Još
Emisije
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Ovo je JELENA PERVAN, dizajnerica jedne jako posebne i originalne kuće

Jelena Pervan, autorica brojnih slikovnica, od kojih su omiljene one o šašavim bakterijama Mrljeku i Prljeku, izgradila je Kuću od priča. Riječ je o originalnim programima kreativnog pisanja za školarce, posebnim programima za predškolce te programu senzoričkog pripovijedanja za djecu s teškoćama u razvoju

  Izvor: petra mikšik

Book: Kuća od priča - otkrijte nam kako ste je gradili, tko u njoj živi, tko je sve dobro došao?

Kuća od priča stvarala se godinama. Kao autorica dječjih knjiga česta sam gošća knjižnica, škola i vrtića diljem Hrvatske. Na tim druženjima susrećem različitu djecu - onu koja vole čitati, ali ne vole pisati, onu koja vole pisati, a čitanje im je naporno, onu koja misle da ne vole ni jedno ni drugo. No sva djeca vole priče - u filmovima, kazališnim predstavama, igricama, knjigama... Družeći se s klincima, počela sam pomalo otkrivati kako im približiti knjigu. Humor je prvi na listi.

Pisanje je pak većini djece asocijacija na školu, obveze i nešto što se mora. Iskušavala sam razne varijante radionica kreativnog pisanja dok nisam došla do recepta koji odgovara i meni i djeci. Želja mi je bila osmisliti programe koji će djeci pomoći da zavole čitanje i pisanje, i to stvarajući vlastite priče u dobrom društvu vršnjaka. Ima nešto čudesno u procesu stvaranja priče što djeci daje onaj slatki osjećaj u trbuhu. A taj dobar osjećaj u nama važan je jer nas smiruje, veseli i govori nam da samo ondje gdje trebamo biti. Da smo doma.
To je i bila moja želja, stvoriti Kuću od priča, odnosno dom u koji su dobro došla sva djeca koja vole smišljati, pričati i pisati priče, ali i ona djeca koja se u priče tek trebaju zaljubiti.

U Kući od priča održava se nekoliko redovitih programa, kao što su tromjesečni program kreativnog pisanja “Ups! Upao sam u priču” za djecu od drugog do šestog razreda osnovne škole, zatim program senzoričkog pripovijedanja “Leti, leti, priča” namijenjen djeci s teškoćama u razvoju te program “Pričanac” na koji dolaze djeca vrtićke dobi. Osim redovitih programa održavaju se i jednodnevne tematske radionice pisanja kao i pričaonice za djecu vrtićke dobi.

Book: Posebno je zanimljiv vaš jedinstven program senzoričkog pripovijedanja za djecu s teškoćama u razvoju.

Kad sam prije nekoliko godina počela odlaziti u rehabilitacijske centre kako bi djeci pričala priče, upala sam u tu priču kao padobranac, bez ikakvog znanja o teškoćama koje su preda mnom. Smatram da je to bilo najbolje što mi se moglo dogoditi. Tako sam pred sobom uspjela vidjeti djecu. Ne djecu s ovim ili onim sindromima ili teškoćama, nego djecu. I danas im pristupam na isti način jer to i jesu djeca koja imaju svoje potrebe, svoj karakter, emocije i želje kao i sva druga djeca. Razlika je u načinu na koji komuniciraju s nama. Također, djeca s višestrukim teškoćama u razvoju drukčije percipiraju priču i trebaju određenu prilagodbu kako bi je razumjeli. Senzoričko pričanje priča podrazumijeva pripovijedanje jednostavnih rečenica koje prati neka senzorička radnja. Takve priče prepune su rekvizita koje utječu na sva osjetila i djeci pomažu doživjeti priču, čak i ako je ne mogu čuti ili vidjeti.
Ljudi kojima dugujem veliku zahvalu su rehabilitatori i radni terapeuti Dnevnog centra za rehabilitaciju Mali dom kao i njihovi korisnici, s kojima se već nekoliko godina družim i uz koje učim o pristupu i radu s djecom s višestrukim teškoćama. Jednom mjesečno u Dječjoj knjižnici Marina Držića sastajem se i sa školarcima Centra za odgoj i obrazovanje Goljak s kojima provodim isti program, a ponudila sam ga i u svojoj Kući od priča. Riječ je o djeci s višestrukim teškoćama u razvoju, uglavnom neverbalnoj djeci, a jednu grupicu mojih polaznika čine visokofunkcionalni školarci s poremećajem iz autističnog spektra s kojima radim malo pojačan program, u dogovoru s njihovim roditeljima koji su mi velika podrška u radu.

