Pročitajte životnu priču najuzbudljivijeg benda našeg doba - The Black Keys

Košarkaški genij LeBron James, new wave legende Devo, fenomenalna Chrissie Hynde... Svima im je zajedničko to što potječu iz grada Akron u američkoj saveznoj državi Ohio, mjesta s jedva 200 tisuća stanovnika, pa je to sasvim respektabilan broj uglednika po četvornom metru. Iz Akrona su i Dan Auerbach i Patrick Carney, momci koji čine jedan od najcjenjenijih rock bendova danas -The Black Keys, što znači da pod Akronom teku neke vrlokvalitetne glazbene vode.

Koliko god se povremeno sprdali s Akronom, i koliko god Dan tvrdio da mu iz rodnog grada, sad kad živi u Nashvilleu, ne nedostaje baš ništa, momci rado uskaču u pomoć kad god su u prilici pomoći zajednici. Tiskali su majice koje su pomagale lokalnom nogometnom juniorskom klubu, svirali su na koncertu potpore Obami s kolegama iz Deva i Chrissie Hynde, a i svoje ime duguju lokalnom umjetniku.

Alfred McMoore bio je crtač i slikar, sirota shizofrena duša koju je poznavala cijela zajednica, od vozača koji su ga zaobilazili dok je kredom oslikavao asfalt, do očeva Pata i Dana. Kolekcionar umjetnina Chuck Auerbach pomagao je McMooreu da proda svoja djela, dok je novinar Jim Carney pisao članke o Alfredu. Tako je Pat i čuo za njega: umjetnik je njegovom ocu dnevno znao ostaviti 20, 30, 40 poruka na sekretarici, najčešće “tvoja crna tipka (black key) nikako da stigne”. Upozorenje nitko nije posve shvatio, ali su Dan i Pat našli ime za bend. Kad je Alfred umro, u Akronu su osnovali fundaciju koja daje potporu socijalnom centru koji je godinama skrbio i o McMooreu.

Dan i Pat imali su više od deset godina vremena da sebe ne doživljavaju preozbiljno jer ih je malo tko drugi smatrao vrijednima spomena i vremena. Dečki su počeli zajedno svirati u srednjoj školi, iako Pat kaže da ne pamti vrijeme kad nije bio s Danom. Njih su se dvojica, naime, upoznali još kad su imali 8-9 godina, odnosno kad se Patov razvedeni otac doselio sa sinom u susjedstvo Danove obitelji. Nešto malo druženja na ulici i zajedničkih nogometnih uličnih okršaja nisu ih zbližili. Dan je u školi bio kapetan nogometnog tima i cool frajer, Pat je pripadao gotovo “luzerima”, ekipi koja je stalno izvodila gluposti ne bi li privukla pažnju pa je mladi Carney dosta vremena proveo na informativnim razgovorima kod ravnatelja. Pat se prvi zainteresirao za glazbu i gnjavio oca sve dok mu nije nabavio gitaru. No, ubrzo je shvatio da se baš i ne snalazi na gitari, a po vlastitom priznanju, nije imao ni glas, niti je mogao izvući melodiju. Tako je na svim improviziranim svirkama bio guran prema bubnjevima, za kojima je i ostao. Do danas nema nijednog sata formalne naobrazbe u sviranju udaraljki, a specijalizirane časopise za bubnjare kupuje samo kad zna da u njima piše nešto o njemu. Onda mu bude neugodno što je “u društvu pravih bubnjara”.

Dan je, pak, mnogo prije Pata počeo svirati po lokalnim barovima i ambicija mu je bila ići i na turneje izvan Akrona, međutim, za to je morao imati album, a za album nije bilo novca. Kad mu je Pat ustupio svoj studio u podrumu, počeli su svirati zajedno. Dok su dotad zarađivali sitniš radeći na telefonskoj prodaji, po restoranima i doslovce koseći travu, sad su zarađivali sitniš svirajući na stotinama kilometara udaljenim gažama, do kojih bi se dovezli u smrdljivom, prastarom karavanu. Prva dva albuma snimljena su u Patovu podrumu, drugi, “Thickfreakness”, za samo 14 sati. Novca i dalje nije bilo ni od kuda.

