Educirana žena koja pruža informativnu, fizičku i emocionalnu podršku prije, tijekom i nakon porođaja naziva se doula. Riječ dolazi iz grčkog jezika i znači pomagačica, iskusna žena koja prenosi svoja znanja i pruža podršku budućim majkama u jednom od najemotivnijih životnih razdoblja. O tome kako doula može pomoći u trudnoći, tijekom i nakon porođaja te koliko su uopće tražene i prihvaćene u hrvatskom društvu, razgovarali smo sa 26-godišnjom Unom Pašić Gregović koja je kao pratnja na porođaju, ali kao i edukatorica, radila sa 60-ak žena. Otkrila nam je da buduće majke koje angažiraju doule imaju znatno manje komplikacija u trudnoći - rjeđe rađaju dijete niske porođajne težine, porođaji su brži, manji je broj carskih rezova te se osjećaju samouvjerenije i manje anksiozno nakon što rode. Početkom godine Una Pašić Gregović izdala je ‘Doulinu knjižicu o dojenju’ u online izdanju, a njezin najnoviji projekt vezan je uz afirmacijske kartice za trudnice koje je oslikala talentirana umjetnica Ana Tevšić Nauković. Iako vrlo mlada, Una je majka dvoipolgodišnjeg dječaka Zrina pa djeluje na osnovi vlastitog iskustva i tvrdi da su joj afirmacije neizmjerno pomogle u trudnoći.
Story: Kako ste došli na ideju osmišljavanja zanimljivih afirmacijskih kartica? Koja je bila vaša uloga, a koja Ane Tevšić Nauković?
Pozitivne afirmacije počela sam koristiti u svojoj trudnoći, a iako sam u početku bila skeptična, ispostavile su se kao moćan alat za moju psihu. Iako mi je trudnoća bila uredna, imala sam problema sa začećem, a okruživale su me samo negativne priče o trudnoći i porođaju. To me jako plašilo i stvaralo mi tjeskobu. U trenutku kada sam shvatila da se nikako ne mogu opustiti i da nisam prisutna u trudnoći, odlučila sam nešto poduzeti. Među ostalim stvarima koje sam isprobala bile su i pozitivne afirmacije koje su mi i poslije postale alat za pozitivno razmišljanje. Radeći kao doula često sam trudnicama preporučila pozitivne afirmacije, a neke su me klijentice i same iznenadile svojim već ispisanim afirmacijama. Tako je nastao popis stotinjak pozitivnih afirmacija koji sam koristila u radu. Zavidno sam gledala strane špilove karata s prekrasnim ilustracijama i s obzirom na to da sam vizualan tip, baš mi je bilo žao što toga nema u nas. Iako sam htjela naručiti koji špil zbog svog posla, a i za buduću trudnoću, poštarina bi često bila veća od samog špila i sve su bile na stranim jezicima. Tada mi je sinula ideja da napravim svoj špil i tako omogućim ovaj divan alat ženama s naših prostora. Odmah sam znala da želim tople boje i ženstvene, raznolike ilustracije. Prva osoba koja mi je pala na pamet za te ilustracije bila je čudesna Ana Tevšić Nauković, koja je nakon naše prve kave odmah shvatila što želim i neizmjerno mi je pomogla u realizaciji tog projekta.
Story: Kako afirmacijske karte utječu na trudnice?
Naše misli utječu na našu svakodnevicu. Utječu na to kako se osjećamo, kako doživljavamo određene probleme i kako se s njima nosimo. Utječu čak i na naše fizičko zdravlje. Mnogi od nas i sami su iskusili kako veliki stres, napetost, strah ili ljutnja rezultiraju bolovima u trbuhu, problemima s probavom, padom imuniteta i slično. U trudnoći su žene još podložnije tomu jer im je tijelo u posebnom, popularno zvanom - drugom stanju. Pozitivan stav može uvelike olakšati iskustvo trudnoće i dodatno ga uljepšati, što zapravo može pozitivno utjecati na porođaj i majčinstvo. Čitanje pomno biranih pozitivnih afirmacija svaki dan pomaže nam da preoblikujemo način na koji gledamo na trudnoću, svoje tijelo, svoju snagu i na svoju bebu. To nam pomaže da u trudnoću budemo pozitivnije, opuštenije, svjesnije i prisutnije.
Story: Početkom godine objavili ste i ilustriranu stručnu e-knjižicu o dojenju. Jesu li vam se majke javile nakon čitanja i koji im je vaš savjet posebno pomogao?
