On je koreograf, redatelj, dramski i plesni mentor, glumac, ali i još mnogo toga. Svestrani Zagrepčanin, 47-godišnji Igor Barberić, čiji rad trenutno možemo pratiti u showu 'Tvoje lice zvuči poznato' na Novoj TV, za Story.hr je otkrio detalje sa seta jedne od najgledanijih zabavnih emisija, ali i ispričao po čemu će najviše pamtiti godinu na izmaku.
Već ste godinama stalni dio postave showa 'Tvoje lice zvuči poznato' gdje ste u zadnje dvije sezone i dramski trener osim što ste zaslužni i za koreografije. U odnosu na prethodne sezone i kandidate, kakvi su vam se pokazali ovogodišnji? Jeste li se 'mučili' s njima ili vam je ova postava bila jedna od jednostavnijih koje ste imali priliku učiti?
Ne bih rekao da sam se s ikim mučio. Svim kandidatima je stalo da svoje nastupe izvedu što bolje tako da to sve bude jedna kreativna suradnja. A i svakom od njih gljiva ponekad donese likove koji im više stoje, a ponekad one koji su im izazov. Isto tako, neki likovi su izazov sami po sebi jer imaju manje specifičnih, prepoznatljivih osobina za koje se izvođač u imitaciji može uhvatiti. Generalno pokušavamo naći osnovni lik, odnosno nešto prepoznatljivo i tipično za tu imitaciju. Držanje tijela, glas, pogled, gestikulacije. Ako u nastupu ima koreografije onda radimo na tome. Naučimo koreografiju pa radimo na tome da se izvodi kako ju izvodi ta zvijezda koju imitiramo.
Je li se netko od ovogodišnjih kandidata izdvojio po posebnom talentu za ples? S kim vam je najjednostavnije uvježbavati koreografije?
Ima toliko varijanti plesa i općenito scenskog pokreta tako da je teško izdvojiti jednu osobu. Od gestikulacije i stava Billy EIlish do potpuno iskoreografiranog nastupa Eleni Foureira, od naizgledno lijenog pokreta Dua Lipe do fizikalnosti Davora Gobca. Sve zahtjeva dobro snalaženje u vlastitom tijelu i generalnoj motorici da bi tijelo bilo kao slikarsko platno spremno za sve boje. Neda, Marko, Lu, Pavao i Mario su se do sada pokazali kao dobro snalazeći u tom smislu.
Tko vam zadaje najveće glavobolje kada je riječ o svladavanju plesnih koraka? Ima li netko kome biste radije savjetovali da preskoči plesanje?
Ne bih nikome savjetovao da preskoči plesanje
Ne bih nikome savjetovao da preskoči plesanje jer mislim da se svatko može ustati i cupkati po stanu u kojem kog ritmu i na koji god način želi. Ali kada dođe do zadanih pokreta, onda obično sagledamo što moramo prikazati i kako to možemo napraviti da je relativno lako izvedivo i da se može brzo naučiti. Pokret se modificira ako je to potrebno. Tako nema glavobolja. Samo kreativna adaptacija.
Koja vam je ovogodišnja koreografija iz TLZP bila najzahtjevnija? Zašto?
Zasigurno nastup Marka Braića kao Eleni Foureira. Skidali smo originalni nastup s Eurosonga i ta koreografija nije mačji kašalj i ima je dosta. Ali i Marko i plesačice su to jako dobro izveli.
Gledatelji imaju priliku vidjeti samo finalni nastup pa tako često propuste sve one ostale zabavne momente iza kamere. Ima li neka anegdota po kojoj ćete posebno pamtiti ovu sezonu?
Ne, sve je super teklo. Mi smo savršeno nauljena mašina. Hehe, šalim se. Ma zapravo nije bilo nekih većih anegdota vrijednih spomena, ali je generalno radna atmosfera jako opuštena i, iako se naradimo, u isto vrijeme se i zabavljamo. Drago mi je da evo sad u šestoj sezoni mi još uvijek to radimo s veseljem i zanosom.
S obzirom na to da ste uz TLZP radili i na brojnim drugim projektima, gdje crpite ideje?
Ako me ne uhvati na prvu ne ulazim u projekt
Ja se obično uhvatim projekta ako mi se na prvu već u glavi pojave ideje. 'Aha, mogli bi ovo, mogli bi ono'. Bilo da je to pisanje scenarija ili režija ili koreografija ili pisanje pjesme. Sve to nekako dođe i zanima me od prve. Ako me ne uhvati na prvu ne ulazim u projekt. I to ne znači da su ti drugi projekti lošiji u mojoj glavi. Dapače, mogu biti jako dobri, ali ako se ja ne vidim u tome trenutno onda ne pristanem. Ali generalno su ideje posvuda. Kreativnost je jednostavno nešto što postoji, što je uvijek uključeno. Treba samo otpustiti kočnice koje ponekad to koče i prepustiti se neiscrpnom izvoru. E da, i zapisivati ideje često. To pomaže. Ja ih snimam na dikatafon mobitela ili zapisujem u aplikaciju za opaske.
Iako ste danas najčešće u ulozi redatelje i koreografa, karijeru ste počeli kao glumac. Je li vam draže biti ispred ili iza kamere?
Odnosno ispred ili iza zavjese. Jednako volim sve. Generalno volim taj cijeli čin pričanja priče. Kazališni komad, mjuzikl, film, serija, glazbeni spot. Stvoriti priču. Volim biti na sceni i biti dio naracije cijele trupe i osjetiti publiku koja sluša, ali i jednako tako volim stvarati tu priču i bez da sam na sceni. Uvijek me zanimalo više aspekta scenskih i izvedbenih umjetnosti.
Postoji li mogućnost da u nekim od narednih sezona vas vidimo u ulozi jednog od kandidata TLZP?
Mislim da ne jer bi onda morao pustiti ovu funkciju koju imam trenutno u toj emisiji, a ona mi je jako draga. No nikad ne reci nikad.
Unatoč svim nedaćama i neizvjesnosti koja je obilježila 2020. godinu, po čemu ćete ju više najviše pamtiti?
Po tome da sam najviše do sad u životu živio u trenutku, iz dana u dan, bez planiranja nekih budućih planova, gdje mi postaje jasno da ništa nije sigurno i da zapravo možda nikada nije ni bilo. I da je okej biti tu, sada, prisutan, i ponekad i stati malo.
U vrijeme karantene ste se pohvalili na Instagramu kako ste bili 'sam svoj majstor' kada je riječ o šišanju. Jeste li usavršili ovu vještinu ili ste se ponovno vratili u ruke stručnjaka?
To je bilo šišanje s trimerom za bradu. Tako da Instagram pokazuje samo prednju stranu. Frizura odostraga je izgledala malo više kao bojno polje. Tako da da, vraćamo se u ruke stručnjaka.
S obzirom na to da se studeni već tradicionalno obilježava kao mjesec kada se puštaju brkovi i brada kako bi se podigla svijest o zdravstvenim problemima muškaraca, a vi ste ponosni vlasnik brade, moram vas za pitati za kraj - sudjelujete li u Movembru?
Ja sam krivo shvatio zadatak pa sam mislio da movembar znači puštanje brkova, odnosno u mom slučaju brijanje brade. To sam i bio napravio prije nekoliko godina upravo zbog Movembra. No potpuno podržavam Movembar, čak i da sam bez brade i brkova. Osobno sam prebolio rak testisa prije nekih 25 godina i dobro znam važnost svijesti o tome i ranom otkrivanju.