Ruž danas nije samo simbol ženske emancipacije, već i ženske ljubavi te podrške samoj sebi. To ne znači da onima koji ga ne nose manjka ljubavi prema sebi, već da ga rado koristimo i u tu svrhu. Povijesno gledano nije ni čudno, žene su ga uvijek voljele, a društvo pridavalo različita značenja. Ipak još od drevnih Sumerana pa do danas malo je toga što bi ga moglo izbaciti iz ženskog života.
Prva uporaba ruža vraća nas u vrijeme sumerske civilizacije, nosila ga je kraljica, a izrađivan je od latica raznobojnog cvijeća. Egipćanke su također usne uljepšavale mješavinom smole, gline i biljnih ekstrakata. Grkinje su bivale sahranjivane sa svojim kutijicama u kojima su se nalazile boje za ukrašavanje. Rimske carice su također nosile ruževe, a Japanke su uz ruž nosile kredom izbijeljeno lice što je usne dodatno stavljalo u prvi plan. U srednjem vijeku crkva je zabranila upotrebu ruževa, a žene koje su ih nosile su bile proglašavane vješticama, crvene usne smatrane znakom povezanosti s vragom, a šminkanje s misterioznom i zastrašujućom ženstvenošću.
KraljicaElizabeta I. počinje koristiti nešto slično današnjoj olovci za usne, a ruž se nanosio na kraljičine usne čak i na samrtnoj postelji.
Nešto kasnije crkva se ponovo upliće, a rezultat je da je muškarac mogao dobiti i razvod braka u slučaju da ga je žena zavela prije stupanja u brak tako da je nedostatke skrivala šminkom. Ruž su koristili i muškarci, a u doba Francuske revolucije zbog njega se moglo završiti i na giljotinu. Britanska kraljica Viktorija se zalagala za prirodni izgled i obojene usne smatrala nepristojnim. Francuska glumica Sarah Bernhardt je pak prkosila lažnim moralistima i trend našminkanih usana prenijela preko Atlantika. Ženama koje su se u Americi borile za pravo glasa je ruž za usne postao simbol ravnopravnosti spolova. Sufražetkinje Elizabeth Cady Stanton i Charlotte Perkins Gilman voljele su crveni ruž zbog njegove sposobnosti da šokira muškarce pa su tako sudionice prosvjeda za pravo glasa žena masovno nanosile jarku crvenu nijansu prihvaćajući je kao znak pobune i oslobođenja. Oblik i pakiranje kakav i danas ima ruž je dobio 1915. godine, a 50-ih je američka kemičarka Hazel Bishop na make up scenu uvela prvi dugotrajni proizvod koji se ne razmazuje i tako utabala put mat ruževima.
Nakon Drugog svjetskog rata ruž je postao svojevrsni „must have“ proizvod. Velikoj popularnosti doprinijele su posebno glumice Marlene Dietrich, Greta Garbo, Joan Crawford, Rita Hayworth, Elizabeth Taylor i naravno Marilyn Monroe, koje su nosile jarke nijanse crvenog ruža. On je i dan danas simbol glamura, profinjenosti i senzualnosti. Sedamdesetih se godina počelo eksperimentirati i s ruževima u drugim bojama, kao što su narančasta, ljubičasta, plava i zelena, pa čak i odbacivati ruž u potpunosti, no ipak mu je pošlo za rukom zadržati svoj status. Iako u današnje vrijeme ruž svakome predstavlja nešto drugo i dio je šire osobne priče, malo je žena koje dom napuštaju bez barem jednog u svojoj torbici.
