U koje su škole išli geniji koji su lansirali Google, Twitter, Facebook i PayPal?

Larry Page je rođen 1973. u Lansingu u Michiganu gdje je njegov otac Carl, jedan od američkih pionira informatike, predavao kompjutorske znanosti na državnom sveučilištu, a mama Gloria poučavala programiranje. Dječak je tako odrastao u kući punoj računala i znanstvenih časopisa pa nije čudo da se zaljubio u kompjutore kad mu je bilo samo šest godina.

No, teško da bi se njihove futurističke vizije ostvarile da nisu stajale na čvrstim temeljima koji se dobivaju izvrsnom naobrazbom; nije stoga slučajno da su obojica upisala doktorat na Stanfordu, jednom od najboljih sveučilišta svijeta, k tome još smještenom u srcu Silicijske doline. Za informatičke kreativce koji su uveli svijet u 21. stoljeće možda je još važnije što su djetinjstvo proveli u bliskom dodiru s računalima i u okruženju koje potiče znanstveni pristup i matematičke vještine.

Brin je, kao i Page, rano dobio pouku iz matematike. Tata matematičar je obitelj iz Sovjetskog Saveza, gdje su im kao Židovima mnoga vrata bila zatvorena, preselio u SAD i sa sinom je kod kuće rješavao zabavne matematičke zadatke da bi ga motivirao na učenje u osnovnoj školi Montessori (koja je, očito, također pridonijela uspjehu jer su Montessori pohađali osnivač Amazona Jeffrey Bezos i slavna američka kuharica Julia Child i tvorac Facebooka Mark Zuckerberg).

Tako su i Page i Brin uspjeli nakupiti onih kritičnih 10 tisuća sati koji su, kako u knjizi ‘Izvan prosjeka’ tvrdi Malcolm Gladwell, čarobni broj veličine. Velikani od Mozarta i Beatlesa do Tigera Woodsa i Stevea Jobsa nesumnjivo su imali talent, bez kojeg nema uspjeha, ali su taj talent razvili tijekom 10 tisuća sati vježbe i tek onda došli do izvanserijskih postignuća. 

Neurolog Daniel Levitin tvrdi da se taj broj pojavljuje u svim studijama uspjeha, bez obzira je li riječ o šahistima, klizačima, piscima ili informatičkim genijima.

“Izgleda da toliko treba mozgu da usvoji sve što mu treba kako bi potpuno ovladao materijom”, objašnjava Levitin. No da bi netko uložio toliko vremena u bilo što, treba mu obitelj koja će mu to omogućiti od najranijih dana ili pak sretan splet okolnosti koji će mu otvoriti priliku za dugotrajno učenje.

Britanski znanstvenik sir Tim Berners-Lee imao je sreću da su mu roditelji, matematičari i programeri, radili na prvom komercijalnom kompjutoru Ferranti Mark 1, a svoju su strast prenijeli i na sina koji je prvi kompjutor sastavio kao student na Oxfordu služeći se lemilicom, starim televizorom i procesorom M6800, a dok je radio na CERN-u u Švicarskoj, stvorio je World Wide Web.

Bill Joy, tvorac jezika Unix i Java te osnivač Sun Microsystemsa, priliku je dobio kad se 1971. upisao na sveučilište u Michiganu, jedno od prvih na svijetu gdje su uveli kompjutore na kojima je moglo progamirati više ljudi istodobno.

“Provodio sam tamo mnogo fenomenalnog vremena. Kompjutorski centar bio je otvoren 24 sata na dan. Boravio sam ondje cijelu noć i ujutro odlazio kući. Više sam bio za kompjutorima nego na predavanjima”, kasnije je rekao Joy koji je zatim napravio i drugi presudni korak u naobrazbi: upisao je diplomski studij na Berkeleyju gdje je kompjutorske znanosti predavao karizmatični Bob Fabry, profesor koji je talentiranom studentu omogućio da se posveti stvaranju Unixa.

