Kada bih morala složiti listu omiljenih cvjetova, pri vrhu te liste zasigurno bi na čuđenje mnogih bio karanfil. Iz dugogodišnjeg iskustva mi se čini da se ljudi uglavnom iznenade kada im se za cvjetne dekoracije predloži cvijet karanfila i da zbog brzinske asocijacije na crvene i bijele karanfile od njega i odustanu. Zato me je nedavno posebno iznenadio čaroban privjesak oko vrata moje drage prijateljice - u romantičnom okviru nalazio se predivan cvijet karanfila.
Odustati od ovog cvijeta je potpuno neopravdano, jer ako neki cvijet zaslužuje da ga se opiše pojmovima kao što su latice poput čipke, raskošan cvat, ugodan miris, predivne boje, onda je to karanfil.
Karanfil je, međutim, i puno više od toga, karanfil je cvijet koji stoljećima nadahnjuje brojne umjetnike, stvaraoce, pisce, ljubavnike.
Povijest cvijeća govori da je nastao u vrijeme antike, te da je tada bio cijenjen i kao cvijet i kao umjetnički motiv. Boje koje su prve zaodjenule latice karanfila svijetli su tonovi ružičaste i boje breskve, a danas poznajemo i volimo bijele, žute, crvene, purpurne, zelenkaste i šatirane karanfile. Poznato je da bojama karanfila možemo kao i s drugim vrstama cvijeća naglasiti određene emocije, poslati poruku, zato odaberite boju koja uz ljepotu cvijeta pomaže izraziti vaše osjećaje. Crvenim karanfilom izražava se odanost, tamnije crvenim duboki ljubavni osjećaji, bijeli simbolizira čistoću i sreću, a ružičasti se poklanja kao izraz zahvalnosti.
U ranim godinama 20. stoljeća karanfil je postao službenim cvijetom Majčinog dana, Oscar Wilde ga je s ponosom nosio u zapučku, nacionalni je cvijet Španjolske te pripada osobama rođenim u siječnju.