'Koronakriza je i kriza dječjih prava'

Prije nego što je 2017. godine imenovana pravobraniteljicom za djecu, Helenca Pirnat Dragičević niz je godina obavljala iznimno zahtjevne i odgovorne poslove u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Upravo ju je rad na predmetima iz područja kaznenopravne problematike zaštite djece i maloljetnika potaknuo da se više posveti zaštiti najmlađih članova našega društva - djece. Od početka mandata pravobraniteljice diplomiranoj su pravnici zaštita i interes djece prvi na popisu radnih zadataka. Kada govori o svom području djelovanja, ova svestrana 55-godišnjakinja ne može izdvojiti jednu stvar koja je posebno važna jer, kako kaže, kada je riječ o djeci, sve je podjednako važno. Ponosna je na donošenje prvog Dječjeg proračuna za razdoblje od 2019. do 2021., odličnu suradnju s Mrežom mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu te pojačan interes mladih ljudi za pitanje prava djece i njihov sveopći boljitak. Posljednjih se tjedana pravobraniteljica za djecu intenzivno zalaže za zaštitu dječjih prava u vezi s donesenom zabranom te ograničenjem posjeta i boravka roditelja uz djecu na bolničkom liječenju, što su nadležna tijela uvela kao epidemiološku mjeru. Koji je odgovor dobila iz Ministarstva zdravstva na upućene preporuke vezane uz to pitanje, poslane još u travnju, Helenca je pojasnila u intervjuu, a obrazložila je i što o spornom pitanju piše u Konvenciji o pravima djeteta.

Story: Što piše u Konvenciji o pravima djeteta kad je riječ o tom spornom pitanju?

UN-ova konvencija djetetu jamči pravo na najvišu moguću razinu zdravlja te korištenje olakšica za ozdravljenje i oporavak. Osim toga, njome se nalaže da prilikom donošenja odluka koje se odnose na djecu njihov najbolji interes uvijek mora biti na prvome mjestu. Dakle, treba početi od pitanja kako unatoč koronakrizi djetetu osigurati pravo na roditelja jer je njegova podrška važna i ljekovita za njega.

Story: Poznato je da ste još u travnju poslali preporuke Ministarstvu zdravstva pozivajući na donošenje smjernica za određivanje pravila u svim zdravstvenim ustanovama vezano uz posjete i boravak roditelja uz malu djecu u bolnici u vrijeme epidemije uzrokovanje virusom COVID-19. Kakav ste odgovor dobili, jeste li uspjeli ostvariti željenu suradnju?

U vrijeme kada smo pozvali na izradu suvremenih stručno utemeljenih smjernica, a tada se u Hrvatskoj počeo smanjivati broj zaraženih, iz Ministarstva su nam odgovorili da će se boravak roditelja uz djecu u bolnici omogućiti u najvećoj mogućoj mjeri. Nažalost, kada se epidemiološka situacija pogoršala, obavijestili su nas o vraćanju ograničenja i zabrana, a zatim i o određivanju 15-minutnih posjeta djeci. Dakle, u ovom se području nastavljamo boriti za zaštitu dječjih prava.

Story: S kojim se još poteškoćama susreću roditelji djece smještene u bolnicama, trudnice i buduće majke? Što im dodatno otežava njihovu ionako tešku situaciju? O čemu vas obavještavaju?

Primili smo i pritužbe koje se odnose na onemogućavanje boravka roditelja uz djecu ili posjeta djeci sa srčanim manama, čak ni prije operacija čiji je ishod neizvjestan, kao i na onemogućeno dojenje djeteta u bolnici te na neostvarivanje patronažne zdravstvene skrbi u kući novorođenčeta. Bilo je i pritužbi zbog nemogućnosti boravka očeva uz majke pri porođaju.

Story: Europska mreža pravobranitelja za djecu - ENOC, u suradnji s UNICEF-om, detaljno je iznijela izazove s kojima se susreću pravobraniteljske institucije za zaštitu prava djece u uvjetima pandemije izazvane koronavirusom. Do kojih ste zaključaka došli, koji su bili najveći izazovi u radu u ovo nemilo vrijeme koronakrize?

Najizazovnije je bilo preorijentirati se na online komunikaciju - s djecom, roditeljima, institucijama, stručnjacima - a da se pritom održe temeljne funkcije praćenja, promicanja i zaštite dječjih prava. Najveća je teškoća nemogućnost pristupa djeci na terenu i susreta s grupama djece u našim uredima. Upravo iz ustanova koje rade s djecom pravobranitelji dobivaju signale o dječjim problemima - od učitelja, liječnika, odgojitelja, socijalnih radnika, a taj dio informacija sada izostaje ili je smanjen. Zatvaranje vrtića, škola i centara za djecu često je značilo i ‘zatvaranje’ djece isključivo u okvire obitelji, što može voditi snižavanju razine njihove zaštite. I to je jedan od razloga zašto su UNICEF-ovi istraživači upozorili da je koronakriza ujedno i kriza dječjih prava.

