Bilo je to u ljeto davne 1937. , ali ne u Kaliforniji već na Azurnoj obali. Malo i probrano društvo okupilo se u luksuznoj vili pokraj plaže, a dva muškarca zapričala su se na terasi pijuckajući vino i pušeći cigare. Jedan je bio sin imućnog francuskog aristokrata Albert Fouquet, a drugi mladi američki student na proputovanju Europom po imenu John F. Kennedy. Na „tapeti“ su bile razne teme, od Johnovih dojmova o Francuskoj kroz koju je putovao u kabrioletu, preko svjetske politike, pa do prilično površnih tema tipa njegovog pitanja upućenog Albertu: „monsieur Fouquet, po čemu tako fantastično mirišete?“. Francuz se samodopadano nasmiješio. „Oh, pa to je samo nešto što sam prije par dana smućkao“, odgovorio je namignuvši, dok se njegovo društvo smijuljilo sa strane.
Albert je, naime, obožavao parfeme i sam ih kreirao od različitih zanimljivih sastojaka koje su mu njegovo amatersko znanje, ali i velika strast te neograničen pristup novčanim sredstvima mogli omogućiti, te svoje uzbudljive mirisne kreacije poklanjao je prijateljima. U procesu same „proizvodnje“, na prvom katu obiteljskog dvorca, svesrdno mu je pomagao obiteljski butler Phillippe, no unatoč sve češćim nagovaranjima poznatih i nepoznatih da svoje parfeme komercijalizira, to mu nije padalo na pamet. Pa ipak, komplimenti karizmatičnog mladog Amerikanca itekako su mu laskali. Dovoljno da sutradan na recepciji hotela u kojem je John Kennedy odsjeo ostavi za njega bočicu dotičnog mirisa, uz ceduljicu na koju je napisao „U ovoj bočici pronaći ćete dašak francuskog glamura koji nedostaje vašoj američkog osobnosti“. Ljeto je završilo, John se vratio u Sjedinjene Američke Države, a Alberta je ugodno iznenadilo pismo koje mu je stiglo na kućnu adresu. Bilo je od Kennedya koji mu je još jednom zahvalio na mirisu, kazavši kako su svi oko njega, uključujući njegovog oca Joea, poludjeli za njim te ga stoga moli da mu „ukoliko je moguće pošalje još osam bočica plus jednu za Boba“ (aludirajući na svog brata). Albert mu je odlučio poslati čitavu kutiju svojih mirisa, ali ne prije negoli je pronašao savršenu ambalažu za njih - lijepe bočice koje je njegov batler nabavio u jednoj pariškoj ljekarni. Na njih je zalijepio etikete na kojima je pisalo „Eight & Bob“ (Osam i Bob, kao šaljiva aluzija na Johnovu narudžbu iz pisma).
Albertovim ušima zasigurno je godila informacija da se miris svidio slavnim prijateljima klana Kennedyjevih, glumcima Caryju Grantu i Jamesu Stewartu no nažalost nije dugo uživao u uspjehu svog mirisa jer je 1939. poginuo u prometnoj nesreći. Njegov butler Philippe koji je znao recepturu nastavio ih je sam kreirati i prodavati, no drugi svjetski rat prekinio je taj biznis. Jedno ih je vrijeme čak skrivao u knjigama, čiju bi sredinu izrezao, kako ih nacisti ne bi pronašli među pošiljkama. Što se točno desilo s Philippeom nakon rata nije sigurno, no trebalo je proći šezdesetak godina da proizvodnja mirisa „Eight & Bob“ ponovno oživi, i to kao uniseks parfem s pričom koja miriši na povjetarac s Azurne obale i tajnovitu biljku koju je Albert otkrio tijekom putovanja u Chileu, i čije ime nikad nije želio podijeliti sa svojim bližnjima. Srećom, sve je sastojke vrijedno zapisivao u bilježnicu, koja je zahvaljujući potomcima njegovog butlera preživjela kao svjedok jedne zanimljive parfemske priče i ideje da se hedonizam ipak može buteljirati, ukoliko ima dobru priču. A tko će uskoro otkriti neku novu čarobnu mirisnu formulu, odnosno priču, pokazat će ljeto.
E.M.
Foto: Profimedia
