Društveno je prihvatljivo da odrasle muči tjeskoba, da boluju od depresije i da traže pomoć psihologa ili psihijatra. Razumljivo, pa odrasli su, more ih svakojake brige, proživjeli su mnoge traume...


Kad je riječ o djeci, situacija je u svijesti mnogih ipak malo drukčija, posebice u našim krajevima. Školarci su bezbrižni, za njih je život tek počeo, pa oni su samo djeca, što njih može brinuti, u naše vrijeme djecu nismo vodili psiholozima, to je zato što previše imaju, za sve su krive nove tehnologije...


No kao i odrasli, i djeca mogu osjećati anksioznost. I sve je češće osjećaju. Ovisno o dobi, životnim okolnostima i karakteru djeca se sa stresnim situacijama nose na različite načine.

#YourStoryMatters: Prepoznajte na vrijeme dječju tjeskobu
Profimedia 


Anksioznost postaje problem kada počne kočiti svakodnevni život djeteta kao i njegove obitelji i okoline. Važno je pokušati procijeniti je li djetetov strah uobičajen dio razvoja ili je riječ o tjeskobi zbog koje se trebamo brinuti.
U novom broju magazina Storybook razgovarali smo o ovom problemu s Mijom Roje Đapić, psihologinjom iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.


„U životu djece i mladih odnos s roditeljima iznimno je važan. Pristupite otvoreno svom djetetu. Razgovarajte i raspravljajte, potaknite djetetovo kritičko mišljenje. Promatrajte svoje dijete...“, poručila nam je te dala još niz dobrih savjeta kako se nositi s dječjom tjeskobom.

#YourStoryMatters: Prepoznajte na vrijeme dječju tjeskobu
Press AMZ