Story: Prošle godine obilježena je 30. obljetnica Konvencije o pravima djeteta. Tim je povodom u Hrvatskom saboru održana sjednica djece, mladih i saborskih zastupnika radi promicanja sudjelovanja djece i mladih u donošenju odluka koje utječu na njihov život. Koliko su djeca zainteresirana za takvu vrstu suradnje i nadzora nad vlastitim pravima?

U Hrvatski sabor tada su došla djeca koja se i inače aktivno bore za dječja prava - na dječjim forumima, u dječjim vijećima u gradovima i općinama, našoj Mreži mladih savjetnika te UNICEF-ovu Savjetodavnom odboru za dječju participaciju. Koliko su djeca zainteresirana za to, doznajemo kad ih iskreno i zainteresirano pozovemo da govore o problemima i rješenjima, primjerice, u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, borbi protiv siromaštva... Kad vide da ih odrasli doista slušaju i ozbiljno razmatraju njihove prijedloge, tada se djeca stvarno žele uključiti.

Story: U 2019. godini dobili smo nešto jasniji pokazatelj koliko Republika Hrvatska ulaže u djecu na nacionalnoj razini. Naime, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku objavilo je prvi Dječji proračun za razdoblje od 2019. do 2021. godine. Kažete da je to važan prvi korak u analizi i praćenju učinkovitosti ulaganja u djecu.

Upravo je Ured pravobraniteljice za djecu još od 2006. uporno pozivao na donošenje Dječjeg proračuna i ta je naša preporuka napokon prihvaćena. To je važan korak, ali tek smo na početku dugog puta. Cilj je jamčiti određenu razinu potrebnih sredstava za ostvarivanje prava djece, kako se ne bi događalo da se u kriznim vremenima štedi i poseže za restrikcijama - upravo na štetu djece - u državnom i lokalnim proračunima.

Story: Samo prošle godine postupili ste na osnovi 1741 prijave kršenja pojedinačnih prava djece. Najviše tih prijava odnosilo se na obrazovna prava (391), ostvarivanje roditeljske skrbi (340), nasilje nad djecom i zanemarivanje djece (281), zdravstvena prava (137) te pravo na sigurnost i zaštitu (130). Koliko su se povrede prava djece od početka vašeg mandata mijenjale?

Najizraženiji je porast prijava povreda obrazovnih prava, i to dijelom zbog pojačane osjetljivosti na slabosti u sustavu i bolje osviještenosti o pravima djece s teškoćama u razvoju. Prošle je godine brojne prijave dodatno potaknuo dugotrajni štrajk u školama.

Story: Nerijetko se zna dogoditi da vas kontaktiraju i sama djeca te ukažu na određene povrede njihovih prava. O kojim je povredama najčešće riječ?

Djeca nam se žale, primjerice, na nepravedno ocjenjivanje i neprofesionalno ponašanje djelatnika škole, zanemarivanje njihovih interesa tijekom štrajka u školama, roditelje koji ne plaćaju njihovo uzdržavanje, odluku centra za socijalnu skrb o izdvajanju djeteta iz obitelji, uvjete u udomiteljskoj obitelji i slično. Bilo je i pritužbi na sukobe s roditeljima u vezi s raspolaganjem novcem od djetetovih stipendija i nagrada.

Story: Tijekom pandemije uzrokovane virusom COVID-19 brojne zemlje isticale su porast nasilja u obitelji. Kakvi su vaši pokazatelji za Republiku Hrvatsku?

Zasad nemamo podataka koji bi upućivali na porast nasilja nad djecom u obitelji, ali bojim se da nam suočavanje s tim problemom tek slijedi. Nasilje u obitelji i inače prečesto ostaje skriveno ‘iza vrata’. U situaciji kad djeca ne idu u školu i manje kontaktiraju s drugim službama još je teže prepoznati koje dijete treba pomoć jer djeca nemaju pristup osobi kojoj bi se mogla povjeriti i zatražiti pomoć. Potrebno je mnogo hrabrosti da bi se dijete obratilo Hrabrom telefonu ili nekom drugom savjetovalištu.

Story: Nerijetko ističete važnost poštovanja etičkih smjernica te načela za etičko izvještavanje o djeci. Na što posebno upozoravate?

Uvijek apeliram na novinare da unaprijed razmisle kako će objavljena vijest utjecati na dijete; hoće li ga uznemiriti, izložiti pritisku, neugodnostima, poruzi ili opasnosti. Zato je jako važno uvijek štititi privatnost i dostojanstvo djeteta kad se o njemu piše. Nije dovoljno samo prikriti djetetovo ime i zamagliti lik na fotografiji; nužno je zaštititi i druge podatke koji otkrivaju njegov identitet - mjesto stanovanja, školu, detalje o obitelji… Važno je imati na umu da roditeljska suglasnost za objavu nije uvijek u interesu djeteta i da je djetetova dobrobit iznad interesa javnosti.

