Upoznajte Claudiju Ricco, kolekcionarku 'već voljenih' statusnih simbola

Rewind Vintage je puno više od second handa. Dovoljan je pogled na online trgovinu Rewind Vintage da vam postane jasno kako ovdje egzistira jedna posve autonomna scena posvećena poklonicima luksuza. Ovdje su već nošene torbe opisane kao - “već voljene”, a kada je riječ o određenim brendovima, poput prestižne francuske kuće Hermès, onda je stvar još zanimljivija i kompliciranija. Ne pomažu ni status ni veze, neke se torbe jednostavno ne mogu nabaviti, osim u trgovinama vrhunske vintage mode, koje postaju mjesta kamo zaljubljenice u rijetke modne detalje hodočaste i čekaju svoj trenutak.

“I na vintage sceni vladaju trendovi, dogodi se da neka modna kuća i određeni model trenutačno postanu objekt žudnje mnogima, čemu ne odolijevaju ni slavni - oko Guccija je trenutačno veliki hype. Kad god neki dizajner postane ponovno trendi, i njegovi vintage komadi postanu još traženiji. Mi, primjerice, godinama surađujemo s Guccijem i opskrbljujemo Guccijev muzej, nedavno su kupili jedan kožnati kaput koji sam slučajno pronašla u Los Angelesu. Ti stari komadi služe im kao osnova za ponovnu kreaciju novih komada. Sličnim trendovima svjedočila sam i kada je riječ o Celineovoj kolekciji, Dioru, Alaïi i Chanelu.”

Na pitanje utječe li činjenica da se neki modeli, poput Hermèsovih torbi, jednostavno ne mogu nabaviti na to da postaju još poželjniji, Claudia kaže kako su u nedostatku ponude trgovine poput Rewinda jedini način da klijentice dođu do njih. Torbe Kelly, Birkin i Constance poznate su po tome da se ne mogu nabaviti ni u jednoj trgovini tek tako. U koju god Hermèsovu trgovinu od Pariza do Sydneyja uđete, odgovor će uvijek biti isti – žao nam je, ne znamo kada ćemo dobiti torbe. Ali kupite li pozamašnu količinu Hermèsove odjeće, cipela i poneki komad njihova nakita, dobit ćete ključ rajskih vrata i torbice će vam postati dostupne. Trebat ćete potom izdvojiti barem još toliki iznos i za sve ostalo što nema baš nikakvu investicijsku vrijednost.

Zanimalo nas je koliko je raskošnih, netaknutih, klasičnih i ekscentričnih torbi prošlo kroz njezine ruke i je li ikada požalila zbog koje. Prodala je približno 20.000 raznih komada, od torbica do nakita ili pak rijetkih odjevnih predmeta, a od toga je kroz njezine znalačke ruke prošlo sigurno 15.000 torbi. Kaže kako je baš nedavno žalila za onima istaknutog umjetnika JR-a koji je prepravio klasike Louisa Vuittona. “No to je očito bio pravi put, znam da će se neka nova super torba uvijek pojaviti, pitanje je samo kada i gdje. U tome se i krije čar ovoga posla”, govori.

Na pitanje tko su njezine klijentice i kako izgleda cjenkanje u svijetu visokog luksuza, Claudia odgovara da su to uglavnom Amerikanke i Egipćanke, potom Engleskinje i Ruskinje. Jedne samo kupuju, a druge samo prodaju, jer im kupovanje second handa nije in i nikada ne bi nosile nešto nošeno. A cjenkanja nema. Nekada je i sama imala predrasude o nošenju polovnih komada, a onda je u Londonu shvatila da je to zanimljiva pulsirajuća scena. Oduvijek je bila opsjednuta detaljima i neobičnim predmetima. Sjeća se da je čak i u srednjoj školi nosila najluđe kreacije koje su bile potpuno izvan svog vremena. Tada je vodila svoje butike u Trstu, Udinama i Milanu, a za nju je radila i čuvena riječka krojačica Rafaela, koja je tada oblačila Duran Duran u lude kreacije. S 18 godina ljeti je počela raditi kao turistički vodič u Italiji i prisjeća se da je cijelu zaradu potrošila na jednu jedinu Versaceovu haljinu koju i danas ima.

Često se kaže da cipele puno govore o onome tko ih nosi, no nas je više zanimalo njezino mišljenje o torbama, može li i nakon deset godina jednim pogledom “skenirati” profil vlasnice. Ona žene dijeli u dvije grupe, one koje su opsjednute torbama i one koje su opsjednute cipelama. “Nekim čudom, moja su opsesija cipele, a ne torbe. Možda zbog toga što su cipele - koliko god bile lijepe - potrošna roba, a torbama sam ionako okružena cijeli dan. Cipele se lakše kupuju, manje koštaju, a i treba vam stvarno samo jedna ili dvije dizajnerske torbe za kompletan makeover, kako biste podignuli čak i najobičniji look.”

U knjizi “Suludo bogati Azijci” autor Kevin Kwan vodi nas kroz lifestyle suludo bogate singapurske elite, spominje se i to kako tamošnje žene kolekciju originala vole upotpuniti i vrhunskom fejk torbom. Pitali smo Claudiju kakva su njezina iskustva, kako se dokazuje autentičnost te možemo li tome vjerovati. Kaže kako joj je prijateljica, kći bogatog indijskog naftaša, jednom prilikom u strogom povjerenju priznala da često kupuje uvjerljive fejkove jer ionako nitko ne sumnja u njihovu autentičnost, pogotovo kad se pojavi na otmjenim zabavama. Ljudi jednostavno nikada ne bi pomislili da ona nosi fejk, koji ona i njezine prijateljice, velike dame, kupuju u stražnjoj sobi jednog znanog londonskog frizerskog salona. Naravno, to u Rewindu nikada ne bi prošlo jer osim što provjeravaju svaku torbu tri puta, koriste i najnoviju tehnologiju koja analizira stotine tisuća raznih uzoraka i šavova i daje rezultate u roku od 15 sekundi uz 99,99% točnosti.

Za poneki modni artefakt Claudia se trebala jako potruditi, ponekad treba otputovati i na drugi kraj svijeta. Njezin tipičan radni dan počinje rano, oko 6 i 30, kada sa suprugom kreće u teretanu na obaveznu tjelovježbu. Teretana joj je blizu ureda tako da nema isprike. Sve se zahuktava oko devet sati nakon pregledavanja mailova i obavezne jutarnje kave. “Ako sam u Londonu, dan se sastoji od kolegija i sastanaka s klijenticama koje prodaju ili kupuju, a ako sam na putu, uglavnom sam u potrazi za neobičnim novostima, od Japana do Los Angelesa. Nikada ne znam kamo će me put odnijeti, što je i najposebniji dio ovog posla. Za kraj smo je morali pitati koja je, prema njezinu mišljenju, najuspješnija kolekcija torbi u povijesti suvremene mode. Odgovor je očekivan - Chanel, Chanel i uvijek taj vječni Chanel!