Ana je u vrtiću naučila da mnogo djece ima mamu i tatu. Ali teta joj je objasnila da kad imaš tatu i tatu ili mamu i mamu, tvoja je obitelj dugina obitelj... - ulomak je to iz slikovnice “Moja dugina obitelj” autora teksta Ive Šegote u nakladi udruge Dugina obitelj.

I dok u slikovnici autora život teče kako bi i trebao - u sretnoj obitelji - pravi život ovoga 36-godišnjega molekularnog biologa i njegova životnog partnera, 38-godišnjeg Mladena Kožića, u trenutku kada su poželjeli proširiti obitelj, prvo je rekao veliko “ne”. Posvajanje ili udomljavanje djeteta u Obiteljskom zakonu odnosno Zakonu o udomiteljstvu istospolne parove ne prepoznaje kao obitelj premda prema Zakonu o životnom partnerstvu oni jesu obitelj. Apsurdna koliko jest, priča Ive i Mladena seže još u 2016. kada su napravili prvi korak k toliko željenom djetetu (nedavno je Upravni sud ipak odlučio da imaju pravo biti udomitelji) i slici obitelji koju svatko zaslužuje imati.

Ideja o djeci rodila se na našem prvom odnosno drugom zajedničkom izlasku”, započeo je priču Mladen. “Iako, razmišljali smo o djeci i prije nego što smo se upoznali. Oduvijek sam bio bećar, ali znao sam da želim djecu. Često sam putovao, izlazio s ekipom..., a onda je došao on. I nisam razmišljao o braku na racionalan način, samo sam znao da želim živjeti s njim. Rekli smo si da bismo htjeli najmanje dvoje djece. No znali smo i za sve prepreke te da pravni okvir nikako ne ide u našu korist.”

Ivo dodaje da je njihova ljubav počela 2013. ,kada su se upoznali preko interneta (iako su imali jedan poslovni susret tri godine prije).

Sjećam se, bio je topli prosinac, pili smo kavu pod stankom za ručak, i nekako smo se vrlo brzo zaljubili. Nakon samo dva mjeseca započeli smo zajednički život i sve je odlično funkcioniralo. Taman se sve poklopilo s 2014. godinom, kada je donesen i Zakon o životnom partnerstvu. Jako nas je zainteresirao jer smo otpočetka bili otvoreni jedan prema drugome što se tiče našega odnosa. Nismo ga skrivali niti na poslu, unutar obitelji, prijatelja. I da, odlučili smo sklopiti životno partnerstvo.”

Svoju su ljubav ozakonili 16. svibnja 2015. pripremivši svadbeni party za 80-ak prijatelja, obitelj i rodbinu, u njihovu cool stilu. S plesnim flash mobom iznenađenja ispred crkve sv. Marka uz pomoć plesne skupine School of Street Styles - SOSS (s kojom su mjesec dana prije svadbe uvježbavali ples) te s Mariom Kovačem za DJ pultom.

Ivo i Mladen, nedugo nakon vjenčanja, zaputili su se s dokumentacijom potrebnom za posvajanje djeteta u Centar za socijalnu skrb. Istaknuli su da su zainteresirani i za teško posvojivu djecu (tu pripadaju nacionalne manjine i djeca sa zdravstvenim teškoćama). Međutim, tu priča koja je trebala imati sretan kraj staje. Otad im se nitko nije javio, čak ni u propisanom zakonskom roku od tri mjeseca.

Pokušavao sam doznati što se događa, no formalni odgovor nismo dobili”, kaže Mladen i nastavlja: “Neformalno, pravnica u Centru za socijalnu skrb rekla nam je da su joj ruke vezane. No potom smo dobili odgovor da ne možemo pristupiti procjeni za posvojitelje jer smo u životnom partnerstvu. Naime, zakonski okvir ne prepoznaje životne partnere. Na dopis smo se žalili ministarstvu - koje je mjesecima odugovlačilo. U međuvremenu smo angažirali odvjetnički ured koji je u naše ime podigao tužbu protiv ministarstva. Naša je priča trenutačno na Upravnom sudu, slali smo i požurnice.”

