Glazbenica se tom prigodom za našu naslovnicu fotografirala naga u stilu brojnih svjetskih zvijezda, a dio prihoda od ovog broja Storyja namijenjen je Udruzi Sve za nju! i centru za psihološku pomoć žena oboljelih od te zloćudne bolesti.

Prema uzoru na svjetska glazbena i umjetnička imena, koja su svoje ime, lice ali i tijelo, koristila u akcijama borbe protiv raka dojke, glazbenica Nina Badrić priključila se Storyjevoj akciji Želim svijet uz tebe. Nedavno je bivša spajsica Mel B pozirala naga za časopis Cosmopolitan kako bi promovirala novu kampanju za prevenciju raka dojke, a isto je napravila i mlada britanska glumica Jorgie Porter. Godine 1993., pak, za časopis Rolling Stone razgolitila se Janet Jackson. A na popisu svjetskih i domaćih zvijezda od danas je i Nina Badrić.

Story: Je li vam se bilo teško odlučiti na ovo snimanje?

Za mene ovo snimanje predstavlja veliku čast i sretna sam što sudjelujem u ovoj kampanji. Moj je stav već dugi niz godina isti: osobe koje su prepoznate u javnosti trebale bi maksimalno svoje ime i utjecaj koristiti u dobre svrhe.

Story: Na koji ste način spoznali važnost redovitih kontrola, putem medija ili u obiteljskom ozračju?

S obzirom na to da smo tri kćeri, rano je u obitelji počelo educiranje o obaveznim pregledima kao što je redovit odlazak kod ginekologa te pregledi dojki. A i putem medija, koji su u posljednjih nekoliko godina sjajni edukatori, mnogo sam doznala i sama. Danas to doista ne bi trebao biti tabu, pogotovo sve što ima veze s prevencijom, liječenjem, odnosno zdravljem.

Story: Kakva su vaša iskustva s tom bolešću, poznajete li nekog tko se borio s rakom dojke?

Nažalost, poznajem mnoge žene koje još vode borbu protiv te opake bolesti. Bila sam i u Udruzi Sve za nju! i družila se s nekima od njih. Po­tresle su me njihove priče, a te su žene ujedno postale moji uzori. Fas­ciniraju me njihova hrabrost i vjera. Svi mi svakodnevno zaboravljamo da je zdravlje sve što nam treba. Zdrav čovjek ima tisuće želja, bolestan samo jednu.

Story: Odlazite li redovito na preglede grudi?

Pregledavam se sama, pogotovo dok se tuširam, ali odlazim i na redovite preglede kod liječnika. Ipak je stručan pregled važniji.

Story: Sami se pregledavate? Tko vas je tomu podučio?

Liječnica kod koje odlazim na preglede podučila me kako sama obaviti pregled.

Story: Koliko pozornosti posvećujete zdravlju općenito?

Iskreno, vjerojatno bih trebala biti pažljivija prema svome zdravlju, no posao kojim se bavim doveo me u mnogo neplaniranih situacija, poput pjevanja s temperaturom od 40 stupnjeva, snimanje spotova na minus 10 i mnoge druge. Sve to ostavi trag na neki način, no trudim se vježbati kada god mogu, zdravo se hraniti i rješavati svega što nije dobro za mene. Ipak, nekako vjerujem da up­ravo stres najviše uzrokuje bolesti.

Story: Jeste li ponekad hipohondar, pa trčite liječniku onda kad i nije potrebno?

Jedna sam od onih osoba koje trebate tjerati da idu liječniku. Meni je uvijek dobro i bit će mi bolje. Tek kad legnem u krevet i ako se doista ne mogu pomaknuti, onda odlazim liječniku. Doru sam odradila pod tri injekcije, a glasnice su mi bile potpuno načete. Dr. Večerina koja me poslije operirala, nazvala me i rekla da se tresla od panike kako ću ja to izdržati. Izdržala jesam, no to iskustvo nikada više ne bih ponovila. Bilo je to golemo mučenje za mene.

Story: Kakvi ste kad ste bolesni?

Disciplinirana. Možda pomalo i djetinjasto uživam u pažnji koju mi daruju svi oko mene. Rijetko sam kod kuće pa kad sam bolesna, volim to što se u svome domu i u miru mogu odmoriti. Naravno, ne volim kad sam bolesna, taj osjećaj nemoći koji prati takva stanja.

Story: Nedavno ste operirali glasnice. Jeste li i tada bili disciplinirana pacijentica?