Godine će proći dok HBO ne uzme jednu od njihovih prvih pjesama, “I’ll Be Your Man” za špicu serije “Obdaren”, jer The Black Keys su u početku odbijali sve ponude da svoje pjesme iznajmljuju, uključujući i 200 tisuća funta, koliko im je Hellmans nudio da im bend ustupi prava za reklamu za majonezu. Nisu se htjeli “prodati”, ali kad im je prva europska turneja donijela samo gubitke, progutali su ponos. Do danas su njihove pjesme korištene u preko 300 reklama, serija i filmova. Iako ih je kritika sa svakim novim albumom sve više hvalila, a njihova publika sve više rasla, Pat i Dan to baš i nisu osjetili onako kako su željeli. Pat kaže da se “smijao sat i pol kad ih je Danov otac jednom upitao očekuju li jednog dana Grammy”.

Kad su čuli da su za album “Brothers” dobili šest nominacija, Carney se žestoko opio u društvu s Keshom. No iskustvo dodjele nije nimalo impresioniralo momke. “Bilo je cool, ali me i deprimiralo kad sam hodao crvenim tepihom i nitko nije htio razgovarati s glazbenicima, svi su htjeli vidjeti Kim Kardashian. Taj show nema veze s mjuzom. Još sam šokiran što su uopće dali Arcade Fire da sviraju. Čini se nestvarnim imati bend poput Arcade Fire u istom showu u kojem Justin Bieber samo otvara usta”, razočarano je ispričao Pat.

Nije to jedini verbalni šamar koji je Pat uputio mladoj pop-megazvijezdi. Carney nema dlake na jeziku, i iako tvrdi da često izlaje nešto kontroverzno samo da bi iznervirao Dana, njegovi intervjui, kao i njegov profil na Twitteru puni su oštrih uboda na sve strane. Kako Bieberovi fanovi spremno ustaju u obranu svog idola, tako je Pat svako malo u twiteraškom prepucavanju s njima, dok je sam Justin isto uskočio na društvenu mrežu da Keysima poruči da bi “ih netko trebao išćuškati”.

Carney se dohvatio i malo “rokerskijih” kolega: “Rock’n’roll umire jer je ljudima postalo OK to što su Nickelback jedan od najvećih bendova u svijetu, pa im je OK i ideja da će najveći rock bend na svijetu uvijek biti sranje.” Poslije je uputio ispriku, koja to zapravo uopće nije bila: “Nisam njih htio izdvojiti. Tako je ispalo. Ima puno gorih bendova od Nickelbacka, možda.” Auerbach se pak zamjerio Jacku Whiteu (bivšem frontmanu White Stripesa), koji smatra da su Dan i Pat obični imitatori njegova djela i da su sve što vrijedi u karijeri The Black Keysa pokrali od njega - od igre riječi u imenu do zvuka.

Kad se White razvodio od Karen Elson, s kojom je živio blizu Nashvillea, mediji su se dokopali mailova koje joj je uputio i u kojima je bjesnio jer želi njihovo dvoje djece upisati u istu školu u koju ide Danova kći Sadie Little. “To je potencijalnih 12 godina koliko ću morati sjediti pored tog kretena”, šizio je White. Pat i Dan ni razmirice iz svojih privatnih života ne uspijevaju ili i ne pokušavaju zadržati iza zatvorenih vrata. Dan je u postupku razvoda od supruge Stephanie Gonis zatražio i dobio skrbništvo nad kćeri, nakon što je Stephanie optužio da se dvaput u jednom danu pokušala ubiti, najprije razrezavši žile na nogama pred malom Sadie, a potom pokušavši izazvati požar. Gonis nije zanijekala pokušaj samoubojstva, ali tvrdi da si je pokušala oduzeti život nakon što ju je Dan godinama zlostavljao i u međuvremenu se prijavila na liječenje. Navodno je u parnici dobila 5 milijuna dolara i uvojak kose Boba Dylana.

Carney je potom bio u drugom braku ‒ oženio se s Emily Ward, koju je upoznao u New Yorku nekoliko mjeseci nakon što se razveo od prve žene, spisateljice Denise Grollmus. Vjenčanje s Emily bilo je velika fešta s 350 ljudi, ceremoniju je predvodio komičar Will Forte, mladenka je nosila dizajnersku haljinu, a među slavnim gostima bio je i olimpijski boarder Shaun White, koji se toliko napio da je izazvao krš i lom u svom hotelu pa je uhićen i kažnjen. Daleko je to od dana kad je Pat bio s Denise. Njih su dvoje postali par kad su imali 19-20 godina: Pat i Dan odustali su od koledža, ali je Denise htjela svoju diplomu pa je jako zaljubljeni Carney plakao kad se nakon praznika vraćala na faks. Denise je, kao i tadašnja Danova cura, išla s dečkima na turneju, pomagale su im nositi opremu, i davala je zadnju lovu za ploče do kojih je njemu stalo. No kako je bend postajao popularniji, tako je njoj bilo napornije ići na koncerte, imala je svog posla, a veza se, i prije i nakon vjenčanja, pretvorila u seriju pijanih svađa i incidenata.