  Izvor: petra mikšik

Book: Koji je cilj tog programa, koji su benefiti i rezultat koji se teži postići?

Roditeljima uvijek naglašavam da radionice senzoričkog pripovijedanja nisu terapija nego zabava i prilika da se djeca druže s vršnjacima u opuštenom okruženju uz priču. Terapijskih sadržaja imaju napretek, a jako se vesele slobodnim i kreativnim aktivnostima koje ih opuštaju. Najveća dobrobit tog programa svakako je stvaranje odnosa među djecom i vježbanje socijalne interakcije, što je nekim mojim polaznicima velik izazov.

Book: Što je vama u radu s djecom najveći izazov?

Ostati dobar pedagog u svakoj situaciji. Na mojim je radionicama maksimalno šestero djece, grupe su malene i puno radimo na povezivanju, učimo slušati jedni druge, prihvaćati različite ideje i mišljenja, dijelimo lijepe i teške trenutke, što je predivno, ali katkad i iscrpljujuće. Dogodi se da dijete iz kuće ili iz škole donese neriješenu tešku situaciju i da se ne zna s njom nositi, što se odražava na cijelu grupu. Tada nastojim ostati smirena jer osjećam veliku odgovornost za svoje riječi i postupke te djeci nastojim biti dobar primjer. Važno mi je da se u Kući od priča osjećaju sigurno i da imaju pravo na svaku emociju koju osjećaju.

Book: A što vas pokreće, inspirira?

Djeca su moja najveća inspiracija i pokretač. Za njih mi ništa nije teško. Djeca su iskrena bića koja ne trpe površnost ni ulagivanje. Ako im pokažete tko ste zaista i date im priliku da uz vas i oni mogu biti što jesu, bit će vam zahvalni zauvijek. Za dvadeset godina neću se možda sjećati njihovih imena i oni se možda neće sjećati priča koje su pisali u Kući od priča, no taj dobar osjećaj, naše zezancije, spontani radosni trenuci tijekom sata, to ostaje s nama. I taj osjećaj želim da ponesu nakon svakog sata.

  Izvor: petra mikšik

Book: Pročitala sam da polaznici vaših programa “hodajući u cipelama svojih likova pronalaze rješenja za vlastite izazove u životu”. Kako to izgleda?

Nerijetko djeca stvaraju likove koji se suočavaju sa sličnim izazovima kao i oni sami. Kad dijete osmišljava priču, ima potpunu kontrolu nad svojim likovima, njihovim mislima, tijeku radnje. Pisanje priče djetetu daje mogućnost da neki svoj problem, koji je možda nesvjesno stavio u priču, sagleda iz druge perspektive, iz perspektive onoga koji ima moć odluke. Pisanje priče osobni je proces u kojem dijete ima vremena da u sigurnom okruženju sagleda situaciju i razmisli o mogućim rješenjima koji će rasplesti priču. Ono što se u stvarnosti čini nerješivim, u priči može postati vrlo jednostavno. Takva su rješenja često primjenjiva i u realnosti te ih dijete tako usvaja i pohranjuje za dalje.
Razlika u našem i njihovu shvaćanju problema jest što djeca manje kompliciraju i analiziraju. No i djeca se veoma razlikuju i svako od njih problem doživljava drukčije. U takvim je situacijama za nas koji radimo s njima važno biti svjestan da djetetove brige treba poštovati i nastojati razumjeti bez obzira na to koliko nam se malene ili beznačajne činile.

Book: Autorica ste i 11 slikovnica, posebno su popularne o Mrljeku i Prljeku, medvjediću Hrkalu, pjegavoj Ivi... Pripremate li što novo?

Djeca jako vole Mrljeka i Prljeka pa je u pripremi novi nastavak u kojem će glavnu ulogu imati Prljekova baka Zmaza. Također pripremam zbirku priča za djecu školske dobi kojoj se iznimno veselim.

Magazin

Royals

special image

special image

special image

special image

special image

special image

special image

special image