Do trenutka kad je otvorio vlastitu malu tvrtku za softver pod imenom Microsoft, Bill Gates je spletom okolnosti natukao i više od obaveznih 10 tisuća sati. Sve je počelo još u privatnoj srednjoj školi Lakeside koju su pohađala djeca iz mnogih imućnijih obitelji Seattlea. Ondje su učenicima na raspolaganju bili vrhunski kompjutori toga doba koje su za školu kupile majke učenika i Gates je to izvrsno iskoristio. Kao tinejdžer je s prijateljima programirao dan i noć, prvo u školi, a zatim u kompjutorskim tvrtkama koje su im dopuštale upotrebu strojeva u zamjenu za neke poslove. U jednom razdoblju od sedam mjeseci, Gates i dečki skupili su 1575 sati programiranja, što ispada da su se time bavili osam sati na dan sedam dana u tjednu. Koliko je tinejdžera na svijetu imalo takvu priliku?

“Začudio bih se da ih je bilo više od 50”, poslije je izjavio Gates priznajući da uspjeh može zahvaliti nizu sretnih okolnosti te da mu diploma nije trebala pa studij na prestižnom Harvardu nikad nije završio.

Koliko god da se u svijetu, a u SAD-u pogotovo, važnost pridaje fakultetskoj naobrazbi, mnogi vizionari digitalnog doba odustali su od studija prije diplome. Jack Dorsey svoju je strast za karte gradova, taksije i kompjutore spojio u program za taksi službe koji je proizveo kao mladić, a sažeta i brza komunikacija između dispečera i taksista dala mu je ideju za Twitter, društvenu mrežu s porukama od 140 znakova bez koje danas milijuni korisnika ne mogu zamisliti život. No, Dorsey nikad nije diplomirao na sveučilištu New York, ali se zato bavio botaničkim ilustracijama, završio je školu za masera i tečaj za modnog dizajnera. Ipak, vjerojatno se neće morati izdržavati kreirajući odjeću jer je od Twittera i novog izuma, programa Square za kartično plaćanje putem mobitela, zaradio preko milijardu dolara.

Ni Mark Zuckerberg nije nikad završio Harvard na koji se upisao već kao mlada programerska zvijezda. Programirati ga je naučio tata zubar koji mu je u ranom djetinjstvu kupio Atari i brzo shvatio da je dječak posebno talentiran. Osim za informatiku, Mark je pokazivao dar za mačevanje i klasične jezike, ali na fakultetu se posvetio psihologiji i kompjutorskim znanostima te, napola u šali, stvorio Facebook. Od prošle godine ova društvena mreža ima više od milijardu korisnika, a Zuckerberg imutak od pustih milijardi dolara, ali ne i diplomu.

Fakultet nisu završili ni Sean Parker, osnivač Napstera, koji je također prvu poduku u programiranju na Atariju dobio od tate kad mu je bilo samo sedam godina, kao ni njegov part­ner Shawn Fanning koji je odustao od studija na sveučilištu Northwestern kad je shvatio da sve što mu tamo predaju već zna. S druge strane, Jerry Yang diplomirao je i magistrirao na zahtjevnom Stanfordu unatoč tome što sa 10 godina, kad se s Tajvana doselio s majkom u Ameriku, nije znao niti riječ engleskoga osim ‘shoe’ (cipela). Do magisterija na Stanfordu došao je i David Filo nakon diplome računarstva na Sveučilištu Tulane u New Orleansu. Obojica su upisala doktorat na Stanfordu, ali kako su se u međuvremenu posvetili stvaranju mrežnog portala koji su nazvali Yahoo!, doktorat je pao u drugi plan.

Zato je Peter Thiel, 45-godišnji investitor i poduzetnik njemačkog podrijetla, i diplomirao i magistrirao na Stanfordu - na filozofiji 20. stoljeća - a ondje stekao i doktorat iz prava. Znanje stečeno tijekom školovanja izvrsno je iskoristio stvorivši PayPal, servis za internetsko plaćanje, s kojim se obogatio, a zatim nastavio mudro ulagati u tvrtke kao što su Facebook i LinkedIn.