Početan neuspjeh u posvajanju nije ih pokolebao. Godine 2017. ušli su u postupak procjene za udomitelje. Udomiteljstvo je zakonom reguliran oblik skrbi o djeci koja imaju biološke roditelje, ali oni se ili ne mogu ili ne znaju brinuti o njima. Prošli su psihosocijalno testiranje, motivacijski razgovor, test roditeljskih vještina, test osobnosti - i sve položili s “odličnim”. Štoviše, u novom Centru za socijalnu skrb bili su oduševljeni parom, posebice zato što su spremni udomiti djecu koja drugim parovima nisu na listi prioriteta. Naime, u Zagrebu kronično nedostaje udomitelja koji bi pomogli da djeca ne odrastaju u institucijama. U državi zasad postoje samo tri istospolna para koja su se prijavila za posvajanje ili udomiteljstvo. Isto tako dobro zna da u Hrvatskoj već postoje gej posvojitelji i udomitelji koji su posvojili ili udomili djecu kao samci. Jer samce nitko ne propitkuje o njihovoj seksualnoj orijentaciji. Ili, što je čest slučaj kod žena, jedna je majka biološka (potpomognutom oplodnjom), a druga postaje roditelj preko partnerske skrbi. I baš to razlikuje Hrvatsku od ostalih zemalja koje imaju bračnu jednakost, što znači da se brak istospolnih partnera izjednačuje s onim heteroseksualnim. U Europi istospolni parovi mogu udomiti djecu na Islandu, u Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj, Belgiji, Češkoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Malti, Velikoj Britaniji, Irskoj, Estoniji, Finskoj, Norveškoj, Austriji, Andori, Luksemburgu, Švedskoj, Švicarskoj i Danskoj.

Pitanje koje se nastavlja na tu nepravdu glasi: zašto ne odu u neku europsku zemlju gdje bi mogli posvojiti dijete?

Odavno smo odlučili da ostajemo u Hrvatskoj. Tu nam je lijepo, radimo dobre poslove, imamo potporu obitelji, širok krug prijatelja, vodimo normalan život, ništa posebno, ali nama je lijepo. S te strane nemamo potrebu za odlaskom, a odustajanje nam nikad nije bila opcija”, zajedničko im je mišljenje, iako su se mnogi njihovi prijatelji odselili iz Hrvatske baš iz tog razloga, otkrivaju Ivo i Mladen. Zajedno volontiraju u udruzi Dugine obitelji koja okuplja LGBT parove s djecom i one koji žele postati roditelji. Uz to su volonteri u udruzi Are You Serious? te pomažu djeci migrantima u zagrebačkom prihvatilištu Porin.

Dugine su obitelji svugdje u svijetu dragocjen resurs društvu - jer mnogo češće udomljuju i posvajaju djecu za koju ne postoji interes. Jer imamo ljubavi, volje, kapaciteta, iskustvo bivanja drukčijim i razumijevanja da baš takvoj djeci budemo roditelji ili udomitelji.”

Zemlje EU/posvajanje djece za istospolne parove

Na Islandu, u Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj, Belgiji, Češkoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Malti, Velikoj Britaniji, Irskoj, Estoniji, Norveškoj i Danskoj istospolnim parovima dopušteno je posvajanje djece ako su u braku ili su sklopili građansku zajednicu. Nizozemska je prva zemlja (2000.) koja je legalizirala brak istospolnih parova. Finska i Slovenija dopuštaju samo posvajanje djece njihova partnera.

Potpomognuta oplodnja dopuštena je lezbijskim parovima u Belgiji, Nizozemskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Španjolskoj, Austriji i nordijskim zemljama. Tu mogućnost razmatra i Francuska.

Većina europskih zemalja zabranjuje surogat majčinstvo. Ono je dopušteno, pod uvjetom da se surogat majkama za to ne plaća, u Belgiji, Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Grčka je pak 2014. dopustila surogat majčinstvo uz naknadu.

U ostatku svijeta istospolni parovi mogu se vjenčati na Novom Zelandu, u Australiji, Kanadi, SAD-u, Kolumbiji, Urugvaju, Argentini, Brazilu i Južnoafričkoj Republici.

Mi smo za jednaku šansu za ljubav!
Press AMZ 

“Moja dugina obitelj” - slikovnica koja uči o toleranciji

Djevojčica s dvojicom očeva i dječak s dvjema majkama. Na prvi pogled slikovnica kao i svaka druga. Atraktivna je dizajna, s tekstom prilagođenim djeci predškolske dobi. Glavni su likovi Roko i Ana, sretni četverogodišnjaci iz mašte junaka naše “odrasle priče” - Ive Šegote.

Slikovnica je to kojom se poručuje da smo svi jednaki i da nam svima trebaju biti pružene jednake šanse. Pokušaj je to da se od najmanjih nogu naraštaji uče toleranciji i životu bez stigmatiziranja. I iako je podigla dosta prašine te nema automatski ulaz u odgojno-obrazovne ustanove, svaki pojedinac, profesor ili odgajatelj može je naručiti za sebe i svoje profesionalne ili privatne potrebe. Ipak, hvale je vrijedna brojka od prvotnih 500 primjeraka koji su bili doslovno razgrabljeni. Naknadni dotisak u 1000 primjeraka slikovnice, ali i bojanke također je pronašao svoje mjesto u hrvatskim obiteljima.