Digitalna knjižica o dojenju nadmašila je sva moja očekivanja. Prodana je u više od 250 primjeraka i dobila sam mnogo pozitivnih reakcija. Najdraži su mi komplimenti kada mi žene jave da su izbjegle sve zamke jer ih je moja knjiga unaprijed pripremila, bila im je glavni pokretač za dojenje, dala im je samopouzdanje, sigurnost i odlučnost da doje. No najdraže mi je kada kažu da bi moja knjižica trebala biti obavezno štivo i da se treba dijeliti u rodilištima. Jednom sam i dobila poruku da u sobi za babinjače četiri žene listaju moju knjižicu, svaka na svom uređaju. Savjeti o pravilnom hvatu, prevenciji mastitisa te tome kako dojenje i laktacija funkcioniraju, najvažniji su aspekti moje knjižice o dojenju.
Story: S kojim se zabludama o trudnoći najčešće susrećete?
Najviše se toga odnosi na porođaj i dojenje, ali i trudnoća ima niz popularnih mitova. Najpoznatiji je onaj da trudnica treba jesti za dvoje. To nikako nije ispravno. Iako je potreba za kalorijama nešto veća od uobičajene, to je zaista minimalno, a puno veći fokus trebao bi biti na kvaliteti nego na kvantiteti. Druge se zablude uglavnom odnose na bapske priče koje više služe za razonodu.
Story: Kada kažete da ste posvećeni holističkom pristupu majčinstvu, na što mislite?
Majčinstvo i holizam su dva životna aspekta koja su meni jako bliska i smatram da idu ruku pod ruku. Mi smo složena bića. Naše zdravlje ovisi o fizičkom zdravlju, prehrani, kretanju, psihičkom zdravlju, načinu nošenja sa stresom, mogućnosti otpuštanja i opuštanja. Svi su ti aspekti međusobno povezani i utječu jedan na drugi. Društvena smo bića i zajednica nam je potrebna da bismo rasli i napredovali. Tu je i aspekt duše i duševne dobrobiti. Nažalost, danas je u puno većem fokusu opipljivi uspjeh, što najčešće znači da su svi premoreni jer rade previše, ne mogu raspodijeliti poslove i uživati podršku zajednice. To se posebno odnosi na majke koje su tijekom povijesti bile najvažnije individue u zajednici, njihovo se zdravlje posebno cijenilo, a cijelo je ‘selo’ sudjelovalo u odgoju djeteta. Kako danas toga gotovo više nigdje nema, majke su često ostavljene na milost i nemilost situacije, gdje se njihovo fizičko, mentalno i društveno stanje stavlja u drugi (nerijetko i treći) plan. U takvim je situacijama iznimno teško pristupiti majčinstvu i odgoju djeteta na cjelovit način, gdje također uviđamo važnost djetetova fizičkog, društvenog i duševnog stanja. Zato kada govorim o holističkom pristupu majčinstvu, govorim o tome kako je važno da u trudnoći, na porođaju, nakon porođaja, tijekom dojenja i svega što dolazi poslije pristupimo tako da poštujemo svoje majčinske potrebe. Potrebu za pravilnom prehranom i suplementacijom, potrebu za kretanjem i tjelovježbom, potrebu za razgovorom i podrškom bližnjih i potrebu da tražimo pomoć kada je zatrebamo. Tek kada prema majkama pristupimo cjelovito, možemo i prema djeci, a naša je odgovornost djeci pružati ono najbolje.
Story: Što vas je potaknulo na to da postanete doula?
U vlastitoj trudnoći borila sam se s osjećajima straha i nervoze. Inače sam štreberica i obožavam znanje, uvijek učim i gutam knjige. Tako sam i u trudnoći odlučila nemir rješavati edukacijom, a u tom procesu učenja i istraživanja otkrila doule. Jako mi se svidio cijeli koncept, a kako sam i sama angažirala doulu, zaljubila sam se u taj posao i prije nego što sam ga počela raditi. U trudnoći sam se upisala na obuku za doule i znala da će me u tom smjeru život odvesti. Suprug me apsolutno podržao od prvog dana i to je jedina motivacija koja mi je bila potrebna.
Story: Kako se u Hrvatskoj postaje doula? Kako je tekao vaš put edukacije i kada ste počeli s tim?
