Danas je teško sresti nekoga tko će reći da je zadovoljan, sretan, ispunjen, nekoga tko se ne žali ni na što, nego živi onako kao što to želi... No Sven Medvešek uvjerit će vas da takvi ljudi doista posto­je. Neopterećen, opušten, pristupačan... prvi su dojmovi koje ostavlja taj zagrebački glumac. O njegovu talentu nije potrebno puno govoriti. Dovoljno je spo­menuti njegovu dugoročnost na našoj glumačkoj sceni. Iza njega je zavidan broj zapaženih kazališnih komada, naslova, uloga...

U filmu ‘The Show Must Go On’, koji je prošli tjedan imao zagrebačku premijeru, tumači jednu od glavnih uloga i o tom angažmanu priča s toliko žara. Među ostalim, zanimljivo je da njegovu bivšu suprugu na velikom platnu tumači glumica Nataša Dorčić s kojom je bio u braku i s kojom ima troje djece, sinove Tomu (14) i Tita Ema­nuela (11) te kćer Rozu (12). Uz tri mala nasljednika, ponosan je otac i najmlađe kćerkice Jage, koju je dobio iz ljubavi s kostimografkinjom Martinom Franić. Za njega su djeca izvori iz kojih crpi beskrajno puno pozitivne energije. Najsretniji je, priča, u prirodi, s dje­com, životinjama... Puno je toga što ga usrećuje, no nailazio je on tijekom života i na prepreke, nije uvijek bilo lako. I o tome iskreno govori. A progovorio je i o ljubavi, ženama, odgoju, željama, sebi... Intervjue ne daje često, ali kad se na to odluči, zahvalan je i vrlo zanimljiv sugovornik. Kad smo ga pitali kako bi se ukratko opisao, rekao je: “Sit i gasit, sit u smislu da nisam ničega gladan, zadovoljan sam, kao da me Bog voli. Imam sve, imam mir i moram to čuvati.” Story: Radnja filma ‘The Show Must Go On’ odvija se sedam godina nakon ulaska Hrvatske u EU, prikazuje se neka nova generacija... Kako biste objasnili novu generaciju ljudi, što se promijenilo otkako ste vi proživljavali mladost? Možda bi nesigurnost bila ključni pojam. Kad sam išao u srednju primjenjenu školu, dva tjedna sjedio sam u klupi i shvatio da mi je previše spor ritam i trenutačno sam se vratio u V. gimnaziju. Sjećam se kako mi je razrednica rekla da nema mjesta, a ja njoj da ću od kuće donijeti stolac, na što je pristala ako mi to ravnatelj dopusti. Otišao sam do njega, rekao da mi je razrednica dopustila i naposljetku sam bio upisan u imenik iza slova Ž. Danas su djeca nesigurnija. S druge strane, oduševljavaju me mladi ljudi poput Nevija Marasovića i Jurja Lerotića čiji bih film ‘Mater’ volio pokazivati prijateljima nakon ukusne večere i da mi bude kao odgojni faktor djeci. Naime, oba filma posjeduju moralnu crtu koja me iznenađuje. U ovom materijalističkom svijetu u kojem je glavno geslo ‘uzmi novac i bježi’, ti se mladi ljudi brinu o čovjekovoj duši. Mislim da to lagano isplovljava na površinu. Story: Doživljavate li razvod kao svoj poraz? Na neki način. Jedna pjesma kaže - nešto smo htjeli, nešto smo pokušali. Možda je u životu važnije naučiti podnijeti poraz nego izvoljevati pobjedu. To je isto lijepo rečeno u filmu ‘Svi smo pobjednici’. Što je zapravo najvažnije? Pobijediti sebe i svoje želje. Uvijek nešto želimo, a netko viši od nas valj­da zna što je dobro. Story: U kakvom ste odnosu s bivšom partnericom i majkom vaše kće­ri Jage, Martinom Franić? Isto u vrlo dobrom. Story: Vjerujete li i dalje u brak? Što je najbolje, vjerujem i jako mi je lijepo vidjeti ljude koji ga uspiju održati. Story: Nadate li se da ćete opet pred oltar? Teško je to za mene. Mislim, otvoren sam za sve, ali imam četvero djece. Ako za svakog odvojim po jedan dan u tjednu, to su četiri dana, ako odvojim jedan dan za sebe, budućoj ženi ili djevojci mogu obećati možda jedan dan u tjednu. Ne znam koja bi se time zadovoljila. CIJELI INTERVIEW SA SVENOM MEDVEŠEKOM PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY Razgovarala Vedrana Čarapović Fotografije Tomislav Može