“Tek sam student druge godine na Akademiji dramske umjetnosti. Da formiram svoj stil, potrebne su godine i godine umjetničkog rada”, započinje Lujo Kunčević, a njegov otac, poznati i cijenjeni redatelj Ivica Kunčević, s puno više utakmica u nogama, govori kako se nada da će njih dvojica stilski biti vrlo različiti. To bi, kaže, bila potvrda da stvaramo svoju umjetnost iz svog vremena. Iako dva individualca, sličnost između njih itekako postoji. Osim što s jednakim žarom pričaju o kazališnoj i filmskoj umjetnosti, ali i jedan o drugome, Lujo i Ivica dijele i sličan smisao za humor, a pokoja se sličnost nazire i u stilskim okvirima. Obojica kažu kako stilsku inspiraciju pronalaze u umjetnosti. “Postoji mnogo stvari, ali kazalište je najveća. Njegova mogućnost tisuća i tisuća svjetova, radnji, zapleta... Uglavnom, beskonačnost je predivna”, priča budući glumac i dodaje kako za sada na njegov stil najviše utječe njegov profesor glume Joško Ševo.  

Lujo i Ivica Kunčević   Ivica pak govori da nepresušni izvor inspiracije pronalazi u životu i dobroj dramskoj literaturi, objašnjavajući kako svoj izraz kao redatelj traži u odnosu suvremenog života i jake dramske literature. “Svoj stil bih opisao kao klasičnu interpretaciju suvremenog.” A kad smo ih pitali što najviše cijene jedan kod drugoga, počeli su u isti glas, no onda je Lujo prednost dao svom ocu. “Zanos i vjera mladosti, a isto to me najviše inspirira kod njega.” “Inspirira me tatin rad, upornost i obrazovanje, a najviše cijenim njegovu upornost i kreativnost”, kaže Lujo koji je, kako se čini, tu kreativnu crtu naslijedio upravo od oca. Zato ne začuđuje što je odabrao glumu kao životni poziv.  
Lujo i Ivica Kunčević   “Najviše se svoj osjećam u glumi i glazbi. Imam bend Rock terapija s kojim sviram već četiri godine i kad sam na sceni, svirao ili glumio, osjećam se posve ispunjen”, priznaje Lujo, inače romantik i sanjar koji voli raditi i gledati predstave, filmove i serije takve tematike. I dok Lujo svakodnevno otkriva nove čari glumačkog svijeta, njegov otac Ivica je nakon četrdesetak godina rada u velikim institucionalnim teatrima osnovao neovisnu kazališnu grupu: ‘Manje je više’. "Nastavit ćemo raditi velike dramske naslove hrvatske i svjetske literature kao komorne izvedbe”, ispričao je redatelj koji kaže kako se u trenutku kazališnog pokusa osjeća najviše svoj. Napisala: Nikolina Kunić Fotografije: Matea Smolčić Senčar