Lavoslav Torti (75) Nekad i sad Prije je život bio puno smireniji, ali i teži. Vladalo je veliko siromaštvo, no stres nije bio prisutan kao danas i živjelo se ležernije. Nismo se brinuli hoćemo li pronaći posao ili ne. Mogao je raditi tko god je htio. Mladi ljudi danas se često pitaju trebaju li uopće studirati jer se teško doazi do zaposlenja. Ima jako puno onih koji bez rada, na lagan način dolaze do novca, a i onih čija je životna egzistencija ozbiljno ugrožena. Danas najviše nedostaje morala, povjerenja i solidarnost među ljudima.

O ljubavi Prije je bilo puno manje ljubavi iz interesa. Šarm je bio presudan, a lijepo ponašanje je otvaralo sva vrata. Kad je netko bio duhovit, to je bila vrlina osvajanja. Moja supruga, svjetski poznata rukometašica Mara Torti, i ja zaljubili smo se, ne znam je li to bila ljubav na prvi pogled, ali bitno je bilo to što smo se karakterno jako dobro nado­pu­njavali. I tolerancija je u našem braku vrlo važan faktor. O životnim pobjedama i porazima Poraze sam stoički preživljavao. Bio sam svjestan da ne mogu ništa promijeniti pa sam pokušavao razmišljati pozitivno: sutra je novi dan i život teče dalje. Dok sam se bavio sportom, više sam se bojao onog   lošijeg nego boljeg od sebe. To mi je davalo snagu da uspijem pobijediti i bolje od sebe. Postignuti uspjesi i pobjede davali su mi jednu čvrstinu, tada sam bio motiviran i raslo mi je samopouzdanje. Svaki sam svoj uspjeh razumno prihvaćao i nikad nisam ponzio svojeg protivnika.
O životnom rastu Moj životni put bio je krivudav. Kao mladić bavio sam se konstruiranjem i izradom modela jedrilica, a uz oca koji je popravljao sve vrste satova naučio sam i taj zanimljiv, pedantan i jako zahtjevan zanat. Danas mi je to hobi. Uz sve to, bio sam i jako dobar sportaš. Bavio sam se atletikom i bio sam jedan od najbržih na sto metara, prvak, rekorder i reprezentativac. Proglašen sam seniorskim prvakom 1960. u Osijeku. Od 1975. do 2004. proveo sam na različitim diplomatskim funkcijama u Hrvatskom saboru. Najbriljantnije stvari u diplomaciji događaju se na neformalnim druženjima. O sitnicama koje život čine ljepšim Druženje je moj životni pokretač  jer ga smatram najbitnijim segmentom tolerancije i razumijevanja. O igri zvanoj život Život je jedan od najtežih borilačkih sportova.
Neva Šibel (82) Nekad i sad Čovjek nikad nije svjestan da je mlad. Život mi je bio puno ispunjeniji dok sam bila mlada. Radila sam. Bila sam krivični sudac i donijela sam gomile presuda. To nije bilo lako. Uživala sam u kazalištu, i danas često odlazim na predstave. Imala sam jako bogat društveni život. Vrijeme sam provodila s umjetnicima, glumcima, piscima, dirigentima... Često sam odlazila na razne proslave i uvijek bih se lijepo dotjerala. Danas uživam u kavi s prijateljicama, stalno pozivam goste, družim se i čitam. O životnom rastu Kao mala djevojčica učila sam svirati klavir. Jako sam voljela ples i često sam plesala po kući. Kao osmogodišnja djevojčica zavoljela sam balet pa su me roditelji upisali u školu klasičnog baleta u Splitu. Sjećam se svoje prve solističke uloge Pepeljuge u baletu “Trnoružica” zagrebačkog HNK. Na premjeri nisam plesala jer sam se udala. U šali znam reći da sam umjesto na pozornici završila u generalskoj loži, jer je moj suprug bio general Ivan Šibl. Stjecajem raznih okolnosti, tijekom života studirala sam jugoslavensku književnost i romanistiku, da bih na kraju diplomirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu i postala sutkinja Vrhovnoga suda. O ljubavi Nikad nisam hodala s dečkom u kojeg nisam bila zaljubljena. Moje su ljubavi uvijek bile iz umjetničkih krugova, sve do mog supruga. Šibl me je zaprosio kad sam imala 19 godina. S njim sam provela 40 godina, sve do njegove smrti.
O životnim pobjedama i porazima Dok sam se bavila baletom, preko dana sam trenirala, a po noći učila. Bila sam jako zaposlena i bilo mi je teško. Nisam imala vremena razmišljati o tome kako se osjećam. Sa 19 godina  postala sam majka, Moj sin Duško danas je slikar. Koliko je bilo lijepih, toliko je bilo i strašnih trenutaka. Teško mi je bilo nositi se sa suprugovim poslom, on je bio na stalnom političkom udaru, a s njim i ja. U našem životu vladala je konstantna napetost, ali izdržala sam jer sam snažna. O svojim uspjesima nisam imala vremena razmišljati, imala sam puno većih briga. Bilo me je teško pokoriti, uvijek sam imala svoje mišljenje.
O prioritetima i ambicijama Stalno se nečim bavim i jako se volim družiti. Često posjećujem izložbe i koncerte. Moj glavni cilj i interes je moj sin Duško. Sve bih dala za njega. O propuštenim prilikama Voljela bih da sam imala više djece. O sitnicama koje život čine ljepšim Umjetnost, lijepa predstava, balet, opera... Uspjeh mog djeteta. Uvijek su me u životu veselile male stvari koje su se dogodile sasvim slučajno. Sada svaki moj dan ima svoj ritual, odlazim s prijateljicama na kavu. Napisala: Una Zima Foografije: Matea Smolčić Senčar Make up: Seka Kožul