Doula se postaje početnom obukom i kasnije po želji certifikacijom, čiji uvjeti ovise o organizaciji preko koje se obavlja certifikacija. Zapravo sam završila dvije obuke za porođajnu doulu, prvu internacionalnu DONA obuku u organizaciji Hrvatske udruge doula, a drugu regionalnu, B doula obuku u organizaciji Balkanske organizacije neovisnih doula (BOND). Poslije sam se odlučila za certifikaciju putem organizacije BOND i nakon godinu i pol ispunila sve uvjete te postala prva doula u Hrvatskoj s tom certifikacijom. Trenutačno mi je velika želja upisati obuku za postpartum doulu (iako već radim kao doula punog spektra), a znanje obogaćujem tečajevima aromaterapije, tretmana abdomena, tajlandske masaže i sličnim holističkim praksama. Prošle sam godina završila i obuku za savjetnicu za dojenje, a trenutačno sam u procesu certifikacije za internacionalnu porođajnu edukatoricu i nutricionističku savjetnicu za trudnoću, postpartum i uvođenje dohrane kod djece. Osim što volim učiti, mislim da se u radu kao doula moramo nastaviti educirati kako bismo najbolje podržali svoje klijentice.
Story: Koja je točno uloga doule na porođaju?
Osim pripreme na porođaj koji se odvija u samoj trudnoći, doula na porođaju je sve što ženi u tom trenutku može biti. Ponekad satima masiramo ženu kako bismo joj olakšali bolove i trudove. Ponekada razgovaramo, tješimo, podržavamo i dodajemo vodu ili prirodni napitak bogat elektrolitima. Ponekad pomažemo trudnicu u kretanju. Ponekad radimo sve to i još više. A ponekad smo samo tamo, tihe i nečujne, da rodilja zna da smo tu ako bilo što zatreba. Sve ovisi o ženi, njezinim željama i potrebama. Često je ženi dovoljno da je uz nju smirena, staložena, opuštena osoba kojoj vjeruju, uz koju se pripremala i koja je to sve već proživjela. No postoje i situacije kada je potrebno izvući cijeli arsenal znanja, vještina i tehnika za olakšavanje porođaja. Većina nas ima iste osnovne tehnike, ali ovisno o tome u kojem nas je smjeru edukacija odvela, tu nam se vještine razlikuju. Veliki sam fan masaže, pritiska i aromaterapije, ali uvijek se prilagodim ženinim potrebama. Često imamo i ulogu da ženi objasnimo neke stvari koje joj u tom trenutku možda nisu jasne, a mirna komunikacija puna povjerenja jako puno znači.
Story: Što nakon porođaja? Kako tada radite sa ženama? Razgovarate li uživo i posjećujete li ih ili se komunikacija događa preko telefona?
Nakon porođaja žene najčešće posjetim dva puta (ako je potrebno i više), a između tog čujemo se, naravno, i telefonski. Tada pomažem toplim i hranjivim obrokom, posebnom i sigurnom mješavinom čaja, nježnom masažom i uspostavom dojenja. Tu sam za mamu u kojem je god obliku to njoj potrebno. Ponekad je to samo razgovor, osoba s kojom majka može prepričati iskustvo porođaja, kako se sada osjeća, što joj je potrebno... Ponekad su to pokazivanje kako se masira trbuščić bebice, osnove baby handlinga, osnove nošenja u elastičnoj marami. U poslijeporođajnom razdoblju cilj nam je njegovati i podržati ženu kako bi joj to vrijeme bilo što lakše i kako bi se što bolje oporavila.
Story: Do sada ste bili doula 60-ak žena. Je li to zanimanje sve popularnije u nas te uviđaju li i zdravstveni radnici vašu ulogu?
Da, ako računamo sve aspekte mog rada, ne samo kao pratnja na porođaju nego i edukacija, priprema, postpartum i ostalo, već sam i prešla 60 žena. Zanimanje je kod nas definitivno sve popularnije, čak bih rekla da žene sve više traže doule, ali nas i dalje nema dovoljno. Posebno nas nedostaje u južnoj Dalmaciji i Slavoniji. Nadam se da će se porastom potražnje i više žena odlučiti na to predivno zvanje te da ćemo tako moći podržati što više žena u Hrvatskoj, a time i mijenjati pogled društva na trudnoću, porođaj i babinje.
To mi je bila jedna od najboljih odluka i u svakoj idućoj trudnoći sigurno bih jednako postupila
Story: Gdje češće idete na porođaje - u rodilišta ili kuće? Medicinski asistirani kućni porođaji u Hrvatskoj su legalni. Koliko se žena, prema vašem iskustvu, odlučuje za tu varijantu?
