Velike vrućine i sve češće i duge suše narušavaju ionako krhku ravnotežu života u ovoj afričkoj pustinji, najvećem prostranstvu neprekidnog pijeska na svijetu.
Uz akualnu naslovnu temu pogledajte i reportažu o jedinstvenim, osebujnim staklenim žabama; o pokušaju spašavanja floridskih puma; o tradicionalnim ovčarskim migracijama u gruzijskoj Tušetiji, te o znamenitom mađarskom jezeru Balatonu...

National Geographic novi broj
Jaime Culebras 

Kalahari na rubu opstanka
Thomas P. Peschak Kalahari na rubu opstanka

Floridske pume
Carlton Ward Jr. Floridske pume


Svoje radove za rubriku "Vaša fotografija" šaljite na info@nationalgeographic.com.hr , a ukoliko se pretplatite na ovaj popularnoznanstveni magazin , uz jedan broj gratis darovat ćemo vam vrijedan i zdrav poklon-paket Solane Nin koji sadrži sol s dalmatinskim začinima, kekse lavande s cvijetom soli, staklenku cvijeta soli i mirisnu sol za kupanje s lavandom.

Uživajte u novom broju National Geographic Hrvatska, a u nastavku vam donosimo i riječ glavnog urednika Hrvoja Prćića o kolovoškom broju.

Kažu da je ovca jedna od prvih pripitomljenih domaćih životinja, a ovčarstvo je i danas jedna od najvažnijih stočarskih grana na svim kontinentima osim Antarktike. I u Hrvatskoj je ono važno iako smo s oko milijun i 200 tisuća grla 1961. godine spali na nešto više od 600.000 grla danas, a imamo savršene i neiskorištene pašnjake. Nemamo ni pastira, iako je, nađoh, početna plaća šest i pol tisuća kuna uz osigurane smještaj i hranu, pa ih uvozimo i s Dalekog istoka. Dok sam bio gimnazijalac, jedno smo ljeto prijatelj i ja mjesec dana živjeli s jednim ovčarom u stanu, katunu na brdu kod Vitkovića u BiH. Bilo je fantastično. Nekoliko malih pasa, rekao bih hrvatskih ovčara, kontroliralo je stado od oko 150 ovaca, a šest grdosija šarplaninaca bili su «tjelohranitelji» za tjeranje vukova. Kad smo stigli šljunčanim puteljkom, dvojica su stajali kao brana. Ali kad smo prešli zamišljenu crtu njihove kontrole, znakovito su zarežali. Korak natrag i opet je bilo sve u redu. Počeli smo vikati za najavu pa se iz daljine čuo zvižduk i odmah su odjurili. Nakon toga prvog straha sprijateljili smo se s njima. Kamionet je dolazio po mlijeko, a mi smo spavali s ovcama i radili sve što treba te uživali na planini. Ovce su pasle, blejale i plandovale, a mi se čudili kako pastir svaku od njih prepoznaje. Nama su sve bile iste i tek smo pred kraj počeli uočavati razlike. Mislim da mi je to bilo jedno od najboljih ljetovanja, iako neko vrijeme nakon toga nisam htio ni pogledati ovčji sir i mlijeko. Trebam li reći da janjetinu gore nismo jeli?! Inače, ovce su ljeto provodile na planini, a u jesen je slijedila seoba na donje pašnjake. Žao mi je što nikad nisam prošao taj put, bilo bi to sjajno iskustvo.

National Geographic novi broj
AMZ