Moram priznati da je operacija glasnica bila za mene veliki šok. Nikako nisam mogla prihvatiti činjenicu da nešto nije u redu s mojim glasom koji me sve ove godine fantastično služio. Nekako sam odgađala taj čin dokle god sam mogla. Mislila sam i tješila se da će biti ipak bolje. No postajalo je sve gore i operacija je bila neizbježna. Bila sam maksimalno disciplinirana u svome oporavku i radila sam sve ono što mi je dr. Večerina rekla.

Story: Jeste li razgovarali i kad to niste smjeli? Kako ste komunicirali s članovima obitelji?

Hoćete li mi vjerovati ako vam kažem da je to bilo najljepših 15 dana u mome životu? Istinski sam uživala u šutnji. Puno toga čujete kada stvarno slušate ljude, kada ne možete govoriti i prisiljeni ste čuti. To je bilo višestruko iskustvo za mene i na neki sam način blagoslovljena što sam to proživjela. Nije svako zlo za zlo. Tih mjesec dana bila sam prisiljena stati i okrenuti se sebi, posvetiti vrijeme sebi i svome oporavku. Imala sam ploču s kredom po kojoj sam pisala i tako komunicirala s ukućanima.

Story: Ove ste godine napunili 40. Jesu li vam danas prioriteti drukčije posloženi?

Sve se drukčije posložilo, stvari sjedaju na svoje mjesto same od sebe. Ali čvrsto sjedaju, ako me razumijete? Odlučnija sam, opuštenija nego što sam ikad prije bila. Sada istinski znam uživati u svakom trenutku bez ikakvoga grča da nešto moram. Mislim da tek sada počinjem istinski uživati u svemu što život nosi. Osjećam se odlično, a zabavljam se bolje nego prije.

Story: U čemu posebno uživate?

U svemu. U tome što sam svoju karijeru čvrsto postavila na zdravim temeljima. Gradim je kroz glazbu, ne kroz skandale koji su danas gotovo svakodnevni put mnogih. Radim koliko želim, više ne trčim i ne jurim za koncertima, uspjehom, novcem i sada znam stati pa se malo i odmoriti te sebi priuštiti neke mirnije dane. Živim jednostavnim i normalnim životom. Uređujem s puno pažnje stan na Hvaru, gdje se vidim u budućnosti. Volim more i svaki slobodan trenutak trčim da mu budem blizu. Uz more pronalazim mir. Imam prekrasne prijatelje koje čuvam i koji čuvaju mene. Moji su prijatelji jednostavni ljudi s kojima se družim godinama.

Story: Traju li i danas noćni izlasci do zore ili vam se to više baš i ne da?

Rijetko izlazim jer sam stalno na putu. Moji su koncerti postali moji najbolji provodi i zapravo jedini izlasci. No u posljednjih nekoliko mjeseci zalomili su se i neki odlični tulumi sa starom ekipom. Volim otići u Pepermint jer se ondje mogu isplesati uz genijalnu glazbu. No ipak sam više tip za večere i duga hedonistička druženja uz dobru klopu i fina vina.

Story: Ipak, nedavno ste otkrili da ste bili meta uspavanih susjeda koje je vaša glazba probudila dok ste u sitne sate sestrama Husar puštali nove pjesme?

To je bio izlazak za pamćenje. Sa sestrama Husar uvijek se nađem na nekoj mirnoj večerici, koja se uvijek pretvori u maturalac. Mi se umjetnici lako zanesemo glazbom, pa smo tako i nas tri poslije ponoći sjele u moj auto i preslušavale moj novi album. Volim ih pitati za miš­ljenje jer ih iznimno poštujem. Na­ravno, bilo je kasno, a muzika glasna, pa smo probudile neke dobre ljude koji spavaju radnim danom.

Story: Kako se dogodila ljubav između vas i Twittera?

To je bila ljubav na prvi tweet! Volim biti na Twitteru jer sam tako u izravnoj komunikaciji sa svojim fanovima. Ondje mi kažu sve ono što im se sviđa ili ne, što bih mogla bolje napraviti ili im se jednostavno javim svaki dan te ekskluzivno podijelim s njima svoje poslovne ili privatne misli, uspjehe, dileme i stavove.

Story: Smeta li vam kad privatne fotografije s Twittera ugledate u novinama?

Da. Nisam na Twitteru da bih bila slavnija. Ako izvučete iz konteksta samo jednu rečenicu, onda vas čitaju pogrešno, da ne kažem da ispadam glupa, a sebe smatram pametnom ženom. Moj broj followersa je popriličan. U bivšoj Jugoslaviji četvrta sam javna osoba koju najviše ljudi prati. To je super. Znači da mi ljudi vjeruju i rado me čitaju preko Twit­tera. No ne mogu spriječiti da pojedini mediji prenose moje tweetove.