Story: Iznimno ste ponosni na suradnju s Mrežom mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu. O čemu je riječ?

Doista sam ponosna na njih jer njihovi su nam savjeti važan orijentir u radu. Riječ je o dvadesetak angažiranih mladih ljudi koji žele mijenjati svijet. Naši mladi savjetnici nude niz prijedloga: za reformu školstva i suvremeniju nastavu te prevenciju vršnjačkoga nasilja, o važnosti dječje participacije u društvu i odgovornosti poslovnog sektora za prava djece. Za jesen pripremaju prijedloge o tome kakva treba biti kvalitetna nastava na daljinu. Inače, svake tri godine biramo novi saziv MMS-a, a to su djeca u dobi od 12 do 17 godina koja se sama prijavljuju na naš natječaj.

Story: Prije nego što ste 2017. godine imenovani pravobraniteljicom za djecu, radili ste u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na brojnim zahtjevnim i iznimno odgovornim položajima. U kakvom vam je sjećanju ostalo to razdoblje karijere?

Cijeli radni vijek provela sam u pravosuđu u državnoodvjetničkoj instituciji na svim instancijama. Tijekom rada ubrzo sam osvijestila interes za predmete vezane uz djecu i mlade, bez obzira na to jesu li bili počinitelji ili žrtve kaznenih djela, kao najugroženiju i najranjiviju skupinu. Osim toga, to me razdoblje naučilo disciplini, svestranom stručnom promišljanju u rješavanju svakog pojedinačnog problema, ali i brzom donošenju odluka.

Story: Što smatrate najvećim postignućem u tom razdoblju karijere?

To je svakako rad na brojnim kaznenim predmetima na kojima smo pravosudnim postupkom uspjeli zaštititi djecu od različitih oblika nasilja. Radila sam na nekim vrlo teškim životnim pričama djece koja su bila žrtve gotovo nezamislivih ponašanja odraslih, uključujući i roditelje. Upravo su me bespomoćni pogled jednog seksualno zlostavljanog petogodišnjeg dječaka te želja da zaštitim njega i drugu djecu od takvih ponašanja potaknuli i motivirali da dođem do mjesta pravobraniteljice za djecu.

Story: I sami ste majka, i to dvojice sinova. Koje im vrijednosti nastojite prenijeti kako bi odrasli u dobre, poštene, kulturne, suosjećajne ljude?

Ponosna sam majka dvojice prekrasnih sinova. Želim ih pripremiti na to da ne postoji recept za sreću u životu i da je najvažnije pronaći svoj put. Nastojim im pokazati da je naša obitelj gnijezdo iz kojeg će poletjeti u svijet, ali se isto tako uvijek i vraćati. Jako mi je važno da shvate vrijednost znanja i poštenog rada, a također ih učim umjerenosti i strpljenju, disciplini te poštovanju sebe i drugih. Jedno od mojih pravila, zbog kojih se sinovi ponekad i našale na moj račun, jest da se sve situacije u životu trebaju rješavati mirnim razgovorom, pri čemu treba uvažavati različitosti i tuđa mišljenja. Nastojim ih naučiti da ne budu površni, da se znaju založiti za sebe, da budu odgovorni i uravnoteženi, ali i da imaju pravo na pogrešku.

Story: Što trenutačno radite?

U mom poslu ne postoji ‘trenutačno’ jer se neprestano bavim različitim temama koje se odnose na djecu. Svako je dijete ‘svemir’ s brojnim potrebama, a moja je odgovornost odgovoriti na sve izazove koji se pojave u zaštititi dobrobiti djece. Iako smo mislili da je borba protiv posljedica pandemije uzrokovane koronavirusom trenutačni izazov, pokazalo se da će ona još potrajati i zahtijevati nove odgovore. Svakodnevno se suočavamo s novim upitima, tragamo za odgovorima, apeliramo na odgovorne da vode računa o dobrobiti djece, upućujemo preporuke državnim tijelima i institucijama za bolju zaštitu dječjih prava. Želim istaknuti kako sve to radim s timom predanih suradnica i suradnika u našim uredima u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku.

Story: Po čemu biste voljeli biti upamćeni?

Voljela bi ostati upamćena po jačanju uloge djece u našem društvu, po zalaganju za to da se glas djece čuje i da ih se pita o stvarima koje se na njih odnose. A posebna mi je želja poboljšati zakonski okvir za zaštitu djece od svih oblika nasilja, i to donošenjem jedinstvenog propisa koji bi taj složeni problem obuhvatio u cjelini.