Još dok je pohađala osnovnu školu, Spli­ćanka Ana Maras znala je da će jednoga dana biti glumica. Fascinirali su je filmovi iz ‘40-ih, a zbog glumačkih legendi Gin­ger Rogers i Freda Astaira, koje je ponekad gledala satima, često je kasnila u školu. Uz svoje idole, simpatična glumica naučila je plesati step, koji je deset godina bio veliki dio njezina života. Da­nas pleše samo kad stigne i zbog toga joj je žao, ali zato uživa u mnogim drugim stvarima. Kako kaže, prioriteti su joj karijera i dečko, kreativni direktor reklamne agencije John Harmander s kojim je u vezi posljednje dvije godine. Umjetnicu koja je prije nekoliko godina igrala i s glumcem Martinom Shee­nom i koju trenutačno gledamo u seriji ‘Larin izbor’ na Novoj TV, pitali smo o planovima za buduć­nost, a s nama je podijelila i ostala razmišljanja te prvi put progovorila o svom dečku. Story: Do sada ste odbijali projekte slične ‘Larinu izboru’ uz izgovor kako se ne želite medijski eksponirati. No ovaj ste prihvatili... Jako je važno znati odabrati pravi trenutak kako u poslovnom, tako i u privatnom životu. Nisam od onih glumaca koji su slijepo odani samo kazalištu ili televiziji, upravo suprotno, znatiželjna sam i spremna za ispitivanje vlastitih granica. Dosad nisam bila spremna prihvati­ti činjenicu da ću se gotovo svakodnevno pojav­ljivati na ekranima. To je velika odgovornost, drukčiji način rada, a dodatni je priti­sak bio taj što sam prilično samokritična. No odrasla sam u tome smislu da se mogu nositi s kritikom, pa čak i svojom, što je možda čak i najteži dio svega ovoga i upustila se u avanturu koja me zasad ispunjava.

Story: Dvije ste godine pohađali Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu, smjer biologija i kemija. Ka­ko je došlo do obrata, odnosno do Akademije dramske umjetnosti? U sredini u kojoj sam odrasla gluma je na neki način bila sekundarno zanimanje. Od mene se očekivalo da upišem konkretan fakultet koji će mi omogućiti ‘pravi’ posao, a gluma mi može biti hobi. Kako za sve postoji pravo vrije­me i mjesto, tako sam u međuvremenu sazrela i obitelj koja me u početku nije podržavala, shva­tila je da se samo time želim baviti, pa sam iz trećeg pokušaja napokon upisala željeni studij. Kad danas razmišljam o tome, sretna sam što je sve tako ispalo jer oči­to nisam bila ni dovoljno zrela ni spremna za tako veliki korak u živo­tu. Također znam da moji roditelji nisu ništa loše mislili kad su mi govorili kako to nije za mene, samo su se zaštitnički ponašali. Volim svoj posao sa svim njegovim manama i ne bih ga mijenjala.
Story: Po čemu pamtite svoje djetinjstvo? Mama mi je baš nedavno rekla kako se odga­jajući mene osjećala kao da ima desetero djece. Bilo me posvuda i bila sam jako glasna. Ali s druge strane, bila sam prava mala štreberica koja je od cjelonoćnih izlazaka više voljela čitati knjige. Kad god imam malo slobodnog vremena, posjetim obitelj u Splitu jer se ondje odlično osjećam. Možda će zvučati smiješno, ali ondje mi kosa izgleda drukčije, ten mi se popravi, jednostavno procvjetam. Story: Družite li se više s muškim ili ženskim prijateljima? Prijateljicama se češće povjeravam, ali kada bih gledala brojčano, ipak imam više muških prijatelja. Ponekad čak dijelim više muška nego ženska stajališta. Story: O čemu pričate s dečkima, o čemu s curama? S dečkima mogu pričati o svemu. Teme su nam od Formule 1, svjetske krize, a ponekad komentiramo i djevojke koje prolaze gradom. Prijateljstva su mi iznimno važna zato što su to naši odabiri. S prijateljicama se opuštam i ni za što ne svijetu ne bih mijenjala večere s njima; uz čašicu vina i bez imalo nelagode dotaknemo se tema od depilacije do najvećih životnih snova i strahova. Story: Smeta li vam kada vas u tekstovima opisuju kao pomalo naivnu osobu. Što to točno znači u vašem slučaju? To je istina, a uz to sam i prilično razigrana za jednu 30-godišnjakinju. Vje­rujem ljudima i mnogi mi mogu prodati bilo koju priču i ja ću povjerovati. Neka su me iskustva naučila da ipak budem malo opreznija, što je i očekivano nakon što sam se toliko puta opek­la. Ipak, nisam dopustila da se stanje mog duha promijeni, a nisam ni presta­la vjerovati ljudima. Story: Kako biste se još opisali? Neodlučna sam, što je češće problem ljudima oko mene nego meni, brzopleta, a nazvala bih se i party djevojkom jer volim biti okružena ljudima i pozitivnom energijom.
Story: Kako ste upoznali dečka, kreativnog direktora jedne reklamne agencije, Johna Har­mandera? Javnosti je samo poznato da se zbog vas preselio iz rodne Švedske u Zagreb. Nije to baš bilo tako. Prije svega, dobio je dobru poslovnu ponudu, a uz sve to, i ja sam bila u Zagrebu. Kako sam u vezi iskrena i otvorena, odmah sam rekla da nisam za vezu na daljinu tako da smo od početka igrali otvorenih karata i znali na čemu smo. Story: Čujem da ste u vezi poprilično tolerantni... Samo se vodim starom poslovicom: Ne radi ono što ne želiš da drugi tebi rade. Story: Koja je tajna uspješne veze? Svatko ima svoju čarobnu formulu. Volim živjeti iz dana u dan i ne opterećivati se previše, ali za kvalitetnu vezu mora se poklopiti vrijeme, zrelost, a presudna je i do­bra komunikacija. Mi možemo razgovarati o svemu; od cipela do preseljenja u drugi grad. Story: S obzirom na to da ste oboje jako ambiciozni i uspješni, nosite li posao kući? Na svakodnevnoj se razini savjetujemo i na­dopunjavamo i iako se trudimo ne nositi posao kući, ponekad je to neminovno. Prijateljica mi katkad kaže da joj tjedan dana uoči premijere neke predstave djelujem kao vjeverica na kofei­nu, ponekad je to jače od mene i živim svoj posao, ali njemu to ne smeta. Štoviše, kako je on stručnjak za brandove, naučio me puno toga što mogu iskoristiti za svoj posao. Nisam to napravila, ali to je jedna sasvim druga tema. CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U TJEDNIKU STORY Razgovarala Jadranka Tomić Fotografije Dražen Kokorić Styling Lea Krpan Šminka Sanja Agić Zahvaljujemo restoranu People’s na ustupljenom prostoru