Vedrana Rudan preminula je nakon teške borbe s rakom.
Jednom je prilikom ekipi RTS-ove emisije 'TV lica kao sav normalan svijet' otvorila vrata svog doma u Rijeci te govorila o kući, suprugu, obitelji i svakodnevnom životu.
Tada je otkrila da je kuću pronašao njezin suprug, a riječ je o građevini koja ima dugu povijest.
'Suprug je pronašao ovu malu, staru kuću. Mislim da je ovo zdanje staro 400 godina, to je spomenik nulte kategorije', rekla je.
Ipak, prvi susret s kućom nije bio ljubav na prvi pogled. Zatekla ju je u prilično lošem stanju, zbog čega je suprugu odmah dala do znanja da ne želi biti uključena u probleme s majstorima.
'Kad sam vidjela tu ruševinu, zgrozila sam se. Svidjela mi se, ali rekla sam suprugu: nemoj me pitati ništa kad zapneš s majstorima. I danas je tako ostalo, stalno nešto popravljamo po kući', ispričala je.
Prisjetila se i jedne pomalo neobične, ali vrlo duhovite situacije s majstorom koji je radio na njihovoj kući. Kako je ispričala, jednom ga je srela u kafiću dok je došla po supruga, a on joj se tom prilikom obratio vrlo grubo.
'Jednom me prilikom jedan majstor izvrijeđao kada sam došla po supruga u kafić: 'Ostavi ga na miru, ovo je najgora žena na svijetu.' Ja sam mu odgovorila: 'Kako vas nije sramota tako razgovarati? Prvi put se vidimo u životu, a vi pričate gluposti!' On mi tada kaže: 'Ja sam vam, gospođo, sagradio kuću.' Nakon toga sam mu rekla da je očito kvalificiran za ono što govori, ali sam mu se svejedno krvi napila', rekla je kroz smijeh.
Iako je odrasla uz more i cijeli život bila snažno vezana uz Opatiju i Kvarner, Rudan je priznala da nije osoba koja će sate provoditi promatrajući morski horizont.
'Odrasla sam uz more, tako da me pogled na more odavde ne uzbuđuje. Ali kad god sam negdje gdje nema mora, uvijek mislim da iza zgrada i drveća u daljini mora biti more. To je u meni, ali ne toliko da bih sada šetala uz more i bacala kamenčiće', ispričala je.
Rudan se zbog liječenja posljednjih mjeseci povukla iz javnosti, a na svom je blogu i dalje objavljivala tekstove u kojima je govorila o bolesti, životu te ljudima koji su joj pružali podršku.
