Najprestižniju nagradu Sarajevo Film Festivala, Počasno Srce Sarajeva, Isabelle Huppert primila je kao priznanje za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti. Naš suradnik Stjepan Hundić u novom izdanju magazina Storybook donosi ekskluzivan intervju s ovom legendarnom francuskom i europskom glumicom koja je debitirala 1971. godine ulogom u televizijskom filmu “Le Prussien” te u karijeri koja se bliži 50-godišnjici nanizala gotovo 140 uloga u filmovima velikih filmaša, među kojima se izdvajaju Claude Chabrol, Michael Haneke, Otto Preminger, Bertrand Tavernier, Jean-Luc Godard, Michael Cimino, Andrzej Wajda, Hal Hartley, François Ozon i Paul Verhoeven, dok od naslova snimljenih posljednjih godina svakako treba spomenuti “Učiteljicu klavira”, “8 žena”, “Ljubav”, “Bijeli materijal”, “Ja volim Huckabees”, “Glasnije od bombi”, “Sretan završetak”, “Ona”...

“Pogrešaka je bilo, ne možete baš uvijek donositi ispravne odluke. Ali ponosna sam na baš svaki film koji sam napravila. Znam da to zvuči malo pretenciozno, ali zaista je tako. Cijelu karijeru nastojim birati uloge zanimljivih žena i izbjegavati klišeje te mogu reći da sam sretna i zadovoljna glumica. Moj život je ispunjen”, kaže nam Isabelle Huppert na pitanje žali li zbog nekih odluka u svojoj karijeri te ima li filmova i uloga koje bi najradije zaboravila. U svojoj 66. godini i dalje izgleda mladoliko, puna energije, zavidna fizička izgleda i uvijek odmjerene elegancije.

Njezin prethodni film “Greta”, triler u režiji Neila Jordana, upravo se prikazuje u europskim i hrvatskim kinima, a najnoviji “Frankie”, drama redatelja Ire Sachsa, svjetsku je premijeru imao na ovogodišnjem 72. filmskom festivalu u Cannesu. Zanimljivo, to je bio čak dvadeset drugi film Isabelle Huppert koji se natjecao za prestižnu Zlatnu palmu.

Book:Vaš glumački talent nikad nije bio u pitanju, zbog toga ste danas jedna od najpoznatijih francuskih i europskih glumica, no morate li se i vi katkad boriti za glavne uloge?
Isabelle: Pa zapravo i ne. Mislim da imam dobar nos za dobre uloge, uvijek sam se oslanjala na svoj instinkt i rijetko me iznevjerio. Znam da zvuči jako jednostavno, ali meni je sve to nekako išlo od ruke. U većini slučajeva. Nitko nema savršenu karijeru, svi mi činimo i pogrešne korake i donosimo loše odluke.

Book:Uglavnom tumačite snažne i moćne žene, katkad opasne i zle, ali u svakom slučaju žene koje izazivaju strahopoštovanje. Doživljavaju li vas tako i u stvarnom životu?
Isabelle: Nadam se da ne. (smijeh) Znam zašto me to pitate, osim što sam glumica, s druge strane velikog ekrana ja sam i gledatelj i svjesna sam sugestivne moći filma koja na sve nas djeluje. Zato ljudi poistovjećuju filmski lik s glumcem, odnosno fikciju sa stvarnošću. Često to zaboravljam, a opet, i meni se to katkad dogodi kad upoznam neku glumicu ili glumca i shvatim koliko su različiti od likova koje tumače na filmu. Vjerujte mi, ne vidim se kao neku zlicu i opaku ženu. (smijeh)

Book:Mislite li da se položaj žena u filmskoj industriji i svijetu filma općenito poboljšao nakon razotkrivanja Harveyja Weinsteina i još nekih holivudskih moćnika te #metoo pokreta?
Isabelle: Sve što je #metoo pokret učinio trebalo je učiniti, sve što je naglas rečeno, trebalo je biti naglas rečeno. Doduše, to se sve trebalo dogoditi mnogo prije, predugo se čekalo, ali bolje ikad nego nikad. Možda su neke stvari pomalo i izmaknule kontroli, krenulo se u lov na vještice, bilo je i optužbi koje nisu bile utemeljene, ali bilo je potrebno podignuti glas. Mizoginija nije ništa novo, nažalost, oduvijek je bila dio našeg društva, i danas je tu i postojat će i nakon #metoo pokreta i svih akcija da se iskorijeni, ali svakako je situacija mnogo bolja nego prije. I ne govorim samo o Hollywoodu i šoubiznisu, mizoginija se događa u običnom svakodnevnom životu. I nisu samo muškarci krivci, i žene mogu biti mizogine. Žene mogu biti jako okrutne prema drugim ženama.

Intervju u cijelosti možete pronaći u aktualnom tiskanom izdanju lifestyle magazina Storybook.