezda je bila rođena i dok su svi hvalili njezin izgled i seksualnost, sve je bilo jasnije da se iza toga krije puno problema - bila je psihički rastrojena, posjećivala je psihijatre, kasnila na snimanja, patila od nesanice, imala problema s tabletama i alkoholom... Njezina dobra prijateljica, glumica Jane Russell, koja ju je za ruku vodila na set jer je Marilyn imala paralizirajuću tremu, opisala ju je kao iznimno sramežljivu, dražesnu djevojku koja je inteligentnija nego što ljudi misle. Stalno je čitala, a navodno joj je kvocijent inteligencije bio 168. Ali ljudi je ne pamte po tome, nego po činjenici da je bila prva žena na naslovnici i duplerici Playboya, što je samo pridonijelo njezinoj popularnosti. A sa slavom dolazi i znatiželja medija koji su se raspisali o njezinoj vezi s jednim od najpoznatijih igrača bejzbola Joem DiMaggijem. Mislila je da je glupi sportaš i dugo ga nije željela upoznati, ali uporni Joe uspio ju je osvojiti, a ubrzo je uslijedilo i vjenčanje, 14. siječnja 1954. Na medeni mjesec otputovali su u Japan, nakon čega je Marilyn otišla u Koreju kako bi podržala američke vojnike. To se nije svidjelo sportašu koji ju je navodno varao i tukao. Kad je snimala poznatu scenu kad joj ventilacija podzemne željeznice diže suknju, gledao ju je Joe baš kao i stotine Njujorčana koji su uživali u prizoru. Cijela ta situacija i bolesna ljubomora doveli su do njegova izljeva bijesa pa je navodno Marilyn toliko pretukao da su vizažistice imale problema s prekrivanjem modrica. Glumica je nakon 274 dana braka zatražila razvod na temelju psihičke okrutnosti, ali je s DiMaggijem ostala u dobrim odnosima; uvijek ga je zvala kad je imala problema, a nekoliko dana prije njezine smrti ponovno ju je zaprosio. Poslije je dogovorio da se 20 godina triput tjedno dostavljaju crvene ruže kod njezine kripte. Poslovni uspjesi su se nizali, ali nedostajalo je ono što je oduvijek željela - ljubav. - Karijera je divna stvar, ali te ne može zagrliti u hladnoj noći. Dovoljno je samo biti s nekim. Ne trebate se dodirivati... čak ni pričati. Postoje osjećaji i znaš da nisi sama - rekla je, a sreću je pokušala naći u braku s trećim suprugom, piscem Arthurom Millerom zbog kojeg se preobratila na židovstvo, a vjenčali su se 29. lipnja 1956. Ni ova veza nije potrajala, a svađe su postale češće nakon što je pobacila. Bilo je čudo što je uopće ostala trudna jer je bolovala od endometrioze, a zbog problema s jajnicima bila je podvrgnuta i operacijama. Pobačaj ju je samo dublje bacio u očaj i droge, odnosno tablete. Počela je snimanje svog najpoznatijeg filma ‘Neki to vole vruće’, ali zbog kašnjenja, treme i ponavljanja najjednostavnijih scena, svima se zamjerila. Na snimanju je zatrudnjela drugi put, ali uskoro i pobacila. Glumac Tony Curtis rekao je da je on bio otac djeteta, a ne njezin suprug. No, iako u ruševinama, brak s Millerom održao se do 1961. Na snimanju filma ‘Neprilagođeni’ supružnici se nisu podnosili. To je bio zadnji film koji je snimio Clark Gable, koji je sažeo zašto muškarci i danas pate za njom: - Sve što radi je drukčije, neobično, uzbuđujuće - od načina na koji hoda do toga kako koristi svoj torzo. Zbog nje sam ponosan što sam muškarac. S time se nije složila glumica. - Ja sam promašaj od žene. Muškarci očekuju puno od mene zbog imidža seks-simbola, a ja to ne mogu ostvariti. Željela sam biti umjetnica, a ne celuloidni afrodizijak - rekla je ponovno usamljena, iako su joj se u krevetu izmjenjivali brojni, a jedan od njih, Frank Sinatra, upoznao ju je s predsjednikom Johnom F. Kennedyjem. Iako njihova veza nije nikad potvrđena, navodno su bili ljubavnici, a Marilyn mu je otpjevala rođendansku čestitku 1962. Kad se zasitio, predsjednik je glumicu predao bratu Robertu na ‘korištenje’. O aferi se počelo pisati tek ‘70-ih, a sama je puno toga potvrdila psihijatru Ralphu Greensonu. Priznala je da je spavala s glumicom Joan Crawford te pitala liječnika za savjet - što da radi s Bobbyjem jer u njezinu životu nema mjesta za njega, a ne želi ga povrijediti. Vjerovala je da će barem jedan od dvojice braće ostaviti ženu zbog nje. To se nije dogodilo, a želja za osvetom i želja da cijeli svijet dozna što su joj Kennedyjevi napravili možda ju je stajala i života. U 4.25, 5. kolovoza 1962. policija je zaprimila poziv da je Marilyn mrtva u svom domu. Bilo joj je 36, ležala je na krevetu držeći telefonsku slušalicu, a oko nje su bile razbacane tablete za spavanje. Patolog je njezinu smrt proglasio samoubojstvom zbog prevelikog unosa tableta za spavanje. I danas je to službeni uzrok smrti iako njezini brojni obožavatelji vjeruju da je ubijena prema nalogu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Je li ubijena ili se ubila zato što se više nije mogla nositi sa svijetom u kojemu nikada istinski nije bila sretna, možda nikada nećemo doznati, ali unatoč - ili baš zbog njezina turbulentna života te nerazjašnjene smrti i danas je predmet obožavanja diljem svijeta, a svaki komadić odjeće ili bilo kakav predmet koji je dotaknula pa barem i na sekundu na aukcijama dosežu basnoslovne iznose.
Napisala Maja Šitum Fotografije Getty, Wire/Guliver, Camerapress, Rex, Profimedia