K-beauty manija: Zašto su svi ludi za azijskim ritualima ljepote

Kozmetički svijet boluje od poremećaja pažnje, pa svoj kažiprst svakih pet minuta zaustavlja na drugoj zemlji vječno rotirajućeg globusa. Možda nam se trenutačno čini kako je poplava korejske kozmetike krenula preko noći, no u realnosti je to bio nešto sporiji i postupniji proces koji je započeo BB-kremom, koja iako originalno stvorena u Njemačkoj 1950., svoj najveći boom doživljava u Koreji 2006., a zatim, otprilike pet godina unazad, poput žestoka tornada zahvaća ostatak svijeta. I usprkos današnjem golemom izboru tih krema na tržištu, žene se kunu kako korejskoj, kako zbog njene teksture i moći prekrivanja, tako i sposobnosti zacjeljivanja ožiljaka i ranica od akni, hidrataciji kože te zaštiti od sunca, ostale - blago rečeno - nisu ni do koljena.

Svemu tome slijede različiti balzami i ulja za čišćenje lica, kreme koje bluraju pore, popularni ‘sleeping packs’ te pjenušave ‘bubble’ maske za lice.

Tako je jedan svijet, koji nam je do maločas bio gotovo apsolutnom nepoznanicom, postao predmetom vrućih rasprava i preporuka među profesionalcima, beauty blogericama, kao i svake žene koja drži do sebe ili naposljetku onih uvijek gladnih noviteta.

No, kako se to točno dogodilo? Kada je esencija zamijenila tonik, a ‘sheet’ maska običnu? I zašto sada, kada toliko azijskih žena gotovo advokatski svoje metode zagovara već desetljećima? Dok se jedan dio odgovora krije u činjenici kako gotovo sve značajne inovacije u skorije vrijeme stižu iz Južne Koreje - da budemo precizniji - prema riječima stručnjaka barem su sedam godina ispred ostatka svijeta, i to zahvaljujući svojoj naprednoj aparaturi temeljenoj na zahtjevnoj nanotehnologiji što omogućuje jedinstven način obrađivanja ekstrakta biljaka i ostalih sastojaka, drugi se dio odgovora nalazi u očitom zasićenju teškom šminkom koju nam već neko vrijeme diktira zapadni svijet, čime se znatno počeo mijenjati pogled na pristup njezi.

Primjerice, dok u Europi i SAD-u kozmetički brendovi najviše zarađuju u sektoru dekorativne kozmetike, u Aziji je situacija posve obrnuta. Polako shvaćanje kako se vidljivi problemi kože ne mogu kamuflirati do besvijesti, na neki je način natjeralo žene diljem svijeta da malo mučnu svojom glavom te sagledaju širu sliku koja uvijek, ali baš uvijek, vodi do zlatnog pravila kako njega bez iznimke putuje iznutra prema van. Istina, nije da toga nismo odavno svjesni i sami, no uzmemo li u obzir kako prosječna rutina jedne azijske žene uključuje od 10 pa sve do, nama zapravo suludih, 20 i više ‘svetih’ koraka njege dnevno, od kojih za većinu nikada nismo ni čuli, zaključit ćemo kako ipak kaskamo u ozbiljnosti shvaćanja tog pravila.

Za primjer ćemo spomenuti kako korejske žene ne odlaze na počinak bez dvostrukog čišćenja lica - najprije se čisti odstranjivačem šminke na osnovi ulja, a zatim pjenom za čišćenje. Za njima slijede esencija, tonik, kemijski piling, serum, ulje za lice, emulzija i noćna krema. Dakako, povremeno je poželjno nanijeti masku i napraviti piling lica, a cilj je besprijekorna i zdrava koža koja nema potrebe za cementiranjem. Upravo za takvim, gotovo holističkim pristupom ljepoti, počele su se okretati ženske glave diljem svijeta, a time se počeo razvijati i jedan sasvim novi osjećaj brige za zdravlje kože, koji nas posljedično dovodi do otkrivanja posebne nježnosti spram sebe i uživanja u cijelom procesu njege koji sada, možemo reći, zapravo doseže granice rituala.

I iako naši načini možda nikada neće biti toliko slojeviti i komplicirani, fokus se ipak sve više okreće goloj zdravoj koži, radije nego skrivanju pod debelim nanosima dekorative. I baš ovdje je tajna uspjeha korejske kozmetike. Ona ne počiva na poznatim licima kamufliranima šminkom, ‘pegli’ fotošopa, ni megalomanskim kampanjama, već na njihovoj pomalo opsjednutoj želji za zdravom i blistavom kožom, što će na kraju reći da su sami sebi najbolja hodajuća reklama.

A promatrajući njihov besprijekoran porculanski ten, tko od vas ili nas im ne bi povjerovao?