Dan ne krije da je uvijek mrzio Denise i da je smatrao da je “pijanica koja je muzla pare od Patricka”. Slično je u intervjuu Rolling Stoneu nekoliko mjeseci nakon razvoda rekao i Carney, koji je od Denise zatražio razvod telefonski, dok je ona bila u Europi. Dodao je i kako se odmah osjetio lakše jer se riješio osobe koja ga je varala s najboljim prijateljem, alkoholičarke koja je od njega trebala samo novac. Denise je uzvratila esejem “Prizori iz rock’n’roll braka”, objavljenim na portalu Salon. Nije porekla ni preljub, ni alkoholizam, ali njezina slika je prikaz romantične mlade ljubavi koja je propala zbog Carneyjeve ambicije. Ispričala je i kako ju je, godinu dana nakon razvoda, pijani Pat nazvao da joj kaže kako je i on nju prevario, jednom, s nekom nebitnom curom, ali to “nije bilo tako strašno jer nisu otišli do kraja”.

Momci su, čini se, najodaniji jedan drugom. “Ne slažemo se uvijek, ali kome to uopće uspijeva? Zajedno smo više nego sa svojim obiteljima. Volimo se i brinemo jedan o drugom, ali nismo vezani pupčanom vrpcom. Zato tako dugo i trajemo”, pojašnjava Auerbach. Najgori period za dvojac bila je 2009. godina, prije Patova razvoda od Denise, kad Dan, kako kaže, uopće s njim nije mogao komunicirati jer je Pat stalno bio u nekom čudnom stanju. Izdao je vlastiti album, što je razbjesnilo Carneyja koji je tvrdio da o tome nije imao pojma dok nije vidio uradak u dućanima. Auerbach se sjeća drugačije: “Sve sam pjesme unaprijed njemu odsvirao. On tvrdi da nije ništa znao jer mu je bilo draže tako misliti.”

Carney se “osvetio” vlastitim solo projektom, indie bendom Drummer, no nakon razvoda od Denise dvojac se pomirio i tu je nastao album “Brothers”, njihov dotad najveći uspjeh, a pjesma “Next Girl” poslužila je kao Patova katarza nakon propalog braka. Njihov bratski odnos proširio se i na ostale članove obitelji pa su tako Patov mlađi brat Michael i Danov mlađi brat Geoff najbolji prijatelji još od srednje škole. Kad se Dan preselio u Nashville, Pat, koji je tad živio u New Yorku, izdržao je nekoliko mjeseci, a onda spakirao stvari i stigao u Tennessee, kupivši kuću u istoj ulici u kojoj je i Auerbach.

Nakon što su zajedno prošli prljave motelske sobe, isprobavali gljive između Amsterdama i Pariza, bili jedan drugom podrška u ljubavnim jadima, kao jedini im je problem, izgleda, ostala razlika u visini. Pat ima 17 cm više pa im je još nezgodno zagrliti se. I dalje očekuju da ih netko naglavce izbaci iz aviona jer su sjeli u business klasu. Osim što su se dobro namučili i dugo živjeli na fast foodu da stignu ovdje gdje jesu, i samo Patovo i Danovo podrijetlo nagoni ih da dobro promisle o tome koliko će i na što potrošiti novac.

Pat je nakon razvoda roditelja skromno živio s majkom, pa i danas “polako jede svaki kolač”. Još se, kaže, boji uspjeha, a donedavno je užasno strahovao da će cijeli život biti bez novca. Dan je pak naviknuo puno raditi zahvaljujući obiteljskoj povijesti uz koju je odgajan: njegov je praujak preživio konc-logore, a baka je bila među posljednjim Židovima koji su pobjegli iz Njemačke prije nego što su nacisti zatvorili granice. Ostatak obitelji je pobijen. “S takvim pričama shvatiš koliko si zapravo sretan. I to te natjera da više radiš”, kaže Auerbach.

The Black Keys kažu da im je najdraže u backstageu koncerata igrati stolni tenis, iako im to uopće ne ide, ali je zabavno i jedino što četvero ljudi može igrati u hodniku, kako to opisuje Carney. Zvuči dosta mirno za rock bend, ali je u skladu sa životnim ciljevima dvojca: Auerbach želi “da nikad ne bankrotira i ne dobije neku neizlječivu bolest”, dok se Carney veseli “što će postati 70-godišnjak kojem više uopće ne funkcioniraju receptori za okus i koji jedino želi jesti senf”.