Češće idem u rodilišta jer se žene za njih više opredjeljuju. U posljednjih godinu dana, s obzirom na pandemijske mjere, najčešće pratim ženu do samog rodilišta, a kod kuće s njom odrađujem prve faze trudova. Porođaji kod kuće u nas su dopušteni, ali ne i regulirani kao što je to slučaj u većini razvijenih zemalja svijeta. Dakle, nije zabranjen, ali nije ni omogućen. U inozemstvu je dovoljna prisutnost primalje, nije potreban liječnik, jer kandidatkinje za kućne porođaje moraju biti isključivo žene s niskorizičnom, zdravom trudnoćom. Na porođaje kod kuće u Hrvatskoj ne smije dolaziti primalja iz Hrvatske (hrvatskim primaljama nije omogućen rad izvan rodilišta), ali može primalja iz inozemstva, pa su to najčešće one iz Austrije, Slovenije i Italije. Nažalost, to ostavlja veliku rupu u sustavu pa se žene koje žele roditi kod kuće ne mogu jednostavno organizirati jer su predaleko ili si to ne mogu priuštiti. U posljednjih nekoliko godina porastao je broj porođaja kod kuće, pogotovo tijekom pandemije, pa bi bilo logično da idemo ka regulaciji kućnih porođaja jer bi to ženama omogućilo više opcija te olakšalo pritisak na sama rodilišta.
Story: Postali ste majka sa 23 godine. Jeste li imali doulu na porođaju?
Jesam, imala sam doulu tijekom trudnoće, na samom porođaju i u postpartumu. To mi je bila jedna od najboljih odluka i u svakoj idućoj trudnoći sigurno bih jednako postupila.
Story: U društvu postoje tabui o kojima se ne razgovara, poput spontanih pobačaja i seksualnih trauma koje ženama otežavaju porođaj. Razgovarate li o tome sa svojim klijenticama te kako im pomažete prebroditi strahove?
Da, to su teme o kojim se nerado govori. Nažalost, jako su česte i stigmatizacijom tih događaja samo otežavamo ženama koje su to proživjele. Trudim se otvoreno razgovarati o tome sa svojim klijenticama, kao i stvoriti siguran prostor za razgovor o tim temama. Obje teme mogu izazvati strahove koji se pojavljuju u trudnoću ili na porođaju i zato je zaista važno imati pokraj sebe osobu koja je toga svjesna, koja ne osuđujuće i pritom je beskompromisna podrška. U slučaju prijašnjih ili trenutačnih spontanih važno je da žena ne krivi sebe i svoje tijelo te da ženi damo priliku da iskusi svoju bol i tugu. Tada često, uz razgovor, osmislimo neki mali ritual ili ceremoniju, primjerice pisanje pisma bebi, da žena može lakše izraziti svoje emocije i na neki način odati počast svom djetetu. U slučajevima seksualnih trauma osjećam se dužnom naglasiti ženama da se one ponekad znaju vratiti tijekom porođaja, kada smo posebno ranjive. Zato je važno osvijestiti i raditi na tome ili barem biti svjestan da možeš imati ulogu u porođaju. U tim situacijama zaista se trudim dati ženi do znanja da sa mnom ima potpuno siguran prostor sada i zauvijek i da sam tu za nju. Preporučim i rad sa psihoterapeutom te da se to upiše u plan porođaja ili da se komunicira s medicinskim osobljem, pogotovo ako ženi smetaju vaginalni pregledi, ideja anestezije i slično. To nikako nisu jednostavne teme, međutim potrebno je o njima razgovarati jer mogu utjecati na dobrobit trudnice, odnosno rodilje, a one za to nisu krive. Nažalost, u mom se radu često ispostavi neka prijašnja situacija seksualne traume, a i spontani pobačaji su češći nego što mislimo.
Story: Rođeni ste u Aleksandriji, jesu li vam roditelji podrijetlom iz Egipta i Hrvatske? Koji su vaši korijeni?
Roditelji su mi podrijetlom s cijelog Balkana. Moj djed je zbog posla s obitelji živio u Egiptu, pa su se vratili u Hrvatsku, ali je moj otac, također zbog posla, otišao u Egipat s mojom majkom i tada jednogodišnjom sestrom. U Aleksandriji smo se rodile moja druga sestra i ja, ondje smo proveli puno godina i velik dio mog djetinjstva. Iako nisam rodom iz Egipta, on je veliki dio mene i iznimno sam vezana uz tu zemlju, pogotovo uz moj rodni grad Aleksandriju. Trudimo se otići onamo svake godine, moj muž (koji me u Aleksandriji i zaprosio) i sin obožavaju Egipt, a ja se uvijek iznova veselim svojim prijateljima, hrani, kulturi i onom osjećaju da sam u svom drugom domu.